Neodazivanje na poziv u vojsku je bio poseban problem vojnih vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u periodu od 1919. do 1922. godine. Uzroci takvog ponašanja budućih vojnika bili su teške posljedice tek završenog velikog rata i nesređeni politički odnosi, posebno djelovanje Radićeve stranke, kao i nastojanje nekih srpskih političara da otpor regrutaciji prikažu u okvirima svoje političke promocije.
Vojna i civilna vlast predstavile su neposlušnike kao vojne bjegunce za koje su zakonski predviđene posebne represivne mjere. Prema službenim podacima, pitanje vojnih bjegunaca u navedenim godinama bilo je najviše izraženo u Metkoviću, Makarskoj, na Pelješcu i u susjednom Ljubuškom.
Urgencije lokalnih svećenika da se neposlušni vojni obaveznici oslobode vojne dužnosti ili da ne budu kažnjeni, vojne vlasti su ocijenile kao „neumjesno posredovanje bez zakonske podloge“ i ozbiljno opomenule crkvene vlasti „da se ne miješaju u poslove koji ne spadaju u njegovu nadležnost“. (1)
Kotarski ured u Ljubuškom je preko službenih novina Kraljevine 24. jula 1922. godine objavio ponovni poziv rekrutima kotara Ljubuškog da se prijave za regrutiranje. U popisu se navode osnovni lični podaci 167 mladića, rođenih od 1897. do 1902. godine iz Ljubuškog, Klobuka, Rakitna, Drinovaca, Tihaljine i Gradca:
Dole naznačenim rekrutima nije se poziv za rekrutovanje mogao uručiti, jer se nezna za njihovo boravište. Tog radi se isti pozivaju da se do 31. oktobra 1922. godine prijave kotarskom uredu u Ljubuškom rekrutiranja radi, jer će se isti poslije toga roka smatrati za vojne bjegunce.
Policijske vlasti pak se umoljavaju za dotičnim tragati, te ih u slučaju pronalaska stražarno uputiti komandi mostarskog vojnog okruga, te o tome obavjestiti kotarski ured u Ljubuškom pozivom na broj 10099 iz 1922. godine.
Iz grada Ljubuškog i Vitine pozivu za regrutaciju nisu se odazvali Bošnjaci:
- Derić Šućrija Dervišev, 1897.
- Fazlinović Muhamed Osmana, 1897.
- lbrulj Ahmed Mehmeda, 1897.
- Ibrulj Kasim Dervin, 1897.
- Omerhodžić Osman Zaimov, ł897.
- Košarić Husein Sałkin, 1897.
- Fazlinović Ahmed Osmanov, 1897.
- Bećirović Hasan Mehmeda, 1897.
- Mujezinović Mahmut Ademov 1897.
- Košarić Ibrahim Salihov, 1897.
- Hrnjičević Mehmed Salkin, 1898.
- Žero Hasan Ibrahima, 1898.
- Mahić Hakija Murat Hasanov, 1898.
- Omerhodžić Salih Ibrahima, 1898.
- Fazlinović Isak Ibrin, 1898.
- Jakić Hasan Osmanov, l898.
- Konjhodžić Mustafa Ademov, 1899.
- Omerhodžić Hasan Mustafe, 1899.
- Daupović Abdulah Šućrije, 1899.
- Hrпjičević Džemal Salke, 1901.
- Šukalić Alija Muharema, 1902.
- Selimić Ejub Hajdarov, 1902.
- Bilal Sulejman Hasana, 1902.
- Orman Salko Ibгe, 1902.
- Latić Neđib Alije, 1900.
- Mesihović Sabit Zaimov iz Vitine, 1897.
- Mesihović Salko Ibrin iz Vitine, 1897.
- Dizdarević Šerif Durin iz Vitine, 1899.
Kotarski ured Ljubuški broj 10099/22 od 24. jula 1922. godine. (2)
* Vojni bjegunac, (franc. deserteur)-vojnik koji samovoljno napusti jedinicu ili se ne odazove vojnom pozivu da bi za stalno ili na neko vrijeme izbjegao služenje vojne obaveze.
- 1. Hrvoje Čapo. Državni represivni aparat na području Hrvatske od 1916. do 1941. Hrvatski studiji. Zagreb 2011.
- Poziv rekrutima. Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1922, 232, 3, od 18. oktobra.
Halid Sadiković