Dzenaza profesora Kemala Mahica-Keme

” A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! ” ( Al-Fagr, 27,28,29,30)

 

Danas je Ljubuski na bolji i pravedniji svijet ispratio profesora Kemala Mahica Kemu.
Dzenaza namaz je klanjana pred dzamijom u Pobriscu sa velikim brojem klanjaca.
Danasnjoj dzenazi i ispracaju nasega profesora Keme prisustvovalo je stotine dusa.
Nakon klanjane dzenaze povorka se uputila prema haremu Zorbinovac.
Policija je obezbijedjivala saobracaj i kolona ljudi je dostojanstveno isla iza vozila sa mejtom.
Ova tradicicija ispracaja mejta u Ljubuskom stara je preko sto godina a u zadnje vrijeme je bila kratko prekinuta.
Dobro je da se ona opet vraca. Prije ukopa nasega profesora Memnuna Mahic procitala je nekrologe od Keminih
rodica, zatim nekrolog bivse profesorove ucenice Martine Mlinarevic a na kraju je i Memnuna procitala svoj nekrolog
posvecen Kemi Mahicu.
Otisao nam je i profesor, covjek ljudina, pedagog i prijatelj svih ljudi.
Allahu moj podari nasem Kemi dzenetska prostranstva i budi mu milostiv.

Nekrolog Memnune Mahic

Grad ne čine zgrade, kuće, ulice…Grad čine ljudi.
Ljubuški je ostao bez još jednog od tih ljudi koji su ga oblikovali svojom pojavom i dušom svojom.
Životna priča takvih, posebnih ljudi postaje nezaobilazna u memoriji grada u kojem se naš Kemo rodio i u koji se,
evo konačno poslije tidesetgodišnjeg izbivanja vraća.
Šta reći u ovim teškim trenucima što već nije rečeno?
Nedostatak riječi dopunjujem sjećanjem na lik dragog prijatelja koji je svojom odmjerenošću,
ljubaznošću i prijateljstvom zadužio sve nas, tako da ćemo ga pamtiti kao dragu uspomenu na vrijeme kada
je čovječanstvo bilo mjerilo i ovoga grada. Odlaze oni koji su grad činili gradom. Otišao su:; Hamlet, Neđo,
Rade, Pero, dr. Bandur, Mile, Muniba Omer, naša Milada, a evo ode i naš Kemo. Ostat će nepročitane knjige,
nezamijenjene novine, nedovršeni razgovori…Na stranicama ljubušaci.com ostat će zapisi o ljudima ovoga grada,
ostat će stranice i stranice ispisane ljubavlju o gradu kojeg je volio i koji mu je mnogo značio,
toliko mnogo da je već odavno odlučio ovdje naći svoj smiraj. Ne možeme reći da mu je grad uzvratio ljubavlju,
ali jesu oni Ljubušaci koji su ga cijenili i voljeli. Srećom, pa je takvih većina. Ružna vremena će izblijediti.
Ostat će zapisano da je prof. Kemal Mahić bio cijenjeni građanin ovog grada, omiljen profesor, drag prijatelj,
a nadasve voljeni muž i otac.

Dragi Kemo, neka ti ne bude teška ova ljubuška zemlja!
Neka te na putu do vječnosti prate svjetlost i blagost jer i ti si svjetlošću zračio i blagost darivao!

 

3969 Posjeta 2 Posjeta danas