Stare generacije pamtiće ga kao prvog učitelja jugoslovenske dopunske škole “Ivan Goran Kovačić”, koju je osnovao u Parizu, zajedno sa svojom suprugom Cicom. 1993. osnovao je bosansku školu
Bosanskohercegovačka dijaspora u Francuskoj, tačnije u pariskoj regiji, izgubila je dragocjenog učitelja, profesora i novinara, i nadasve humanog čovjeka Antu Granića. Proživio je lijep ljudski vijek i iza sebe ostavio vrijedan stvaralački rad, bezbroj korisnih humanitarnih akcija, organizacija susreta, pomoći izbjeglicama, ali i mnogo tekstova, objavljenih na stranicama Oslobođenja. Kao rođeni Ljubušak, uživao je pišući bezbroj kolumni za portal Ljubušaci.com.
Ante Granić je stigao je u Francusku ranih sedamdesetih godina, poslije studija sh/hs jezika i književnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Stare generacije pamtiće ga kao prvog učitelja jugoslovenske dopunske škole “Ivan Goran Kovačić”, koju je osnovao u Parizu, zajedno sa svojom suprugom Cicom. Generacije Jugoslovena odrastale su u Parizu njegujući maternji jezik i kulturu, upravo zahvaljujući toj školi.
Obrazovanje djece mu je bilo životni zadatak. Nakon raspada Jugoslavije, godine 1993, kada sam stigla u Pariz, Ante Granić je okupio sve profesore, i one pristigle s ratom, i one stare, koji su već bili nastanjeni u pariskoj regiji, te osnovao prvu bosansku školu u Parizu, a koja je funkcionisala na istom principu jugoslovenske dopunske škole na maternjem jeziku. Pronašao je prostorije za đake osnovne i srednje škole, u jednoj francuskoj školi, blizu Montmartrea. Škola se održavala srijedom, jer su tim danima prostorije bile slobodne, s obzirom na to da u većini francuskih škola srijedom đaci odmaraju.
Direktor asocijacije Evropskog instituta, Ante Granić je takođe bio inicijator mnogih drugih akcija okupljanja bosanskohercegovačkih izbjeglica, most među religijskim zajednicama u Parizu. Sa velikim entuzijazmom organizovao je male ekskurzije sa djecom pristiglom iz rata, posjete spomenicima, šetnje brodom po Seni… Nadahnuto im je govorio o istoriji grada. Bosancima je prenosio ljubav prema Parizu, a Francuzima ljubav prema putovanjima kroz Balkan, a posebno Međugorje.
U to vrijeme bila je aktivna i Muzička škola, čiji je mecena bila Hajra Vukobrat. I tu je Ante Granić radio sa puno entuzijazma i srčano. Škola je postojala nepune dvije godine zahvaljujući njemu i profesorima koji su to radili bez ikakvih nadoknada. Nažalost, ugasila se.
Danas u pariskoj regiji ne postoji niti jedna bosanska škola. Djeca rođena u Francuskoj zaboravljaju maternji jezik: ova činjenica daje i dodatnu težinu gubitku ljudi poput Ante Granića. Sjećanje na njega, kao važnog bosanskog prosvjetara, zato je iznimno važno. Neka služi kao primjer kako se vole i cijene svoje porijeklo i svoja kulturna baština.
Ante Granić preminuo je u 91. godini i sahranjen je 28. marta na starom groblju u opštini Puteaux, s prekrasnim pogledom na Pariz i Ajfelov toranj koji je toliko volio.
Zdenka Brajković