Kroz stoljeća putopisci i dobronamjerni ljudi, dolaziše da se dive i nadahnjuju ljepotom Počitelja i njgovim znamenitostima: Hadži Alijinoj džamiji, Tvrtkoovoj kuli, sahat kuli, hamamu(javnom kupatilu), medresi i ostalim skladno i funkcionalno izgrađenim objektima za potrebe njegovih žitelja, dobronamjernih prolaznika i gostiju.
Mnogi putopisci pisali su prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine o Počitelju kao gradu muzeju na rijeci Neretvi, navodeći njegove znamenitosti, među kojima su uvijek isticali Hadži Alijinu džamiju, biser nad biserima bošnjačke-muslimanske sakralne arhitekture, koja se isticala svojim položajem, ljepotom, monumentalnošću i skladnošću proporcija.
Njena skladno izgrađena munara, kao dominantna u prostoru, dopunjavala je ostale dominantne: drevnu kulu na starom gradu, sahat-kulu i visoki čempres ispred džamije. Hadži Alijina džamija nalazila se na svim prospektima glavnih turističkih agencija i aviokompanija bivše Jugoslavije kao značajni objekt kulturnog naslijeđa „svih njenih naroda“.
Ova džamija sa dvorištem zaprema površinu od 550 kvadratnih metara. U dvorištu džamije nalazila se čatrnja(musluk) u koju je dovođena kišnica sa krova džamije. Voda je korištena za uzimanje abdesta(ritualno pranje) prije stupanja na namaz. Uz ovu džamiju ne postoji mezaristan sa nadgrobnim spomenicima-nišanima.U istoj je 1952. godine evidentirano 13 kamenih svijećnjaka sa zapisima sličnim nadgrobnim spomenicima. Pripadali su mještanima oba spola, a najviše hadžijama.
Najstariji svijećnjak iz 1259.h.g.., visine 70 cm sa udubljenjem na vrhu, osnovice 16×16 cm na kome je uklesan zapis arapskim pismom što u prijevodu na bosanski jezik znači:“Crpi nauku iz(učenja) Fatihe, jer će smrtni napitak svak okušati.Vakufi za Božije zadovoljstvo,Alija,sin Kadrije Šabanovića,1259.(1843)“.Poznato je da su u ranijim vremenima za popravak džamije u Počitelju dodjeljivali finansijska sredstva:
-Šišman Ibrahim-paša između 1664-68 godine;
-Redžep-paša Bašagić iz Nevesinja, koji je umro 1696. godine;
– Zemaljska vlada za BiH doznačila je 2000 forinti za popravku minareta ove džamije;
-1953.g. na džamiji u Počitelju izvršena je opravka munare, skinut dotrajali olovni pokrov sa kupole i izvršena njena opravka;
– 1955.g. na ovoj džamiji izvršeno je prekrivanje kupole,kupolica i vijenaca olovnim limom debljine 150 mm od strane Dževada Kovačevića, limara iz Sarajeva.
Osnivač i doba nastanka
O gradnji Hadži Alijine džamije u Počitelju, do naših dana nije pronađena vakufnama(zakladnica) o njezinoj izgradnji i šta je sve legator zavještao od pokretne i nepokretne imovine za izdržavanje svoje zadužbine.
O osnivaču(legatoru) Hadži Aliji, nema spomena u pristupačnim izvorima. Iz natpisa(tariha) uklesanog u dva reda na kamenoj ploči 35×52 cm na portalu iznad ulaznih vrata na džamiji na arapskom jeziku u prozi, što u prijevodu na bosanski jezik glasi:“Ovaj časni mesdžid sagradio je za oprost grješnika dobrotvor-sluga dobrih djela Hadži Alija, sin Musaov,godine 970.(1562/63)“
Ova je ploča iz nepoznatih razloga i nepoznate godine bila skinuta sa zida, čuvana u džamiji i ponovno ugrađena na portalu iznad ulaza tek 1948.g.
(…)U literaturi je pribilježeno predanje u bošnjačkom narodu da je Hadži Alijinu džamiju sagradio neki „ćelo“, koji je kao dijete otišao u Istanbul i tamo postao paša..Predanje ovoga „ćelu“ identificira sa Šišman Ibrahim –pašom, kome se pripisuje većina zadužbina u Počitelju.Ibrahim-paša je možda u kasnijem periodu finansirao radove na renoviranju i obnovi Hadži Alijine džamije, pa se zato u kasnijim izvorima i u našem narodu ova džamija prozvala Šišman Ibrahim pašinom džamijom.;-što nije nikakav izuzetak jer su mnoge zadužbine, pa i džamije u našim krajevima umjesto prvobitnih naziva po svojim osnivačima,u kasnijim periodima dobivale imena po svojim obnoviteljima.
