NIRHA EFENDIĆ: Profinjena kultura gostoprimstva

Bošnjaci su mnogo pažnje u povijesti poklanjali ritualu objeda – od spremanja raznih jela do serviranja, načina pripreme te ponašanja u toku samoga jela.

Mnogi običaji nastali su u spoju lokalne tradicije s osmanskom kulturom. Međutim, postoje i jasni tragovi domaće kulture, čija bi se tradicija mogla vezati i za razdoblje prije dolaska Osmanskog Carstva, primjećuje dr. Nirha Efendić u „Kratkoj historiji kulture Bošnjaka“ i dodaje da je Hercegovina, kao sunčanija strana bosanske zemlje, nudila ukusno mediteransko voće i specifične vrste meda te mliječnih prerađevina, koji se vežu samo za ovo područje.

Sam ritual jela i njegov početak Efendić opisuje tako da se na sofru uvijek najprije prinose pecivo(hljeb, somun ili pogača) i kašike, potom tanjiri i voda, a na kraju i kuhano jelo. Jela se redaju jedno za drugim. U novije vrijeme,da bi i domaćica sjela za istu sofru se sve prinosi odmah. Kreće se od supe ili čorbe, potom slijedi pita ili neko drugo jelo koje se jede s pecivom. Salata se također jede uz glavno jelo, a za desert se obično posluži nešto slatko, jogurt ili voće.

Kada se radi o svečanom ručku ili velikoj gozbi,koji se organiziraju prilikom mevluda ili tevhida, onda se sprema najmanje desetak raznih jela koja se serviraju naizmjenično – dva slana, po jedno slatko i sve do kraja da bi se završilo s kompotom, paluzetom, sutlijom ili zerdetom. Djeca jedu za posebnom sofrom, uvijek prije odraslih. Odrasli sačekaju da domaćin kuće sjedne i naznači početak jela. Iz higijenskih razloga, a i prema islamskom propisu, obavezno je pranje ruku prije i poslije jela, kao i ispiranje usta poslije jela.

Kada se sofra spremala za dvadesetak i više zvanica, onda se svakome gostu prinosio leđen i ibrik s vodom te peškir. Nakon što bi gost oprao ruke, ponudio bi mu čist peškir da ih obriše.Ritual bi se ponovio i poslije jela. Leđen za takve prilike prekriven je lijepo izbušenim i dekoriranim poklopcem s uzvisinom za sapun, tako da voda koja sapire ruke bude skrivena od pogleda gosta. U ovom sličaju bilo je iznimno važno da je voda tu, gostu pri ruci, bez pomicanja i dekomodiranja.Sav taj ritual nedvojbeno kazuje kako je riječ o jednoj profinjenoj kulturi izuzetnog gostoprimstva.

Izvor:Stav br.443; dr.Nirha Efendić:“Kratka historija kulture Bošnjaka“;

Izbor: Kemal Mahic

 

368 Posjeta 1 Posjeta danas