U publiciranju prevedenih osmanskih izvora u periodu od 2000. godine do danas dominiraju popisni defteri i sidžili kadiluka. Historiografska vrijednost jednih i drugih je veoma velika, naravno i specifična prema vrsti i značaju podataka. Dok defteri imaju šire regionalno značenje, sidžili svjedoče o odnosima, likovima i zbivanjima u maloj sredini, a to je upravo ono što najviše zanima pobornike regionalne i lokalne historije. Nažalost, od deset i više, do danas je sačuvan samo jedan sidžil ljubuškog kadiluka iz 1788. godine i to nepreveden, možda i oštećen.
Pored deftera i sidžila kao bogatih izvora, postoji još jedna specifična vrsta historijskih dokumenata. To su regesta (lat. regestus-popisano)-zbirka, popis sažetih sadržaja bitnih podataka hronološki sređenih originalnik dokumenata.
Jedna od poznatih zbirki u našoj historiografiji je regesta Franjevačkog arhiva u Mostaru objavljena 1984. godine. Sadrži regesta 1031-og dokumenta pisanog na orijentalnim i zapadnim, u posljednje vrijeme i drugim, savremenim jezicima. Regesta turskih dokumenata (Acta Turcarum, AT) izradio je Hivzija Hasandedić, regesta ostalih fondova fra Andrija Nikić, glavni urednik i arhivista Provincije.
Za ovu priliku izabrano je nekoliko regesta iz zbirke.
1745.(1158) AT IV/184
Arzuhal* „poniznih robova“ upućen sultanu u kome mole da izda i pošalje ferman* kadijama Duvna i Bekije (ostatak Imotskog) i da se svrgnu svi mustahfizi* imotske tvrđave i da se od njih oduzmu timari* i daju drugima. Oni su primili zlatnike od neprijatelja i predali u Imotskom neprijateljima tvrđavu. Ista posada je, nadalje, ubila buljubašu sekbana* jer je tražio od njih da se bore i tvrđavu ne predaju neprijateljima. Pri vrhu vezirova bujruntija kojom naređuje da se timari oduzmu i daju drugima. (Dokumenat oštećen)
- (1158, rebia I 1-10) AT XII/570
Ferman sultana Mahmuda I. upućen bosanskom valiji Ali-paši i kadiji Bekije (ostatak Imotskog) kojim im naređuje da se po šerijatu riješi spor oko zemlje u selu (prazno) u vezi koje je arzulah* Porti poslala Hava. U fermanu se spominje „poznati šejh Mehmed* iz Ljubuškog“.
*Šejh Mehmed-vjerovatno starješina nekog derviškog reda u Ljubuškom. (o. a.)
1746.(1159, zulkada) AT XVII/802
Temesuk* kojim posada tvrđave (?) potvrđuje da su od Hasana i Huseina Pitića primili 2.551 groš i 19 para za isplatu plaće vojnicima tvrđave. Tvrđava je navedene ovlastila za uzvrat da pobiru prihode od „Šemiasela“ od njihovih odžakluka. Među svjedocima na prvom mjestu se nalazi Ali-aga, kapetan Ljubuškog*
*Ali-aga, kapetan Ljubuškog-Alija Hadžalić, slavni ljubuški kapetan. (o. a.)
- (1189) AT XVHI/866
Temesuk* službenika Ali spahije kojim daje odobrenje Ahmedu da može bez tapije* obrađivati zemlju “čitluk Hasan-age” u ljubuškom kadiluku što ju je naslijedio iza oca Abdulaha.
1799.(1214) AT I/23
Murasela* ljubuškog kadije Abdulaha upravljena knezu Gorice u kojoj se izdaju neke naredbe u vezi vina i rakije. (Pojedinosti nedostaju). Na turskom jeziku 1 list 16,5 x 11 cm.
- (1244, ševal 21-30) AT XVIII/897
Teskera* kojom Hasan Muminagić, kao opunomoćnik Mehmeda Omerhodžića iz Ljubuškog, potvrđuje da je naplatio kiriju za dućan na Tepi u Mostaru od Alije Deronje u iznosu od 5 groša.
- kolovoza 24. Stolac Iz/3,f.27rv, hrv
Prijepis bujruntije Ali-paše Rizvanbegovića upućene župnicima i kapelanima Bekije, Ljubuške nahije, od Ružića do Posušja i Roškoga Polja i dvanaestorici knezova tih mjesta u kojoj ih najprije upozorava na neke nezadovoljnike koji po Bekiji i nahiji pokušavaju pobuniti raju protiv sultana. Zatim, savjetuje da se takve bunčije ne sluša. On je kapetan-bega od Ljubuškog* postavio za njihova poglavicu. Konačno poziva svih dvanaest knezova da odmah dođu u Stolac i počuju njegove naredbe. Ako koji ne može doći neka pošalje svoga brata ili sina.
