NEKROLOG
KEMAL MAHIĆ
09.10.1948-10.01.2024
Ljubuški-Sarajevo
“Samo duša zna šta je ljubav”
– RUMI-
Dana 10. Januara 2024. godine se iznenada ugasio život jednog divnog čovjeka – dragog muža, brižnog oca, dobrog brata i bliskog rođaka, kojeg smo smatrali bratom.
Iznenadna bolest – kratka i opasna, odvojila ga je od svih nas. Sudbina zna biti neoprostivo okrutna.
Jer je Kemal bio uvijek vedar, blag i nasmijan, dragocjen sagovornik.
Naš Kemo je posebno plijenio svojom staloženošću, širinom, radošću života i mirom čovjeka od pera – pjesnika duše i zaljubljenika istorije. To unutarnje zadovoljstvo izbija samo iz čovjeka zadovoljnog životom, ispunjenog radošću svoje male i naše velike porodice…
Otac Hasan i draga majka Nura su ti podarili sve lijepo što može dati srce roditelja. Umio si to dograditi i prezentirati na najljepši način svima nama.
Fahra – tvoj vjerni životni drug je cijelog tvog života bila nepresušni izvor tvoje ljubavi i životne energije.
Mahir i Meran su divni, brižni sinovi. Dali su vašoj porodici snagu svojim zajedništvom i poštovanjem roditelja.
A posebna zvijezda na vašem nebu je kćerka i sestra Mirvana – divna kao proljetni cvijet, pametna i blaga, puna razumjevanja za ovaj čudesni svijet.
Sestra Kemila te je uvijek brižno gledala, ispunjavali ste jedno drugom želje ovog svijeta.
Dragi Kemo, ponosni smo da si bio dio našeg života i porodice.
Bio si vrijedan kulturni radnik. Ponosni smo i na taj segment tvog života i rada!
Puno si pisao o Ljubušacima, o vaznim događajima i ličnostima, o dragim ljudima! Pisao si na svoj specifičan način, okom historičara i ljepotom riječi punih vrijednih sjećanja…
Naš Kemo je plijenio blagošću podgleda i snagom riječi. Uvijek spreman na razgovor i priču o onom nekada i o ovome vremenu sada. Zagledan u Sarajevo, a dušom u Hercegovini – uvijek je spajao sve komade života u cjelovitu i lijepu Bosnu i Hercegovinu. Taj san je ponio sa sobom u oku i duši…
Dragi Kemo, počivaj u miru! Rahmet ti veliki dobroj duši.
Porodice: Mahić, Konjhodžić, Smajić i Erkočević