Stećak mramorni ćuti govorom scena na boku,
Jači od kandža kiše,povampirenja i krađe.
Njegov mjesec i sunce,što znače posmrtne lađe,
Davno su prevezli dušu,vjekuju sad u doku.
Udaljili su se od njeg i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze što tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske,i one se šaptom krste.
Zmija mu krenu uz reljef,svoj reljef svija sred
Čela
Zašto sam došao ovdje,kod sve već ovdje piše?
Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom dišem.
Čuj,zvoni zrelo stablo-to lijes mi teše žuna.
Stihove što još bruje dlijetom po stećku svom
Stišaj
Pa,uspokojen,pusti neka ih pokrije lišaj,
lezi pod stećak stiha bez prevoznika-čuna.
Izvor:STAV;broj 291.Sarajevo;
Izbor:Kemal Mahić
1926 Posjeta 5 Posjeta danas