Katarina Kosača Kotromanić
Dvoje djece hercega Kosače, najstarije i najmlađe,Katarina i Stjepan, postali su u historiji nazaboravnim imenima. Katarina je najstarije dijete hercega Stjepana Kosače i Jelene Balšić, kćeri crnogorske vladarske kuće.Rođena je ovdje 1424. godine. U 25.godini, Katarina se udala za novog bosanskog kralja iz kuće Kotromanića, bogumila Stjepana Tomaša. Da bi postala kraljicom i da bi Stjepan Tomaš bio od pape priznat kraljem- oboje su se, s njegovim malodobnim istoimenim sinom Stjepanom iz netom razvrgnutog braka s „neprikladnom“ Vojačom, morali odreći- ona, možda,Crkve pravoslavne a on, pouzdano, Crkve bosanske –i primiti sakramente Svete Crkve Rimokatoličke. Narod je zadržao Katarinu u kolektivnoj memoriji kao osobu koja je slijedila kršćanske naputke o ljubavi među ljudima, koja je mnoga dobra crkvama darovala a poneku crkvicu, kaže predaja, i sama podigla.
S kraljem je rodila sina Sigismunda i kćerku Katarinu.Ali, nepoznat netko ubio je njezina kralja g. 1461.Franjevačke su kronike stoljećima upirale prst na „sigurne ubojice“:kraljeva brata Radivoja i kraljeva sina, nasljednika, sina prvorođenog, Stjepana Tomaševića!Popevši se na upražnjeni tron, uz novog je kratkotrajnog kralja,Tomaševića, Bosna vidjela i posljednju kraljicu, pristiglu iz srpske despotske kuće Lazara Brankovića, Jelenu.Promjenivši vjeru, dobila je i novo ime, Marija.
Ali, 1463. pod Turke je pala Bosna.Izbjeglice su krenule prema Zapadu. Udovica ubijenog Stjepana Tomaša, azil je našla u Rimu.Papa joj je osiguravao mjesečnu apanažu kojom je uzdržavala mali dvor u izbjeglištvu.Djeca ubijenog kralja Tomaša,pišu muslimanski historičari,Sigismund i Katarina, „ušli su pod šator Ishak-bega Ishakovića“, preko njega zaštitu tražeći od svog dajdže Ahmet-paše Hercegovića,Katarininog najmlađeg brata, nekoć Stjepana.Kršćanski historičari bilježe da su kraljičina djeca „oteta i poturčena“.Šta je istina?
Čudno je to da Katarina ispisuje svoj testament pet dana prije smrti koja ju je zadesila u 54. godini života, 25. oktobra 1478. Po testament je došao kardinal Rodrigo Borgija, kasnije papa Aleksandar VI.U kojim je uvjetima nasretna Katarina pisala taj testament po koji će doći kardinal koji je „postao ocem nekoliko djece i živio u otvorenom nemoralu“,a „papinsku službu zaslužio podmićivanjem“, osoba koja je „ostavila ljagu na povijest papinstva“?Originalni Katarinin testament nije nikada pronađen.Postoji nešto što je nazvano „prijepisom“, a što bi i on vrijedio,kada Katarina Kosača Kotromanić ni bila ni de iure ni de facto bosanska vladarka.
To našoj Katarini,međutim, ni malo ne smeta da bude integrativnom historijskom figurom.Dobri je pamte po dobru,pravoslavni po pravoslavnom porijeklu majke Jelene,katolici po ljubavi za vjeru a muslimani- po obiteljskim sudbinama brata Stjepana(Ahmeta) i vlastite joj djece princa Sigismunda(Ishak-bega Hercegovića) i princeze Katarine,čije se turbe i danas nalazi u makedonskom gradu Skoplju.
Stjepan Kosača-Ahmet-paša Hercegović
Po testamentu sudeći.Herceg Stjepan je, od svoje djece, najviše volio najmlađeg sina, Stjepana.Nije ni čudo.bio je dijete i još ga nije stigao razočarati!Takvog ga je otac godine 1463.,predao sultanu.Dječak je bio živ zalog Kosačine vjernosti, vazalstva i pacifikacije Hercegovine.Stjepan je u sarajima Topkapija postao Ahmet-paša Herceg-zade,označen plemstvom po porijeklu,najposlije veliki vezir i zet sultana Bajezida II.Tri puta je bio velikim vezirom,ili pet, kako neki tvrde, ostavljajući duboki trag vladanja u najvećoj imperiji što se prostirala na trima kontinentima.Bio je i pjesnik, koji se i danas proučava u turskoj i bošnjačkoj književnosti.
Nikad nije zaboravio zavičaj,ni Blagaj,Hercegovinu,ni Župu dubrovačku- jer mu je,dječaku,umrli otac oporučno ostavio kuće i vinograde u Konavlima koje je još adže Sandalj Hranić „prodao“Dubrovčanima.Pamtio je i bosanski jezik,diktirao logofatima i ćatibima na njemu,kao i ovo koje prepisujemo,požutjelo,ali puno savremenosti koja ne zastarjeva.Uputio ga je u mjesecu travnju 1488. Knezu i vlasteli Dubrovnika.Kao Hercegov sin, bio je dubrovački građanin, a od Grada je, po naslijeđu, uredno primao redovni godišnji „dohodak“.
Svoj i svjetski
Milijem i veledraziem prijateljem presvetloj gospodije dubrovačkoj,knezu i vlastelom, od brata Ahmeta Hercegovića.Vlastele vi znate kada gospodin herceg umrije kako nam oporuči blago svoje.I ono blago u vašijeh rukah bili.I kada ga podaste momu bratu za isto mene pitaste i ja rekoh da date- da vas mi nije u tome ništa da u vas jest testamenat za naše blago.Da tako je rekao veliki gospodar da vas pritegnu na tuj svjedožbu.
Da,vlastele,molimo vas kako moju bratiju da biste se i vi potrudili za naš posao,er stou mi moremou za vas posao činimo.
Ere ako mnite da sam ja zabio prvo naše priateljstvo,Bog vije,nijesam.I ako se vij za moj posao potrudite i ja ću se za vaš posao potruditi.I Bog vam umnoži gospostva vlastele!
Izvor:Ibrahim Kajan:Historija grijeha i nasilja;IC štamparija Mostar,2019.
Priredio:Kemal Mahić
