Uskoro izlazi iz štampe LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA autora dr. Nazifa Veledara, u izdanju Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Sarajevo. Toje Enciklopedija Bošnjaka , preko 1300 znamenitih Bošnjaka kao posebnih bibliotečkih jedinica, poredanih leksikografski.
U LEKSIKONU su, pored ostalih, i ovi znameniti Bošnjaci, kao posebne bibliotečke jedinice:
Salih Alić, pjesnik;
Sulejman Bajraktarević, orijentalist, putopisac, pjesnik;
Smail Balić, akademik, univerzitetski profesor, doktor nauka, naučnik svjetskog glasa, islamolog, arabist, turkolog, historičar kulture i bošnjačke tradicije, kulturolog, hroničar i tumač bošnjačke kulture, bosnist, istraživač, književni historičar, poliglot, publicist;
Filip Mursel Begović, književnik;
Sead Begović, književnik, književni kritičar;
Mersad Berber, akademski slikar i grafičar, jedan od najpoznatijih grafičara na svijetu, u enciklopedijama uvršten u najveće neoklasiciste svijeta.
(…) Berberova Srebrenica ima monumentalnu uzvišenost, slika je nadahnuta najvećim genocidom nakon Drugog svjetskog rata u Evropi koji su počinili srpski vojnici 1995. i asocira nas na zidnu sliku Guernica Pabla Picassa, nadahnutu terorističkim bombardovanjem Guernice, nekadašnje prijestolnice Baskije, u sjevernoj Španjolskoj, naslikane 1937. Nekad nas Berberova Srebrenica podsjeti i na Picasovo monumentalno platno Gospođice iz Avignona, svakako jer se naziv slike ne odnosi na grad nego na Avinjonsku ulicu, jedan ozloglašeni kraj Barcelone, naslikane 1906/7.
Te iste godine ili godina kad Picasso slika Gospođice iz Avignona, Theodore Roosevelt proklamira politiku otvorenih vrata, žive i pišu: Marcel Proust, James Joyce, Thomas Stearns Eliot, William Butler Yeats, naravno pišu svoja remek-djela o ljubavi i dobroti; Einstein otkriva teoriju relativiteta, Henry Ford lančanom montažom pravi automobile, Frank Lloyd Wright pravi kuću Robie u stilu kubizma, a srpska politika i vojska devet desetljeća nakon toga čini genocid u Srebrenici nad Bošnjacima.
Berber je poklonio Bošnjačkom institutu u Sarajevu pedesetak slika iz opusa „Sarajevske razglednice“, koje predstavljaju umjetnikov krik nad bosanskom „Gernikom“, paradigmom užasa – Srebrenicom.
(…) Posmatrajući grafike Berbera ima se dojam da mu je cilj svakoj grafici dati duhovni smisao, te nas asocira na Rusa Vasilija Kandinskog, vodećeg člana grupe minhenskih umjetnika Der Blaue Reiter ili na uvjerljivost autoportreta Austrijanca Oscara Kokoschke.
Abdurezak Hifzi Bjelevac, književnik, publicist, prevodilac, autor više romana o ženi, prozvan bosanskim Pierrom Lotijem.
(…) Abdurezak Hifzi Bjelevac je objektivno prikazao istinu o svom narodu – Bošnjacima, koga su vođe napustile i kako se bošnjačka inteligencija, u novom vremenu, sve više otuđuje od naroda. On, prvi u bošnjačkoj književnosti, prikazuje otuđenje ili alijenaciju čovjeka u društvu. Od tada, pa sve do naših dana, i u našim danima, problem će se još više komplicirati i postat će jedno od najtežih pitanja i za književnost i za bošnjačko društvo. Tako će pojedinci ulaziti u teške sukobe sa svojim društvom i društvenim konvencijama, jer, iako neki slučajevi otuđenja (alijenacije) čovjeka mogu imati progresivne crte, u bošnjačkom slučaju su odraz negativnih tendencija i ideala.
(…) Bjelevac inače piše o ženi s poštovanjem. Ponekad iznosi lične stavove o ženi – glavnom liku njegova djela pa nas povremeno asocira na američkog dramskog pisca Arthura Millera (1915-2005) i njegov pozorišni komad After The Fall, kao duboko lični pogled na brak sa Merlyn Monroe (1926-1962), američkom filmskom glumicom i seks simbolom.
