Draga naša Milada,
Nisam ni slutila da ću ti pisati oproštajne riječi u ime svih nas koji smo te voljeli i koje je vijest o tvojoj smrti zatekla nespremne.
Iako smo te počeli gubiti s tvojim prvim kašnjenjem, prvim zaboravom, pomiješanim lekcijama. Teško je bilo saznanje da u tvom pamćenju ima sve manje mjesta za tebe samu, a sve češće i za nas čiji si dio života bila.
Odrastajući bez majke uz svog oca Mašu iskalila si se, očvrsla. Rijetko si se žalila, još rjeđe plakala. Vrijeme je prolazilo, a ti u želji da što prije završiš školovanje, propustila si mnogo toga. Iscurilo je vrijeme, govorila si kad smo razgovarale o prvim simpatijama, ljubavima, neostvarenim snovima. Biti dobra kćerka, gimnazijalka, studentica, kasnije omiljena profesorica, vrijedna društvena aktivistica, iziskivalo je vrijeme, a ti si ga imala za sve. Trebalo je stići na sva kulturna događanja, odvesti učenike na ekskurziju, otići na sastanke SDP-a, učestvovati na mnogobrojnim okruglim stolovima…
I stizala si svugdje, nasmijana i vesela. Prema svima iskrena i ista, u učionici, na ulici, u kafani, kući, jednostavna i draga, prepoznatljiva po svojoj širini u razmišljanjima, shvatanjima, poimanju života takav kakav je.
Pamtit ćemo te po onome što si bila. Osoba od formata kako zapisa naša zajednička prijateljica. Draga profesorica tvojim učenicima koji te po lijepom pamte. Dobra sestra i tetka tvojim najbližima. Omiljena radna kolegica, cijenjena i poštovana sugrađanka Ljubuškog i Mostara. Iskrena i draga prijateljica. Drugarica za sva vremena. A nadasve čovjek. Vrijedna i odgovorna. Svjesna u izvršavanju svih zadataka. Uvijek na strani dobra, otvorena i poštena. Kao ljevičarka istrajavala si u širenju ideje pravednostii nisi posustajala. Naprotiv, dala si svoj maksimum na očuvanju socijaldemokracije na ovim prostorima.
I onda kada si trebala uživati u plodovima svoga rada, primiti prvu penziju, počeli su se primjećivati znaci tvoje odsutnosti. Gasio se onaj tvoj sjaj u očima, utihnuo je tvoj glas, prepoznatljiv među stotinama drugih glasova, gromak i topao od čovječnosti, kako osta zapisano u oproštajnim rečenicama na društvenim mrežama. Praznina koja je tada nastala, postala je sve izražajnija. Prestala si navraćati, nije te više bilo u tvom gradu, tvojoj kući…
Draga naša, bila bi ponosna znajući koliko si nam svima značila i koliko je lijepih riječi i sjećanja izrečeno ovih dana.
Pamtićemo te po dobru, dobra naša.
Spavaj mirno i navrati ponekad u naše snove.
Memnuna Mahić, na dženazi r. Milade Orman
