Behija Biba Saračević: HURMAŠICE

Ja se danas plaho razvrijednila, očistila i čiste budžake, minderluk zategla, hurmašice obećane skunatorila, kahvu pripremila i u vrtnji čekam da mi naiđu mama i nana. A da vam prišapnem istiha kako sam se osjećala u iščekivanju te dvije drage mi gošće. Evo ovako: jedna mi polutka glave na minderluku, druga na kauču, nanu pogledom namještam u udobnost boravka, mamu bistrom suzom gladim po napaćenim obrazima, ne znam  otrat’.

Sva kišom umivena kao latica nježnog’ cv'jeta lahkonogo lebdim,nesvjesna da su mi oči k'o ljetni lahor tugom osjenčane.Ali se u svemu dobru nadam,kao mali nedozreli čovjek,neprimjetna, a uvijek prisutna,raspeta između mnogih zagonetki i života u kojima tražim odgonetku.Tragam za tačkom skučenog života i topim se u želji da mi mudrost bude iskustvo toka u trajanju.

Zalaja moja kuja iz avlije i obavijesti mi dolazak musafira, a ja se izružih što sam se s mislima udružila i pola vakta propustila.Zazvaše me umilnim avazom.Hitro izletih pred njih i uvedoh ih u bujrum zgotovluk, usput raskrčih nakih hrnja da ne zapnu na kak'o hebe pa mi se ne daj Bože ozlijede.

Svaka sebi mjesto odabra i svakoj potaman, ali ne prestaju muhabetit.Meni nešto drago se u grlo usukalo, pa ni progovorit ne mogu i da hoću.Samo rekoh mami da ona sa nanom nastavi muhabetit dok ja zgotovljeno na siniju ne pomećem.Čujem nanu kako me na sva usta hvali,ali više mamu nego mene, te mi malo k'o za hater zapade, ali odlučih da nikad to nani ne kažem.Upitah ih šta će prvo: kahvu da piju, ili da jedu?Odlučiše se za jelo, a ja sve pripremila harno i tabijatli, samo još bošču da razastrem na siniju i da kleknem da ih bujrumom nutkam.

Zanijetiše i prihvatiše se jela, ni jedna me ne hvali, niti kudi.Osta mi da se mislim, a strah me upitat je l’ im godi.

Progovori nana:“Bezbeli si i hurmašice zgotovila,k'o čuh im mirhun“.

Pohitih ih donijeti i u n'ak'om zabunluku svu tevsiju pred njih stavih i rekoh im:“Eto vam hurmašice,jedite, a što ostane ja ću vam zamotat’ pa ponesite, jer moji ih ne haju, posebno ove sirotinjske bez onijeh hobeta:oraha, kokosa i tako.Ja sam glavno napravila i ispunila želju“, a išaretim na nanu da šuti, da mi mami ne bi na hater otišlo.

Iznesoh im i malo hošafa da zahlade što su možda nazor progutale, pa da dočekam da uz kahvu rahat koju pametnu utabirim i mozak novim saznanjem obradujem.Da situaciju malo smiri, nana me zamoli, da za njenu dušu otpjevam njoj dragu sevdalinku, a da će mi i one pomoći.

Stid me zarumeni,ali njihove molbe i obećanja me malo oslobodiše, nana mi govori da će mi kupit lijepu teku da u nju pjesme pišem, a mama mi govori da će mi kupit bluzu od snahe kad dođe iz Rumunije, a da ja mogu sama odabrat.Moj mladi i neuhelaćeni glas se prolomi malom prostorijom i lijepom sevdalinkom, koja nas sve tri u ašk sevdaha baci.

 

KRAJ POTOKA BISTRE VODE

 

Kraj potoka bistre vode

šuma zelena

nevesela zabrinuta

sjedi djevojka

 

Potok teče i protiče

tiho žubori

a djevojka uplakana

kroz plač govori

 

Vrati mi se mlad junače

dragi mlađani

da na tvojim grudma umrem

grudma vatrenim.

 

Izvor:Behija Biba Saračević:“Uz naninu mangalu“;Lijepa riječ-Tuzla,2021.

Priredio:Kemal Mahić

1290 Posjeta 1 Posjeta danas