Skender Kulenović: STEĆAK

Stećak mramorni ćuti govorom scena na boku,

Jači od kandža kiše,povampirenja i krađe.

Njegov mjesec i sunce,što znače posmrtne lađe,

Davno su prevezli dušu,vjekuju sad u doku.

 

Udaljili su se od njeg i gradovi i sela.

Vidik mu stvore listopad i koze što tu brste.

Vjetar podsjeti lijeske,i one se šaptom krste.

Zmija mu krenu uz reljef,svoj reljef svija sred

Čela

Zašto sam došao ovdje,kod sve već  ovdje piše?

Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom dišem.

Čuj,zvoni zrelo stablo-to lijes mi teše žuna.

Stihove što još bruje dlijetom po stećku svom

Stišaj

Pa,uspokojen,pusti neka ih pokrije lišaj,

lezi  pod stećak stiha bez prevoznika-čuna.

 

Izvor:STAV;broj 291.Sarajevo;

Izbor:Kemal Mahić

 

2137 Posjeta 1 Posjeta danas