Sulejman Grozdanić: DŽAMIJE

Kad pjeva o gradnji ili obnovi džamije,pjesnik uvijek posebno i snažno,gotovo nekim uzvišenim izrazom i stilom,naglašava vrline graditelja:plemenitost,dobrota,pravednost,bogobojaznost,ljubav prema sugrađanima-vjernicima,za koje upravo i podiže bogomolju,zatim ističe kako je nova džamija jedinstveno i ugodno utočište za iskrene vjernike i,na  kraju,da graditelj bude nagrađen sretnim životom na ovom svijetu i još sretnijim,vječnim životom u rajskim blagodatima na onom svijetu.

No,ono što se,ne samo u hronogramima na džamijama nego i na drugim,vrlo često izričito podvlači kao općeprihvaćeni moralni postulat jeste da je dobročinstvo učinjeno „čistim imetkom“,što se uzima kao uslov da dobro,bogougodno djelo bude primljeno i kod Boga i kod ljudi.

To znači „dopušteni“(halal) imetak,pošteno stečen,a ne krađom,pljačkom,prevarom,mitom,lihvarstvom,nepoštenom trgovinom ili,ne daj Bože,otimačinom od sirotinje i siročadi.

Slijedeći natpis-hronogram s kraja XVII vijeka o obnovi Jahja-pašine džamije u Čurčića mahali,u općini Stari grad,u Sarajevu,s desne strane rijeke Miljacke,rječito i slikovito predstavlja gotovo sve pobrojane vrijednosti hronograma o džamijama:

„Dobrotvor osobina pohvalnih,

izvor dobrote,ponos proslavljenih,

rudnik  darežljivosti i plemenitosti,Salih-aga,

odluči da dobrim djelom dođe do Boga.

Iz svog čistog imetka novac odvoji

i ovo vječno,zavidno zdanje sagradi.

Ovako ugodno mjesto,za vjernike,

divnu džamiju,ne možeš naći nigdje.

Nek’ se ovo dobro spominje do Sudnjeg dana,

a svaka želja dobrotvora nek’ je uslišana.“

 

Izvor:Bošnjačka epigrafika,Preporod 1999.Sarajevo

Izbor:Kemal Mahić

987 Posjeta 1 Posjeta danas