Estetiziranje knjige
(Povodom retrospektivne izložbe Prve književne komune, Muzej književnosti i umjetnosti, Sarajevo, 4. oktobra 2023)
Dragi prijatelji,
Danas svjedočimo jednom velikom kulturnom činu, a na čiju prirodu i učestalost nismo nažalost naviknuti, velikoj retrospektivnoj izložbi mostarske izdavačke kuće, naslovljene kao Vrijeme i uspjesi Prve književne komune Mostar, 1970-1992. Autorstvo i realizaciju, ove velike ode knjizi i izdavačkoj djelatnosti, imamo zahvaliti gospođi Ranki Mutevelić, dugogodišnjoj djelatnici i životnoj saputnici Ihsana Ice Mutevelića, idejnog tvorca i direktora Prve književne komune. Ovom prilikom joj čestitam, nadam se i u ime vas svih okupljenih ovdje, na njezinom uvjerljivom trudu, prilježnosti i profesionalnosti, prilikom mukotrpnog i iscrpljujućeg rada na pripremi ove izložbe. Gospođo Ranka Mutevelić, hvala vam u ime svih nas, u ime kulturne javnosti naše zemlje, Bosne i Hercegovine, na vašem kulturnom pregnuću koje je vrijedno svakog divljenja, i koje, a to naročito želim istaknuti, u svakom svome segmentu slijedi profesionalne i kulturne domete Prve književne komune, kojoj je izložba posvećena, i nijednog trenutka nije iznevjeren njen visoki kulturni i avangardni renome. Istovremeno, želim zahvaliti autorici ove izložbe na tome što mi je omogućila da budem dio ovog prvorazrednog kulturnog događaja.
Retrospektivna izložba Vrijeme i uspjesi Prve književne komune Mostar, 1970-1992. nije samo kulturno sjećanje na ovu jedinstvenu i po svemu originalnu izdavačku kuću, nego je i unatražni pogled na jedno vrijeme, od dvadeset i dvije godine, koje bi se, jednim dijelom, moglo ocijeniti kao vrijeme velikih i historijski važnih kulturnih i uopće intelektualnih dometa, kako u umjetničkoj produkciji svake provenijencije, isto tako u izdavačkoj produkciji knjige, u kojoj je
Prva književna komuna iz Mostara, imala posebnu ulogu. Na četerdesetak panoa ove jedinstvene izložbe vidjećete originalna dokumenta, novinske članke, pisma, rukopise, nagrade, fotografije tada najviđenijih ličnosti iz kulture i politike, fotografije bibliofilskih izdanja najvećih pisaca toga vremena ali i mladih, talentovanih autora, kojima je Komuna otvorila velika vrata književnosti i likovne umjetnosti. Izložba će vas podsjetiti na hronologiju događaja od osnivanja 12. septembra 1970. godine, pa do tragičnih završetaka svih kulturnih i drugih smislenih ljudskih aktivnosti, koje su ustupile mjesto destruktivnim ratnim događanjima. Neposredni glavni zadaci i oblici djelatnosti Prve književne komune, javlja Radio Sarajevo 30. septembra 1970. godine, bili su:“obnavljanje nekada proslavljene mostarske Male biblioteke, pokretanje časopisa Most, osnivanje Prve književne kolonije u Jugoslaviji, realizacija ideje pjesnički kamen, osnivanje Antikvarnice sa knjižarom“ (Katalog izložbe)
Iako je, a o tome je već bilo govora, izdavačka djelatnost u Jugoslaviji bila vrlo razvijena i raznorodna, a time i u Bosni i Hercegovini (Svjetlost, Veselin Masleša u Sarajevu, Univerzal u Tuzli), Prva književna komuna, bila je i kao ideja i kao njena izvedba posve drugačija i mogla se čitati kao jedna vrsta prozora u neki drugačiji svijet i kao subverzivna najava novih vjetrova u kulturi općenito. Radi toga ne bismo pogriješili kada bismo ustvrdili, kako je Komuna daleko prebacila ciljeve konvencionalne izdavačke djelatnosti, kakve su ispunjavali državni izdavački projekti, i otvorila do tada neviđene puteve izrade i prezentacije knjige, udruživanjem akcionara i bibliofila na novoj platformi djelovanja.
