Prije više od jednog stoljeća, tačnije 1912. godine, u srcu Ljubuškog odvijala se scena koja i danas može biti inspiracija mnogima. Te nedjelje, 4. maja, građani su se okupili na dobročiniteljskoj zabavi kako bi prikupili sredstva za dogradnju crkve svete Kate.
Zabava nije bila samo kulturni događaj – bila je odraz duha zajedništva tadašnjeg Ljubuškog. Te večeri sakupljeno je čak 746 kruna, što je odmah uplaćeno u blagajnu crkvenog odbora.
Posebno su se istakli g. Ante Babić i g. Šime Madiraca, koji su darovali po 100 kruna. No, ono što ovaj događaj čini posebno vrijednim pažnje jesu brojni drugi donatori – među njima i istaknuti Bošnjaci muslimani iz Ljubuškog: Hasan-aga Gujić, Hamid-beg Kapetanović, Mehmed-beg i Ibrahim-beg Bušatlija, Džemal-beg Kapetanović, Mehija Bošnjak, Mujo Delalić, Ibro Jakić i mnogi drugi.
Njihova imena, zapisana u tadašnjem Hrvatskom dnevniku, svjedoče o vremenu kada se uvažavanje i zajednička briga za opće dobro podrazumijevala. Bilo je to doba kada je pripadnost vjeri bila sastavni dio identiteta, ali nikako prepreka za međusobno poštovanje i saradnju.
Zahvaljujući toj večeri i velikodušnosti svih prisutnih, nastavak radova na crkvi svete Kate mogao je krenuti bez odlaganja. Poruka crkvenog odbora bila je jednostavna: vrata su otvorena svima koji žele pomoći.
Danas ovu priču čitamo kao vrijedan podsjetnik na to kako se zajednice grade – otvorenim srcem, međusobnim poštovanjem i spremnošću da jedni drugima budemo podrška.
Iz Ljubuškog, iz jedne tople majske večeri 1912. – ostala je priča vrijedna svakog sjećanja.
Hvala dr. Halidu Sadikoviću na izvorima koji su poslužili za ovu priču.