HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ: LJUBUŠKA KAPETANIJA (II)

Najstariji spomen

Sulejman-kapetana nalazimo u jednoj bujruldiji od 5.srpnja 1827. kojom  se obavješćuje ljubuški kadija i  kapetan Sulejman-beg da fratri sela Grabovice u nahiji Buško Blato mogu sagraditi  dvije sobe i da se tome ne smije niko protiviti niti se miješati u njihovu gradnju.(Kasim Gujić).

Prema jednom temesuku ovog kapetana vidi se da je on, 11. Reb. II 1234(31.X 1827) predao prihode Salih-begu,ćehaji čauša u Sarajevu.(Sarajevski sidžil,br.66.)

Iz jednog berata od 1829. znamo da su sinovi ljubuškog kapetana Ali-beg i Mustaj-beg kupili na javnoj dražbi četvrtinu mukate od 2382 groša u nahiji duvanjskoj, što je ostala upražnjena smrću nekog Mehmed-bega.Ta mukata pripada bosanskoj blagajni a sastoji se od resmi-filurije, tapuji-zemina i badihave.Sulejman-begovi sinovi kupili su tu mukatu za 2000 groša i nakon što su sve potrebno uplatili bosanskoj blagajni, uručuje im se ta mukata kao malićana te im se izdaje i berat datiran 15.safera 1245(16.VIII 1829) godine.

Za vrijeme pokreta Husein-kapetana Gradaščevića(1831-1832) Sulejman-kapetan se pridružio Ali-agi Rizvanbegoviću, tadašnjem kapetanu stolačkom, koji je poslije protjerivanja bosanskog namjesnika Namik-paše imenovan zamjenikom bosansko-hercegovačkog vezira, dok ne dođe novi vezir. U tom svojstvu Ali-aga Rizvanbegović šalje ljubuškim franjevcima i knezovima zapovijed 24. kolovoza 1831. godine u kojoj im savjetuje da „oni,kao i ostali svijet, ne slušaju one nevaljajce koji carsku i virnu raju na zlo nameću(bune protiv cara), naka raja pazi na svoje poslove i neka ukaže virnost čestitom caru, pa će biti pomilovani“,nadalje se nalaže parosima, kapelanima i knezovima da i odsada priznaju kapetanom i zapovjednikom Sulejman-bega:“kapetanbeg od Ljubuškog došao je k meni i itat učinio(poklonio mi se), ter sam mu iznova dao bujruldiju na ajanluk da bude zabit(zapovjednik) od vas prave i virne carske raje, dakle priznajte ga za svoga zabita kao prije i budite mu poslušni“(Dr. Fra Julijan Jelenić-Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca;SA 1913.

Iza velike bosanke pobjede na Kosovu polju( u srpnju 1831.god.) Husein-kapetan Gradaščević vrati se u Bosnu i proglasi se vezirom.Odmah odluči kazniti Hercegovce(Smail-agu Čengića,Ali-agu Rizvanbegovića,Bašagu Redžepašića i ljubuškog Sulejman-kapetana),jer je sebe smatrao i gospodarom Hercegovine.Zato na spomenute hercegovačke kapetane i muselime pošalje svoju vojsku i imenuje nove muselime.Ljubuškim muselimom imenovao je Osman-bega Manova kojega sa 2000 konjanika i pješaka pošalje na starog ljubuškog kapetana.Manov najprije navali na Ljubuški, opljačka i porobi ljubušku tvrđavu, pa onda krene u Vitinu, gdje je imao sjedište i svoja dobra Sulejman-kapetan.Manov je na Vitinu navalio 31. Svibnja 1832.godine. Dvorac begova Kapetanovića zapali, ali tvrdoj kuli nije mogao ništa učiniti.Iz Vitine Manov krene s vojskom na Utvicu, mjesto 2 km daleko od Vitine, jer ga je u Utvicama čekao ljubuški kapetan sa svojim pouzdanicima i kmetovima.

U Vitini se razdjelila vojska Osman-bega Manova u dva dijela:jedan manji dio vodio je Hadži-Ahmet Mesihović(oko 400 pješaka) preko brda, a drugi glavni dio(konjicu) vodio je ispod brda Osman-beg Manov.Istog dana(31.V 1832) vojske se sudare i tako se zametne Utvički boj koji se svrši velikim porazom Sulejman-kapetanovim.Za neko vrijeme morao se ljubuški kapetan skloniti u Dalmaciju(Vrgorac ili Makarsku).Ali i pored te pobjede kroz kratko vrijeme morao je Manov bježati iz Ljubuškoga, jer je sultanska vojska početkom lipnja 1832. godine pobijedila Husein-kapetanovu vojsku(kod Sarajeva).Nakon njegova odlaska povrati se iz Dalmacije u Ljubuški Sulejman-kapetan.

Među drugim došao je u Sarajevo i Sulejman-kapetan i poklonio se Kara Mahmud-paši, a ovaj mu je izdao propusnicu da se slobodno može povratiti u Ljubuški.

Kasim Gujić piše kako se Sulejman-kapetan brinuo i za gospodarski napredak ljubuškog kotara.Ističe da je njegovim nastojanjem provedena kanalizacija Ljubuškog polja.Za njegova vremena i inicijativom Ali-paše Rizvanbegovića uvela se kultura riže u Veljačkom polju nedaleko od Vitine(1834.g.).I maslinarstvu je bila posvećena velika pažnja.Prve masline zasadio je Sulejman-kapetan ispod svog dvorca i kule, koje su i danas dobro sačuvane.Za gladnih godina, iz velikih gradskih hambara- u koje se sipala desetina- davalo se besplatno siromašnom svijetu žito za prehranu i sjeme za sijanje žita.Ti hambari su zapravo prvi početak današnjih kotarskih pripomoćnih zaklada, ali samo s tom razlikom što se hambarsko žito nije plaćalo već vraćalo i to u rodnim godinama.Govori se da je Sulejman-kapetan ostajao gotovo uvijek dužan porez ili desetinu sultanskoj blagajni, što znači da za njegova doba narod nije bio opterećen porezom ili desetinom.

I zaista,Sulejman-kapetana nalazimo kao dužnika i to: 7.I 1248. I 7.Viii 1249.godine.

I nakon ukinuća kapetanija, kao čovjek vjeran Ali-paši Rizvanbegoviću i sultanu, ostao je Sulejman-beg u Ljubuškom kao muselim i tu je službu obavljao sve do smrti.Umro je 18. Prosinca 1848.g.

Ovome je kapetanu spjevao jednu pjesmu od 50 stihova sarajevski muftija Šakir-efendija Muidović.U toj se pjesmi slavi Sulejman-beg i grad Ljubuški.(Kronika M.E:Kadića,XX,str.220).

Od ljubuških dizdara po imenu su mi poznati:Hasan oko 1730,Mahmut 1773. I 1781. I Hasan 1807.godine.

Od ljubuških aga spominju se Zulfikar-aga(1785) i 1801. Salih-aga Bakamović, rodom iz Mostara.

 

Izvor:Hamdija Kreševljaković:Kapetanije u Bosni i Hercegovini;Svjetlost-Sarajevo 1980.

Priredio:Kemal Mahić

505 Posjeta 1 Posjeta danas