Inače,Ibrahim-paša je unuk osnivača ove džamije Hadži Alije, a postao je 1075/1664. Janičarski aga,sljedeće godine vezir i valija u Sivasu, a 1667. Premješten je u istom svojstvu u Misir(Egipat),gdje je 1668. Umro.
Arhitektura i konstrukcija
Kockasti zasvedeni prostor najbolje je odgovarao svojoj namjeni. On je srastao sa ostalim ugrađenim elementima, njima je podredio i ujedno pojačao utisak svoje dominantnosti, zračnosti, akustičnosti, svjetlosti, sjedinjavajući se skladno i nenametljivo u jednu arhitektonsku cjelinu.
Zasvedeni oblik molitvenog prostora je superiorniji i prirodniji u odnosu na drugačije molitvene prostore, jer vjernika podsjeća nna Nebosvod, a u kompozicionom smislu ostavlja utisak bogatijeg materijalnog i boljeg duhovnog doživljavanja, dok u psihičkom smislu u toku molitve8meditiranja) djeluje s puno koncentracije prema mihrabu-kibli, prožimajući s puno pouzdanja i optimizma, radost i sreću življenja, slaveći Tvorca svih svjetova, držeći se Istine u trajanju i prolaženju svega u vremenu i prostoru.
U zasvedenom molitvenom prostoru, čovjek se osjeća sigurnijim i slobodnijim djelićem kosmosa, djelićem Univerzuma.
Hadži Alijina džamija po svom koncepcijskom rješenju, stilu gradnja, konstrukcije i harmoničnoj proporcionalnosti masa: kubusa, trijema i minareta, bila je izraziti primjer standardnog rješenja klasičnog osmanlijskog stila, manje monumentalne jednoprostorne potkupolne džamije kvadratičnog tlocrta presvedenog poluloptastom kupolom preko trompa i oktagonalnog tambura sa trijemom pokrivenog trima kupolicama i minaretom skladnih proporcija.
Centralni kockasti molitveni prostor džamije, bio je omeđen zidovima debljine 115 cm, dužine unutrašnjih strana zidova su po 9,70 m, gabarit objekta je 12,60 x 15,5 cm, a visina tjemena kupole je oko 16,00 m.
Navedene dimenzije su približne, jer se do njih došlo mjerenjem s raspoloživog crteža- bez naznačenih dimenzija.
Zidovi džamije i minereta bili su kvalitetno ozidani i pravilno obrađenim kamenim klesanicama.
Lukovi su vršili konstruktivnu funkciju za formiranje prijelaza iz kvadratne osnove i kubusa u kružnu osnovu kupole, sastavni su dijelovi trompi, na koje su se(dijelom) oslanjali.
Pretpostavljam da su kupole bile ozidane sedrom kao lakšim materijalom.
Kupole su bile pokrivene olovnim pokrovom.
Ispred centralnog dijela džamije, cijelom širinom bio je izgrađen trijem oslonjen na četiri monumentalna kamena stupa valjkastog oblika kružnog presjeka sa stopama i kapitelima obrađenih ukrasima u obliku stalaktita. Nad stupovima, preko pandantifa izvršen je prijelaz u tri slijepe kupolice sa prstenom.
Ispred trijema bila je izgrađena drvena strma nadstrešnica pokrivena olovnim pokrovom, koja je natkrivala prednji dio dvorišta, a porušena je 1952.
Sličan primjer izrade strmih drvenih nadstrešnica bio je primijenjen kod mnogih džamija u našim krajevima: Vučjakovićeve i Karađoz- begove džamije u Mostaru, Sinan-begove u Čajniču, Ferhat-pašine u Banjluci i kod nekih drugih džamija. Uz desni prednji ugao kubusa nalazio se četrnaestostrani minaret visine oko 32 m sa izvanrednom šerefom(galerijom), čije je postolje bilo bogato ukrašeno kamenim ornamentima u obliku stalaktita, vještim rukama klesara, što je u estetskom smislu davalo posebni ugođaj ljepote.
Hadži Alijina džamija u Počitelju, iako skromnije izvedbe i arhitekture, ona ipak po svojoj arhitektonskoj koncepciji nalikuje na Aladža džamiju u Foči, gdje su, kako arhivski podaci dokazuju, dubrovački majstori zajedno sa domaćim majstorima na njoj izvodili građevinske i kamenoreske radove, kao i na Aladža džamiji u Foči.
Izvor:TAKVIM za 2002.(1422/1423.H.G.(Rijaset IZ za Bosnu i Hercegovinu).
Priredio:Kemal Mahić