*Kapetan-beg od Ljubuškog-Sulejman-beg Kapetanović. (o. a.)
- Iz/3, f.24v i 25r, hrv
Zapis o “utvičkom boju” u kome je učestvovalo oko 350 kršćana. Poginulo je 12 kršćana. Ovdje su navedena imena nekolicine: Marko Žulj iz Ružića, Matiša Jurčić, Mate Šimić-Petrilj, Jakov Kondža, Nikola Pandžić, Petar Ravlić, Nikola Širić, Petar Bošnjak. “Glave su im kod begova dvora u Vitini i ondje su dvojica sasječena, a deset ih na Utvici…“
1835.(1251) AT XIII/616
Teskera* upućena zapovjedniku rezervne konjice u Hercegovini pukovniku Zulfikaru kojim mu se javlja da se timar* s Muharema i Huseina prenosi na čuvara ljubuške tvrđave Ismaila.
- (1263. početak zulkade) AT XXII/1071, hrv
Prijevod fermana upućena bosanskom veziru Tahir-paši u kome se obavještava njega i sve turske upravitelje da su franjevci samostana Fojnica, Sutjeska i Kreševo oslobođeni na temelju ahdname od svih daća i poreza. Zatim sultan zapovijeda da “i od sele opet priznato nek bude, tako da od običajnih daća i crkvenih pristojba i inih ostali ucjena od strane svake, naviranje i uznemiravanje spriječite, a da se to ne dogodi i ne desi takve mjere i sredstva poduzmite i upotrijebite…”
Uz ovaj prijevod slijedi i potvrda suda u Ljubuškom od 14. travnja 1902.
1846.(1262.) AT III/143
Temesuk* kojim Omer Vrgora potvrđuje da je svoje posjede u Gorici, nahija Bekija, kadiluk Ljubuški, prodao Omer-agi, Mehmedu, Ahmedu i Salihu Burić za 700 groša.
1846.(1262, safer 8). AT XIV/665
Temesuk* kojim Osman Vrgora potvrđuje da je Omeru, Ahmedu, Mahmudu i Salihu Puziću – Alijinim sinovima, prodao posjede u selu Broćanac, kadiluk Ljubuški, za 1500 groša.
- (1266, redžep 1). AT XXII/1054
Bilješka o raspodjeli taksita- doprinosa za izdržavanje dvora bosanskog valije- u ljubuškom kadiluku. Određeno je da se u 1849/50 godini u ljubuškom kadiluku, na ime taksita prikupi 1500 groša.
- (1268, muharem 5). AT XXI/1044
Senet* Derviš-bega Teskeredžića i Ahmed-bega Rašida iz Travnika kojim potvrđuju da su svećenicima katoličke kapele u Roškom Polju, kadiluk Ljubuški, sandžak Hercegovina, besplatno darovali jednu bašču u koju se može usijati oko deset oka usjeva.
- siječnja 27. Mostar SK/3,f.55r, hrv
Biskup fra Rafo Barišić piše ružićkom župniku fra Andriji Šaravanji da je Paša naredio zovnuti u Mostar Ali-bega* na 4. idućeg i da 3-4 čovjeka dođu iz Nahije, pa da se uvjeri u zulume što ih kršćani od njega trpe. Biskup mu preporučuje da pošalje u Mostar 3-4 čovjeka i napominje: “Ako sada puste i budu strašivi Bekiani, neće se do smerti osloboditi Ali-begova zuluma, niti ću ja ikada za njih više progovoriti jednu besjedu. Ovako se piše i u druge župe od Bekie”.
*Ali-beg-Ali-beg Kapetanović, mudir ljubuški, sin Sulejman-bega,kapetana Ljubuškog, otac Mehmed-bega Ljubušaka. (o. a.)
*arzuhal-molba, *ferman-naredba sultana, *mustahfizi-čuvari tvrđava, *timari-posjedi, *buljubaša sekbana-zapovjednik gradske (tvrđavske) posade, *bujruntija-naredba, *šejh-pročelnik derviškog reda ili tekije, *temesuk-potvrda (kadije i drugih lokalnih vlasti), *tapija-javna isprava o vlasničkom pravu na nekretnine, *čitluk-posjed, *murasela-službeno pismo kadije, *teskera-isprava, potvrda, pasoš, *senet-isprava, dokument.
- Aladin Husić. Objavljeni primarni izvori iz Osmanskog razdoblja kao doprinos historiografiji Bosne i Hercegovine (2000–2019). Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu.husica@yahoo.com
- Regesta Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446-1862 ( Urednik Andrija Nikić. Život i svjedočanstva. Zavičajna knjižnica, svezak VI. Franjevačka knjižnica, Mostar, 1984.