Amir Bukvić, glumac, dramski pisac i scenarist;
Sulejman Čamdžić, sveučilišni profesor, doktor agrarnih znanosti;
Ekrem Čaušević, sveučilišni profesor, doktor znanosti, turkolog, prevodilac;
Adem Čejvan, glumac i redatelj;
Muhamed Čejvan, sevdalija, filmski i kazališni glumac;
Husnija Čengić, pjesnik;
Čolaković Enver, književnik, autor 186 djela (poezija, proza, drame, autobiografska djela i prevodilačka djelatnost), bošnjački i bosanski prozaik (romani, pripovijetke, novele, eseji i osvrti), pjesnik (zbirke pjesama, poeme, lirska proza i libreto), poliglot i prevodilac (prepjevi romana, pripovjedaka, novela, eseja i libreta), najbolji poeta i pisac Bosne, autor najboljeg bosanskog romana Legenda o Ali-paši, anonimni prevodilac djela Ervina Šinka s mađarskog, antifašista koji je proganjan i zatvaran, kriv samo zato što je naslijedio veliku imovinu u Sarajevu, pa je trebalo da ga komunistički rukovodioci opljačkaju; profesor, kazališni redatelj, lektor, korektor i urednik, autor udžbenika iz matematike Teorija skupova (Zagreb, 1968), dobitnik Križa časti za znanost i umjetnost od Austrije, dobitnik plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog.
Zlatan Čolaković, književni kritičar, književni povjesničar, profesor s Harvarda i Univerziteta Waterloo u Canadi, prevodilac, publicist i sakupljač bošnjačkih epskih pjesama;
Musa Ćazim Ćatić, pjesnik, prevodilac;
Esad Ćimić, sveučilišni profesor, sociolog, filozof;
Mehmedalija Mak Dizdar, pjesnik;
Asaf Duraković, akademik, sveučilišni profesor nuklearne medicine na Georgetown Medical Faculty (Washington), gostujući profesor na šest eminentnih medicinskih fakulteta u svijetu, doktor medicinskih i veterinarskih znanosti, specijalist interne medicine, radiologije i nuklearne medicine, predsjednik Upravnog odbora Svjetskog životnog instituta (World Life Institute) sa sjedištem u Washingtonu, šejh i derviš halvetijskog tarikata, imam Sufi džamije i tekije u New Yorku, znanstvenik, pjesnik, graditelj;
Senadin Duraković, akademik, član Akademije tehničkih znanosti Republike Hrvatske, te stalni član The New York Academy of Sciences end The international Biographical Centre of Cambridge u Engleskoj, sveučilišni profesor emeritus, znanstvenik;
Zijad Duraković, akademik, sveučilišni profesor, liječnik i specijalist interne medicine, supspecijalist kardiolog, nefrolog, intenzivist, doktor medicinskih nauka, znanstvenik, pjesnik;
Rašid Durić, sveučilišni profesor, doktor nauka, kulturni povjesničar, kritičar i teoretičar.
Hazim Džinić, doktorirao na Sorbonnei u Parizu, ekspert krivičnog prava, znanstvenik, ljubitelj slikarstva i poezije;
Izet Đuzel, akademski slikar;
(…) Postekspresionist Đuzel vidi razvaline svoje rodne kuće u Derventi, slika tu tragičnu temu, ali, izbjegavajući patetiku, pored zla i rušenja vidi obnavljanje i vitalnost. Slike simboliziraju rušenje i pustošenje, ali i obnavljanje i dostojan život.
Slikarski ciklus Godine korova simbolizira upravo korov kao društveno zlo, a taj korov došao je do izražaja u ratnim godinama, od 1992. do 1995. godine, u Bosni i Hercegovini i u njegovoj rodnoj Derventi. Umjetnik je svjestan da kultura svojim univerzalnim jezikom najbolje približava narode, te, stvarajući umjetnička djela visoke razine izražajnosti, daje do znanja da dobro vitalnosti mora nadvladati zlo rušenja.
