Bojnik Davor Turković zapovijedao je akcijom kojom su Oružane snage Republike Hrvatske pružile pomoć Bosni i Hercegovini u gašenju požara na području općine Jablanica. Dva protupožarna aviona Canader CL-415 s dvije posade iz sastava Protupožarne eskadrile 93. hrvatskog ratnog zrakoplovstva poletjela su 7. i 8. kolovoza iz vojarne Zemunik u Bosnu i Hercegovinu, a što se događalo na terenu, opisao je za Oslobođenje hrabri bojnik Turković…
Kako se odvijala vaša akcija u gašenju požara kod Jablanice?
– Mi smo u srijedu i četvrtak u dva navrata u ukupnom trajanju od 21 sat gasili požar na području Jablanice, konkretno iznad Donje Jablanice. Prvoga dana, znači 7. kolovoza, požar smo uspjeli u dvije misije ugasiti. Međutim, požar je u noći sa 7. na 8. kolovoz poprimio nešto veće razmjere i u našem angažmanu 8. kolovoza nismo ga uspjeli ugasiti. Razlog zašto se taj požar, koji smo mi praktički bili sanirali, ponovno aktivirao je u tome što je to izuzetno težak teren, zemaljske snage ne mogu ondje pristupiti, eventualno samo s alpinističkom opremom. To je izuzetno strma klisura, izuzetno gusta šuma, u toj šumskoj prostirci su jako debele naslage koje gore. Bez nastupa zemaljskih snaga nema nikakve šanse da se taj požar dovede pod kontrolu. Iz zraka se on može ugasiti, međutim, tokom noći, zbog promjene vjetra i zbog toga što su u tom području već danima i noću visoke temperature pa nema rose, bez nastupa zemaljskih snaga nema ni teoretske šanse da se taj požar ugasi. Iz informacija koje su meni dostupne, ovo područje nema dovoljan broj profesionalnih vatrogasaca pa i da je teren pristupačan, opet je pitanje što bi tu bilo. Područje tog požara je toliko da ono zahtijeva minimalno 100 do 150 vatrogasaca s opremom, sa konstantnom dobavom vode da bi se taj požar u potpunosti ugasio.
• Kako je konkretno izgledala misija pružanja pomoći?
– Kada se radi o gašenju u dubini teritorija Bosne i Hercegovine, mi poletimo iz Zadra, za otprilike 35 minuta dođemo u područje Jablanice, napravimo izviđanje iz zraka da vidimo o čemu se radi, raspored zemaljskih snaga, da li su isključeni dalekovodi, sve one sigurnosne pretpostavke koje su potrebne. S obzirom na težinu terena, ono što je bio naglasak našeg izviđanja je da li se tu uopće može sigurno ulaziti, izlaziti, jer se sve to događa praktički u klisuri, odnosno u kanjonu rijeke Neretve. Nakon tog izviđanja, ide se na Jablaničko jezero, tamo se uzima voda, ta voda se zatim baca na požarište na način da se požarištu prvo ograniči kretanje, budući da je taj požar na velikoj strmini. Naš prvenstveni cilj bio je da ne damo požaru da ide dalje u brdo, a nakon što smo mu ograničili kretanje, rješavaju se njegovi rubovi.
To je ono što smo mi prvi dan u potpunosti uspjeli. 7. kolovoza po završetku našeg djelovanja taj je požar zapravo bio ugašen iz perspektive zračnih snaga, daljnje djelovanje po njemu više nije imalo nikakvog smisla ni učinka. Nakon što se potroši gorivo, s obzirom na to da Bosna i Hercegovina nema ekonomskih mogućnosti za osiguranje goriva, mi smo odlazili u Split, tamo bismo ponovno natočili gorivo, vratili bismo se i radili dok ne bismo ponovno potrošili gorivo. Ono što je karakteristično za ovaj vid pomoći je da pomoć treba zatražiti rano i pomoć treba doći rano. Koliko sam shvatio, mi smo na taj požar došli nakon što je on bio aktivan već nekoliko dana. Samim tim, gašenje tog požara je teže, zahtijeva veći broj sati naleta i u konačnici su rezultati neizvjesniji. Kao što se sada i pokazalo, mi smo tamo dva dana radili, gasili, radili. A trenutačno je situacija najgora do sada, kao da nismo ni dolazili.
Predsjednik odlučuje
• Hoćete li ponovno doći u pomoć?
– Da li ćemo ponovno doći, to vam ne mogu odgovoriti. Prema Zakonu o obrani Republike Hrvatske i ostalim zakonima koji reguliraju ta pitanja, dolazak aviona u prostor bilo koje druge države za pružanje humanitarne pomoći se odvija po odluci predsjednika Republike Hrvatske uz suglasnost hrvatske Vlade. Predsjednik i hrvatska Vlada su oni koji znaju da li će ta pomoć još biti pružena na tom lokalitetu.
• Kao zapovjednik, kako ste se Vi osobno osjećali pomažući Bosni i Hercegovini?
– Meni osobno je ovo četvrta akcija u humanitarnoj pomoći u Bosni i Hercegovini i druga na prostoru Jablanice. Humanitarna pomoć susjedima i cijeloj regiji Mediterana, jer mi smo takvih akcija imali i u Grčkoj, Izraelu, Makedoniji i Turskoj, postaje unazad nekoliko godina sastavni dio naše svakodnevice. Mi smo u svakom trenutku jednako spremni za gašenje požara u Republici Hrvatskoj, onda poglavito u Bosni i Hercegovini, osobito u pograničnim područjima, tako da to nama ni kao postrojbi, ni kao pilotima, ni kao pojedincima nije nešto spektakularno u smislu odlaska i pružanja pomoći. Jedina i najveća razlika kod rada u Bosni i Hercegovini je što BiH ima drukčiji tip terena i drukčiji tip vegetacije od Hrvatske. Sva dosadašnja požarišta koja su bila u području Jablanice bila su u prostoru izuzetno visokih brda i kotlina, tako da sa letačke strane zahtijevaju povećan oprez, i možda malo iskusnije posade sa savršenijom tehnikom pilotiranja. Ali, po svemu ostalom, to je naša svakodnevica, to je posao koji mi radimo danas u Hrvatskoj, sutra u BiH, prekosutra u Grčkoj, to je već postala rutinska zadaća.
(Oslobodjenje)