Rijekom bogata Buna na svom ušću širi se u malu deltu, te onda preko duge sedrene stijene stvarane hiljadama godina stropošta u kanal koji je formiran. Buni treba devet kilometara da od svog izvora stigne do Neretve i uz niz prekrasnih momenata za kraj ostavi onaj najljepši.
Bunski kanali, pravi dragulj prirode potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole čekati trzaj mekousne pastrmke ili glavatice i pokojeg bicikliste ili izletnika, raj za oči nepoznanica su i za mnoge koji žive desetak kilometara od kanala.
Rok Rozman, proslavljeni slovenski olimpijac i osvajač brojnih medalja u kajaku i veslanju, prošle je godine u sklopu svoje ekološke akcije “Balkan Rivers Tour” spustivši se niz Bunske kanale ustvrdio da u cijelom svijetu nema atraktivnije staze za kajak i kanu.
U 230 kilometara svog toka Neretva je izgradila cijeli niz prekrasnih krajolika, ali mišljenja mnogih da je baš lokalitet južno od Mostara na ušću Bune, taj koji zbog količine vode, ali i krajolika predstavlja najveću vrijednost.
“Ljudi su Stari most izgradili za par godina, a Neretvi su hiljade i hiljade trebale da formira svoje korito. Nekad prelako prelazimo preko bogatstava koje nam priroda daje i za koje se mi trebamo boriti da bi ih ostavili generacijama koje dolaze iza nas. Bunski kanali su bez sumnje najljepši dio toka Neretve, pravi dragulj prirode”, kaže Sejo Pintul, urbanista i ekolog, jedan od najglasnijih u borbi za zaštitu rijeka, posebno Bunskih kanala.
U ratnim godinama preko kanala izgrađen je neugledni, betonski most koji im je djelomično narušio ljepotu, a udruženja i aktivisti predalažu drugačiji most, prilagođen krajoliku i željama da Bunski kanali budu zaštićeni spomenik prirode i kao takvi tretirani od države na pravi način.
Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.