Fadil Hadžić, filmski redatelj i scenarist, književnik, dramski pisac, komediograf, akademski slikar, publicist, novinar, urednik;
Hakija Hadžić, bečki student, profesor, pubicist, kultuirni i javni radnik, političar;
Osman Nuri Hadžić, književnik, pravnik;
Remzija Hadžiefendić-Parić, sveučilišni profesor, doktor znanosti, ligvist;
Izet Hajdarhodžić, glumac, sveučilišni profesor;
Aziz-efendija Hasanović, sveučilišni profesor, doktor znanosti, muftija zagrebački, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, islamolog, pisac;
Avdaga Hasić, komandant iz Drugog svjetskog rata;
Zijad Haznadar, akademik (član HAZU i ANUBiH), sveučilišni profesor emeritus, doktor znanosti, znanstvenik;
Alan (Alija) Horić, pjesnik (na francuskom i bosanskom jeziku), uvršten je u više antologija kanadske književnosti na francuskom jeziku;
Ibrahim-paša Bošnjak, veliki vezir – sadri-azam, paša s pet tugova, namjesnik u Egiptu, vojskovođa, državnik, graditelj;
Hamo Ibrulj, akademski slikar;
Nusret Idrizović, književnik, romansijer, esejist;
(…) Ratna stradanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini te užasna silovanja Bošnjakinja strašno su ga potresli i motivirali da napiše dokumentarno-faktografski roman – ispovijest pedeset silovanih žena u ratu od 1992. do 1995. Roman nosi naslov Hude sudbe ili silovanje Azre.
Ervin Jahić,književnik, pjesnik, književni kritičar, esejist, urednik, antologičar;
Đelo Jusić, istaknuti kompozitor, odličan gitarist, izvanredan aranžer i dirigent;
Ibrica Jusić, kantautor šansona i zabavne glazbe, interpretator sevdalinki;
Bahrija Kadić, doktor prava, prvi Bošnjak koji je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu;
Ibrahim Kajan, sveučilišni profesor, doktor znanosti, književnik, književni kritičar, pjesnik za djecu i odrasle, urednik, slobodni intelektualac;
Ali Riza Karabeg, prevodilac Kur'ana, a.š., znanstvenik, profesor;
Enes Kišević, pjesnik i dramski umjetnik;
Džafer Kulenović, bankar, savjetnik za islamska pitanja države Ilinois;
Džafer-beg Kulenović, doktor znanosti, predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), političar;
Salih Kulović, doktor prava, stručnjak za socijalno i zdravstveno osiguranje, pisac;
Sead-beg Kulović, političar, gradonačelnik Tuzle, privrednik, kulturni i javni radnik, veleposjednik.
(…) Sead-beg Kulović bio je gradonačelnik Tuzle 1941-1942. godine. Poznato je da je mnogim Srbima spasio život u Drugom svjetskom ratu. Bio je protiv postupaka vlasti Nezavisne države Hrvatske (NDH), ali ponudu da priđe partizanima glatko je odbio riječima: „Kako možete očekivati da ja kao beg podržim komuniste.“ Neki ga smatraju bosanskim Casanovom (Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt, talijanski ljubavnik, diplomat i književnik). Tri puta se zvanično ženio, dva puta katolkinjama (Nelom iz Sarajeva i Sesilom iz Švicarske) i jednom muslimankom (Ifaketom Tuzlić).
Živio je na svom imanju u Malinama kod Tuzle, mada je imao prekrasno imanje u Bukinju kod Tuzle. Godine 1945. ubijen je od nove vlasti u Jugoslaviji, najviše iz osvete i koristoljublja da ga se opljačka, jer nikog nije oštetio u Drugom svjetskom ratu, ako mu nije pomogao. Sva njegova imovina konfiskovana je: kuće, imanja i ostalo, pa tako i imanje u Malinama kod Tuzle, kroz koje je tekla rječica Oskova spuštajući se iz Potkonjuha, pa se tu ulijevala u rijeku Spreču. Nije uzeto u obzir to što su se omladinski izleti komunističke omladine, koje je organizirao Mjesni komitet SKOJ-a održavali baš na Kulovićevom imanju u Bukinju kod Tuzle. Majka Sead-bega Kulovića, Rašida-hanuma Kulović, rođena Gradaščević, od koje je Sead-beg naslijedio imanje u Malinama i kuće u Tuzli, pozvana je da se oprosti sa svojim sinom, jedincem.
Rašida-hanuma Kulović ostala je praktično na ulici, nastavila je živjeti u tuđoj kući, jer joj je sve oduzeto, a bila je već udovica jer je muž ranije umro.
