Ljubuški kroz vrijeme
Prahistorija i antičko doba
Kraj koji je jako bogat vodom, riječnim tokovima, poljima plodnim, šumama i pašnjacima, kraj je u kojem su ljudske zajednice živjele još u dalekim prahistorijskim vremena, u vrijeme neolita(mlađeg kamenog doba9, bakarnog, brončanog i željeznog doba, a intenzivno tokom antičko-rimskog i srednjovjekovnog.
Ilirska plemena živjela su na našim prostorima i svim životima nagovještavali naš,život svojih potomaka. Vodila su decenijske, pa i stogodišnje ratove sa Rimljanima i na prostorima naše Hercegovine, a najintenzivnije između drugog stoljeća prije nove ere i samog početka nove ere, kada su Rimljani u krvi ugušili snažni ilirski ustanak, u historiji poznat kao Batonov ilirski ustanak. Istraženo je da su Iliri na ovom prostoru bili pripadnici starog ilirskog plemena Daorsi,koje su kasnije potisnuli pripadnici plemena Ardijejaca i Delmata.
Na prostorima današnje općine Ljubuški arheolozi su pronašli ostatke koji svjedoče ilirsko doba, ostatke izražene kamenim gomiilama, grobnim mjestima, ostatke koji svjedoče postojanje utvrđenih ilirskih gradina…Na temeljima jedne od tih ilirskih gradina podignut je grad-tvrđava Ljubuški,koji se još u ranom srednjem vijeku intenzivno razvijao, a nastavio se razvijati i u osmanskom periodu, te i kroz period austrougarske okupacije.
Tokom antičkog vremena Ljubuški je bio u sastavu Naronitanskog konventa(okruga), kojem je glavnim gradom bila Narona, današnje naselje Vid blizu grada Metkovića.
Rimljani su prvi izgradili čvrste, kamenite ceste na zapadnom Balkanu, pa tako i u ljubuškom kraju. Na cestovnoj komunikaciji Salona(Solin) – Narona (Vid) istražena su dva antička naselja, Bigeste (oko kojeg se historičari ne slažu da li da ga smjeste u Humac ili Radišiće), te Pagus Scunasticius blizu Mostarskih vrata.
Na Humcu, blizu Franjevačkog samostana, u Gračinama su pronađeni temelji antičkog rimskog castruma, zvanog Bigeste.Temeljnim istraživanjem castruma pronađeni su materijalni ostaci ukrasne keramike,nakita, prstenja, vaza, svjetiljki, metalnih novčića, stakla, oružja,alata…Historiografi pretpostavljaju da su tu ostaci rimskih legija: Legio VII Claudia Pia Fidelis, Legio III Flavia Felix, Legio VIII Augusta.
Zapadno Rimsko carstvo, koje je na našim prostorima svojom vlašću iskazivalo tokom antičkih vremena, pod nasrtajima barbara palo je 476. Godine naše ere, nakon čega je, posmatrano iz historiografskog aspekta, nastupilo jedno dugo, historijski mračno i dovoljno neistraženo vrijeme, gotovo sve do 10. Stoljeća. Kroz to dugotrajno vrijeme desile su se, u Europi dobro poznate, „seobe naroda“, što se izrazilo i na Balkanu, posebno njegovom zapadnom dijelu.
Seobe naroda iskazale su se seobama u historiji poznatih naroda:Gota, Huna, Avara, te na kraju naših predaka, starih Slavena, koji su na ovim prostorima primili kršćanstvo, te ostavili svoje tragove i u ljubuškom kraju, u oblasti Rastoke, koju u svome epohalnom djelu „De administrando imperio“(„O upravljanju carstvom“), u 10. Stoljeću spominje čuveni bizantski car između 913. I 959. Godine, pjenik i historičar Konstantin VII Porfirogenit.
Iz tog perioda, pored arheoloških nalaza karolinskog oružja, mačeva i ostruga, najpoznatije materijalno svjedočenje vremena svakako je Ljubuška ploča, kameni spomenik sa cvjetnim ukrasima, tipičnim za rano romaničko razdoblje između 7. I 19. Stoljeća, a najčuveniji spomenik kulture iz ljubuškog kraja svakako je Humačka ploča s natpisom na bosančici,ćirilici bosanskoj, u kojem se spominje Crkva sv. Mihovila u Ljubuškom.
Izvor:Irfan Ajanović:77 gradova Bosne i Hercegovine;Sarajevo,2016.
Priredio: Kemal Mahić
