Ko zgužvana najlon kesa, bez daška vjetra
Još samo očima okrajke svijeta mjerka
Moj dedo na samrtnoj postelji.Glava mu
Ko zvečka,s dvije zjenice crnje od dugmadi
Najcrnje, vele mi suru Jasin čeka pa će odustati
Od nečujnog zveketa. I jedna i druga
Moja tetka, u nj ko u bunar
Za otkinutom kantom, gleda
I gleda…
A otac, ko odbjegli kolac, okokuće
Kruži i djecu što dižu graju ruži
i ruži…
Dok moj drhtavi glas uči vel kuranil hakim…
Zamišljam se da sam Brus Li
Bilo je jutro rano, i sunce je taman iskakalo
Iza brda, njive je bila prekrila slama
Moj dedo je slušao Lija
A onda je odnekud došla tama
I u nj se umotala
Izvor: Književni Stav;Sarajevo, 30.12.2022.
Izbor:Kemal Mahić
707 Posjeta 2 Posjeta danas