Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja subota, 22 Maj 2010 22:12
Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 24 Maj 2010 00:01
Objavljeno subota, 22 Maj 2010 22:12
Klikova: 1069
U uglednoj porodici Kovaca tridesetih I cetrdesetih godina proslog stoljeca svijet su ugledali sestre Mira I Sonja Kovac te braca Trpimir(Rade) i Ante (Cupo) Kovac. Ispod njihovog stana u doba Kraljevine Jugoslavije I NDH je bila “Hrvatska citaonica” u kojoj je bio radio aparat, biblioteka,novine.
Braca i sestre porodice Kovac su bili gradjani naseg grada u pravom smislu te rijeci. Braca Rade i “Cupo” su bili veoma aktivni omladinci i sportasi igrajuci za NK “Sloga”. Sestre su bile obljubljene u gradu i gotovo svakodnevno su bili u kontaktu sa nasim roditeljima,nasim i vasim djedovima i nenama. Mira se ubrzo udala i odselila u Sarajevo. Njen suprug Mate Raic je takodjer poznat generacijama ljubusaka iz pedesetih godina XX stoljeca. Svi moji sagovornici koju su igrali za NK “Slogu” sa duznim postovanjem govore o Radi i “Cupi” kao istinskim drugovima sa kojima su dijelili mladalacke dane,prve ljubavi,radost zivljenja. Nazalost obojica su napustili Ljubuski odnijevsi svoje vrijednosti da ih koriste gradjani Zagreba i Novog Sada. Svi oni koji su posjecivali ove gradove a porijeklom su iz Ljubuskog,bili su srdacno primljeni u tim gradovima od dvojice brace Kovac na sami pomen da su iz Ljubuskog. Kulturni,odgojeni i civilizovani smatrali su sve ljubusake bracom i prijateljima u “tudjem” svijetu.
Nasu paznju zasluzuje Sonja Kovac. Ona je zivi svjedok zajednickog zivljenja u ljubuskoj carsiji. Malo je ostalo takvih koji su pozdravljali nase roditelje,ujake i striceve a da su zivi u nasem gradu. Zato je Sonja dragocjena jer pamti i ne zaboravlja ljepotu zivota u svojoj mladosti nasih roditelja i rodbine. Od svojih najblizih uvijek smo mogli cuti samo rijeci hvale za sve clanove porodice Kovac a posebno za Sonju koja zivi u Ljubuskom.
… a onda je stigao i Ivo. Ivo Jelavic,suprug Sonje Kovac. Ivo gradjanin,Ivo kozmopolita. Pored popularnih ruskih kompozicija “Podmoskovskih veceri”, “Trojka” momak Ivo je pjevusio: Izvrsnu “Sonju”.
Sonja tvoju crnu kosu
Bezbroj puta u snu ljubio sam ja
Zaboravit te ne mogu cvijete
Iz Volginih dolina
Sonja, kao voda prolazi vrijeme
Beskonacna je ljubav moja
Cuj mi vapaj i uzdahe, plac srca mog
Sibirski snijeg dok me pokri svog.
Sonja i Ivo uvjerili su nas u svoju veliku ljubav. Sonjini prijatelji i poznanici postali su i Ivini prijatelji. Plod te ljubavi su postali Kreso i Ksenija. Oni su takodjer postali dio nasih zivota. Njihovo ponasanje i stavovi su bili kao “preslika” njihovih roditelja. Ivo i Sonja su mastali o svojim unucima… a onda tragedija – neizlijeciva bolest “pokosila” je naseg Kresu. Tuga se uvukla u obitelj Jelavic. Ivo je obolio u tuzi za jedinim sinom. Ksenija je odselila u Zagreb. Ostala je Sonja. Heroj koji je ispratio dva najdraza muskarca u zivotu. Ponosna i stamena. Sonja nadje vrijeme da se druzi sa nama i dragim komsijama. Sonja je na svakoj dzenazi i sahrani pa i onda kada najdrazi umrlog nisu mogli opravdano biti sa svojima u casu smrti. To je Sonja. Moramo izraziti postovanje takoj licnosti,takvoj porodici iz koje isijava ljubav,prijateljstvo,humanizam i tolerancija.
Njen Ivo i sada pjevusi :
Gdje si sad i sta je s tobom bilo
O tom nikakvih svijeti nemam
Samo krstare kroz to more bijelo
Kozac I gladne vukove gledam
Zar slika moja za te je nestala
I nova sreca za te cvijeta sad
Ja doci cu ti u snu iznenada
I pjevat cu ti moju pjesmu tad
Sonja,Sonja..