ALMIN KAPLAN(1985): Dedina smrt ko konzerva, trebala je ključ

Ko zgužvana najlon kesa, bez daška vjetra

Još samo očima okrajke svijeta mjerka

 

Moj dedo na samrtnoj postelji.Glava mu

Ko zvečka,s dvije zjenice crnje od dugmadi

 

Najcrnje, vele mi suru Jasin čeka pa će odustati

Od nečujnog zveketa. I jedna i druga

Moja tetka, u nj ko u bunar

Za otkinutom kantom, gleda

I  gleda…

A otac, ko odbjegli kolac, okokuće

Kruži i djecu što dižu graju ruži

i  ruži…

 

Dok moj drhtavi glas uči vel kuranil hakim…

Zamišljam se da sam Brus Li

 

Bilo je jutro rano, i sunce je taman iskakalo

Iza brda, njive je bila prekrila slama

 

Moj dedo je slušao Lija

A onda je odnekud došla tama

 

I  u nj se umotala

 

Izvor: Književni Stav;Sarajevo, 30.12.2022.

Izbor:Kemal Mahić

 

 

601 Posjeta 1 Posjeta danas