Nakon Drugog svjetskog rata glavni štab omladinskih brigada bio je smješten baš na Kulovićevom imanju u Bukinju kod Tuzle.
Asim Kurjak, akademik, član nekoliko svjetskih akademija znanosti, sveučilišni profesor, znanstvenik svjetskog ranga, ginekolog, ekspert za ultrazvučnu dijagnostiku, autor 104 knjige iz oblasti medicine;
Salih Ljubunčić, književnik, novinar, kulturni i javni radnik;
Abdurahman Mirza Malić, sveučilišni profesor, doktorirao na Sorbonne, orijentalist, islamolog, pisac, znanstvenik svjetskog formata, poliglot (govorio 27 jezika), prevodilac;
Enver Mehmedagić, književnik (bošnjački, italijanski i španjolski) i publicist;
Ademaga Mešić, vakif u kulturi prve polovine XX stoljeća, pisac, političar;
Osman Muftić, sveučilišni profesor emeritus, doktor znanosti, ministar, diplomat, ambasador, dekan, znanstvenik;
Omer Mujadžić, sveučilišni profesor, akademski slikar;
Tahir Mujičić, slobodni umjetnik, dramski pisac, pjesnik, novinar, urednik, voditelj na radiju i televiziji, voditelj galerije i organizator festivala;
Ahmed Muradbegović, književnik, dramaturg, novelist, pjesnik, pisac kazališnih djela i pripovjedaka, glumac, profesor;
Mustafa Nadarević, filmski i televizijski glumac, kazališni redatelj;
Nalić, Zahid, operni pjevač, tenor;
Alija Nametak, književnik, pripovjedač, dramatičar, folklorist;
(…) I dok je Ivo Andrić promatrajući Bosnu pronalazio bogalje, maloumnike, ljude opterećene atavizmima, s psihičkim i fizičkim nedostacima, Nametak u svojoj prozi opisuje ljude koji nisu psihički opterećeni. To su zdravi ljudi, pametni, kršni, odgojeni u duhu etičkih normi islama, pošteni, privrženi svojoj porodici i domovini Bosni i Hercegovini, nepokolebljivi u poštivanju starijeg i puni bezgranične ljubavi prema potomstvu. Ponos, skromnost i poniznost glavne su vrline u prozi Alije Nametka.
Takav je i Derviš Polovina u noveli Otmjeni prosjak.
Abdurahman Nametak, književnik, književni historičar, sveučilišni proifesor, doktor znanosti, kazališni direktor;
Hasan Fehmija Nametak, pisac i teolog;
Almira Osmanović, balerina;
(…) Nakon povratka iz St. Peterburga postaje prvakinja Baleta Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu (1977) i solistica (1979), pleše vodeće uloge u svim baletima klasičnog, modernog i nacionalnog repertoara, te stječe titulu nacionalne prvakinje.
U HNK u Zagrebu plesala je glavne uloge u baletima: Labuđe jezero, Romeo i Julija, Giselle, Coppelia, Pepeljuga, Trnoružica, Don Quijote, Raimonda, Gusar, Diana i Acteon, Paquita, Ples kadeta, Serenada, Četiri godišnja doba, Carmen, Bajadera, Trijumf Afrodite, Medea …
Husein Pašagić, sveučilišni profesor emeritus, doktor matematičkih znanosti, znanstvenik;
Senka Pašagić, sveučilišni profesor, doktor znanosti, stručnjak informacijsko-komunikacijskih sistema;
Ibrahim Pirić-Pjanić, komandant Muslimanske milicije u Posavini u Drugom svjetskom ratu;
Alma Prica, glumica;
Ibrahim Ruždić, sveučilišni profesor, doktor znanosti, klinički kemičar, znanstvenik;
Meho Meha Sefić, akademski slikar, pjevač i skladatelj;
Sijavuš-paša, veliki vezir, paša s pet tugova, diplomat, državnik, graditelj;
Sokolović, Badema (Sarajevo, 1929 – Zagreb, 1969), mezzosopranistica. Rođena je u Sarajevu. Bila je studentica zagrebačke Muzičke akademije. Od 1955-1957. godine članica je Sarajevske opere, a od 1957. godine do smrti članica je Zagrebačke opere.
