Govorio je na vrijeme o vremenu
Govorio dok mu glas nije oslabio i izdao ga
A onda su neki onako po sjećanju kazivali to
Što je on govorio
I postali umorni od kazivanja
Pa su prestali
I izlazilo je i zalazilo sunce iza planina
Iza pješčanih dina ostajalo
U ukočenim pogledima okamenjenih srca
I ljubav kada je prestala u tim srcima
Onda nije više bilo smisla o ljubavi pjevati
Napisano je to sve poslije stajalo na jeziku delfina
Na jednoj jedinoj vlažnoj žili u prašumi
Gdje je ležala zmija
Podesna za mužu otrova upotrebljivog
U neke tako korisne poznate svrhe
A što smo od svega tog izobilja uspjeli
Na sasušenim usnama rijeka ponornica sačuvati
A šta smo zapamtili
Pročitati uspjeli iz hladnih pčiju
Od tog kazivanja o vremenu
Na vrijeme
O nevremenu
Sve nam je to lijepo rečeno
Ali nismo slušali
Sve je napisano
Ali smo pročitati zaboravili
BREME
Zapamti
I ne odlaži
Napiši
I na sigurno mjesto ostavi
Ne zaboravi
Strpljiv budi
Kad prođe neko vrijeme
Potraži
Skinuto svoje breme
I pokaži
Nevjernima
Šta je to
To
Što čuva
I što snaži
# Mustafa A. Hamza,rođen je 1953. u Bjelasovićima kod Sokoca.Osnovnu školu završio je u Kaljini.Obrazovanje nastavlja u Sarajevu,gdje završava srednju školu i Medicinski fakultet.Specijalizirao je hirurgiju,a potom završio postdiplomski studij iz oblasti gastroenterohepatologije.Trenutno radi kao hirurg u Austriji.
Izvor: Mustafa Atifa Hamza:“Izabrane pjesme“,SA 2002.(Bemust)
Izbor:Kemal Mahić