Bilo bi, vjerujem pogrešno, rečenu avangardnost i subverzivnost pripisivati političkim ciljevima Prve književne komune, u smislu intencionalne promjene prirode tadašnjeg sistema, mada je ona, i mimo svoje volje, mogla uticati i na takve procese upravo svojim osobenostima, jer njezin mozak i idejni tvorac, prema čijem je
elaboratu utemeljena ova kulturna institucija, Ihsan Ico Mutevelić, je bio strastveni bibliofil, profesionalac do perfekcije i što je najvažnije, Mutevelić je bio harizmatična intelektualna pojava, koja nije ulazila ni u jedan posao bez jasne prevratničke namjere, u smislu pomicanja granice dostignutog nivoa, i da se poslužim sportskim rječnikom, da podigne ljestvicu naviše. Samo je takva uvjerljiva i poslu predana ličnost mogla okupiti, oko sebe i vlastitog projekta Prve književne komune, najveća imena svoga vremena iz cijele Jugoslavije (Avdo Humo, predsjednik Prve književne komune, Mak Dizdar, Nika Miličević, Čedo Kisić, potpredsjednici, Skender Kulenović, predsjednik izdavačkog savjeta (svi izabrani na Osnivačkoj skupštini), zatim Ivo Andrić, Alija Isaković, Midhat Begić, Muhamed Filipović, Muhsin Rizvić, Franc Cengle, Predrag Matvejević, Jure Kaštelan, Božidar Gagro, Rade Prelević, Džemal Bijedić, Radmilo Andrić, Kasim Prohić, Ante Karačić, Dževad Hozo, Halil Tikveša, Afan Ramić, Zuko Džumhur, Jan Beran, ali i mlađe još tada neafirmirane ljude poput Ivana Lovrenovića, Enesa Durakovića, Safeta Zeca, Stevana Tontića, Mehmeda Zaimovića, Gradimira Gojera, Bisere Alikadić i druge. Ico Mutevelić je, osim toga, egzemplaran primjer redovnog, već više puta viđenog, realiziranja velikih projekata u našoj kulturi ličnim pregalaštvom i žrtvom, za razliku od rijetkih ili nikakvih institucionalnih napora.
U čemu je onda izdavačka posebnost i originalnost Prve književne komune iz Mostara, u odnosu na sve druge i po čemu je ova visoka institucija kulture antipod vremenu i ustaljenoj društvenoj praksi? Najprije, Komuna je antitetički postavljena prema velikim državnim, izdavačkim megapričama, iako nije privatna svojina nego akcionarska, (više od hiljadu ljudi participiralo je svojim finansijskim prilogom a zauzvrat imalo izvjesne pogodnosti pri kupovini knjiga), ona ima skoro sve elemente osobne preduzimljivosti najprije u sferi ideje, koja je u osnovi subjektivna, lična odozdo, a ne očekivano državna, oktroirana odozgo. Komuna je preferirala modernističke ambicije, međutim, ona se ipak referirala na mostarsku izdavačku
tradiciju (Bekir Kalajdžić, don Frano Miličević, Peher, Kisić, Malu mostarsku biblioteku), ali se kontektualizirala u povijesno svjedočenje knjige o monumentalnoj ambiciji ljudskog duha, počev od protoknjiga, grubih i hrapavih papirusa, sakrosanktnih kožnih pergamenata, preko Gutenberga i inkunabula, do današnjih serijski štampanih knjiga, da bi u konačnici dala doprinos ovom ljudskom i umjetničkom putovanju kroz vrijeme u vrijednim i ekskluzivnim, bibliofilskim izdanjima, estetski i tipografski perfektnih knjiga. Izdanja Komune kao što su: O klasje moje Alekse Šantića, Soneti Skendera Kulenovića (koje su odmah po izlasku dobile prvu nagradu za likovnost i opremu knjige, na Sajmu knjiga u Beogradu, 1973.), zatim Kameni spavač Maka Dizdara, Prazno nebo A.B. Šimića, Na kamenu u Počitelju Ive Andrića, Pisma iz Azije Zuke Džumhura, Jednom i Taj čovjek Alije Isakovića, predstavljaju najdublji izraz poštovanja i slavljenja knjige, kao jednog pozlaćenog sefa, u kojem je arhivirano naše sjećanje, naš jezik, naša kultura, naša duhovna stremljenja, naš moral i konačno naša slika svijeta. Kruna Komunine izdavačke djelatnosti bila je knjiga Dževada Hoze Umjetnost multioriginala, nazvana biblijom grafike.
Druga velika vrijednost Komuninih knjiga je uspješan, nesvakidašnji interaktivni, dijaloški i prožimajući odnos književne i likovne umjetnosti. Naime, svaku knjigu likovno je obogatio likovni umjetnik čiji crteži i slike direktno korespondiraju sa književnim djelom, pa tako svjedočimo jednom posebnom intertekstualnom, odnosno interlikovnom-tekstualnom poetičkom principu proizvodnje knjiga, na koje su se svojim likovnim djelom referirali Dževad Hozo, Vlado Puljić, Halil Tikveša, Ibrahim Ljubović i drugi. Doda li se tome opći izgled i oblik knjige, tip slova, finoća papira i uopće jedna profinjena estetička forma, kakvu do tada nismo vidjeli, onda slobodno možemo posvjedočiti da smo čitali knjige, koje su pored osnovne svoje dimenzije zabavno-obrazovne i spoznajne, zadobile i „treću dimenziju“, estetičku, dovedenu do samog vrha. Važno je, ovdje, napomenuti da je Komuna učestvovala na svim važnijim
međunarodnim sajmovima knjige, od Zagreba i Beograda, preko Nice, Kaira i Frankfurta i dobila šesnaest (16) prestižnih nagrada, a rečena knjiga Dževada Hoze Umjetnost multioriginala, proglašena je 1988. godine izdavačkim poduhvatom godine.
Prije nego proglasim izložbu otvorenom, pozivam vas da obnovimo Prvu književnu komunu, onako kako ju je sanjao i ostvario Ihsan Ico Mutevelić, a pred nama rekonstruisala autorica ove izložbe, gospođa Ranka Mutevelić, jer bismo tim činom ponovo ušli u red civiliziranih i modernih tokova knjige. I mnogo više.
Alija Pirić