Sokolović-Bertok, Semka (Sarajevo, 1935 – Zagreb, 2008), kazališna, filmska i TV glumica, osam puta osvajala naslov šahovske prvakinje Hrvatske;
Hamid Šahinović Ekrem, književnik;
Munir Šahinović Ekremov, književnik, novinar;
Feđa Šehović, književnik, romansijer i dramatičar;
Rizah Štetić, sveučilišni profesor, akademski slikar;
Emira Turnadžić, akademski slikar;
Fadil Vejzović, akademski slikar;
Munir Vejzović, akademski slikar;
Ismet Ico Voljevica, slikar i karikaturist;
(…) S karikaturama je bio zastupljen u više domaćih i inozemnih listova i časopisa. Dobitnik je Grand prixa na Svjetskom festivalu karikature u Montrealu 1974. za Grgu objavljenog u Večernjem listu, te nagrade Društva novinara Hrvatske, nagrade „Pjer“, Zlatne povelje ZAVNOH-a, brojnih nagrada i priznanja u inozemstvu: u Beču, Berlinu, Tokiju, Istanbulu… Bio je utemeljitelj i član Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod i njegov potpredsjednik, osnivač i član redakcije časopisa Behar u Zagrebu (1992-1998).
Životno je bio zainteresiran za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Britkom karikaturom pronosio je istinu o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Omer Zuhrić, književnik, prvi potpredsjednik Liberalnog demokratskog saveza Bošnjaka osnovanog 1963. u Muenchenu;
(…) Zuhrić je isticao bošnjačko nacionalno izražavanje jasno i glasno, da Bošnjaci znaju ko su, kamo spadaju i šta hoće. Utvrdivši neraskidivost vjerskog i nacionalnog činioca kod Srba i Hrvata, on ističe da Bošnjaci imaju „svoj vlastiti individualitet koji se zove Bosna, Bosna nedjeljiva. Mi smo ostali ono što smo bili, što su naši stari bili –Bošnjaci“.
Derviš-paša Teskeredžić (umro u Istanbulu 1878), član Državnog savjeta (Šurai-devleta), muselim Travnika, graditelj, dobrotvor, političar, diplomata, komandant, veleposjednik.
(…) Derviš-paša Teskeredžić živi i djeluje u vremenu kada bošnjaštvo obuhvata sve stanovnike Bosne, bez obzira na vjeroispovijest. To podržavaju bosanski franjevci kao jedni od čuvara tradicije Kraljevine Bosne i bosanske katoličke provincije franjevačke redodržave Bosne Srebrne (Bosna Argentina), kojoj je sultan Mehmed II El-Fatih potvrdio privilegije. Ideju interkonfesionalnog bošnjaštva podržavao je i posljednji veliki bosanski namjesnik Šerif Osman Topal-paša (1861-1869), jer je narod Bosne u sklopu Osmanske carevine zadržao narodne osobenosti. Ta narodnost nije samo generična, nego je i historijski vezana za Bosnu. Bošnjaštvo znači naciju koja obuhvata svo stanovništvo Bosne, a ne samo muslimane-Bošnjake. Međutim katoličko i pravoslavno stanovništvo u Bosni većinom nije bilo autohtono, nego je u većini doseljeno tokom XVIII i XIX stoljeća, pa njihova svijest, tradicija i ideologija nisu imali nikakve veze sa srednjovjekovnom bosanskom državom. Zbog toga su napustili bošnjačku ideologiju i prihvatili srpsku, odnosno hrvatsku nacionalnu ideju. Tako da su pokušaji centralne osmanske vlasti u Istanbulu, bosanskih franjevaca, Šerif Osman Topal-paše i kasnije Kallaya ostali potpuno uzaludni. U brojnim historijskim zvaničnim dokumentima, povelje, pisma bosanske srednjovjekovne državne kancelarije (od Bana Kulina 1189. pa do propasti srednjovjekovne Bosne 1463. godine) nema podataka o Srbima i Hrvatima kao stanovnicima Bosne. Stanovnici Bosne u većini dokumenata nazivaju se Bošnjanima. (Vidi: Noel Malcolm, Bosnia: A Short History, London, 1994, str. 12.)
Muhamed Ždralović, sveučilišni profesor, doktor znanosti, orijentalist, upravitelj Arhiva HAZU, glavni urednik časopisa Behar, znanstvenik;
Ismet Žunić, pjesnik i novelist.
Dr. Nazif Veledar