Pismo od prijatelja…

    Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja ponedjeljak, 17 Maj 2010 10:59
    Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 17 Maj 2010 10:59
    Objavljeno ponedjeljak, 17 Maj 2010 10:59
    Klikova: 1664

Kemo naslovna

Profesor Kemo nam je poslao pismo koje je od svoga prijatelja Tonce primio iz Ljubuskog ratne 1994.godine.
Štovani profesore,

Bajram šerif mubarek olsun!

Dok pišem ovo pismo gori kuća Hame Ibrulja, akademskog slikara. Prije nekoliko dana izgorila je kuća Zije Delalića (sina Ahmeta,podvornika). Kako zaustaviti rat u glavama ljudi? U glavama sa rađa, tu ga treba i zaustaviti, u glavi stvoriti odbrambeni mehanizam koji sprečava rađanje ideje rata.

Ako se nalazimo u prirodnom stanju (bellum omnium contra omnes, prema Hobsu), a nalazimo se, onda je jedini izlaz u vladavini zakona, koji je civilizacijska tekovina, civilizaciski pronalazak, koji sprečava recidiv prirodnog stanja ljudskog roda (rat). No, civilizacijski koprena uvijek je tanka (po Šarlamu Varlamovu iz “Priča sa Kolime”, taj civilizacijski pokrov sa čovjeka, kada ga staviš u situaciju da se počne boriti za goli život, spada najkasnije za sedam dana (štititi najveća ljudska dobra, prirodna njegova prava na život, imovinu, čast, slobodu, sreću.Tko tu koprenu skida čini zločin protiv čovjeka, čovječanstva i civilizacije.Tu je jednaka odgovornost i naredbodavca i počinioca. Oni moraju iskusiti i ljudsku pravdu, pored skrajnjeg suda na kojem će definitivno i bezprizvno odgovarati. Tko izaziva destrukciju (od koje je čovjek primarno sastavljen) čini najveći zločin. Erazmo Reterdamski je govorio da nikakva svetost i pravednost cilja ne opravdava rat, Dostojevski da se sve ideologije svijeta ne vrijede suze jednog djeteta, ali tko to da sluša? Svjedok sam i učesnik sveukupnih događanja, no da li ću doživjeti da svjedočim? Nadati se da hoću, jer, kako pišeš, mora doći vrijeme reda, poštenja, pravednosti.

Najnoviji dogovori bude nadu (zar je nje još ostalo poslije svega?).

Drago mi je da sam dobio tvoje pismo i obavijesti. Pozdrav svim Ljubušacima, ljudima dobre volje. Moramo se sresti u nekim boljim vremenima. Ja mislim da je ovaj rat najbolji dokaz da se Bosna, kao historijska, sudbinska tvorevina (a ne politička, što je tragična zabluda onih koji o ovoj zemlji ništa ne znaju) ratom ne može razrušiti, da je rat (ma koliko tragičan), potvrđuje, a da će se i u politici morati tražiti etičnosti, također je bjelodano poslije ovog rata.

 Češće odem na Gožulj, na teracu kafane. Nikada neću zaboraviti, zadnjih dana egzodusa, jednog poziva na molitvu, podnevnog, sa minareta džamije na Gožulju. Za mene je to bio poziv na oproštaj, opraštanja sa rodnim krajem, molitva, kletva, opomena, sve u jednom.U toj veličanstvenosti tragičnog zametak je pobjede onog što će doći. U međuvremenu događa se rat.

Što da ti pišem o svakodnevnici? O čemu ćemo, onda, pričati sutra? Svaki dan još uvijek se mogu vidjeti užasni prizori, sudbine (hladnjače pune ljudi, itd.). Zloglasni ljubuški zatvor još je pun. Tu se nalazi i brat Nermin, šura dr Ahmeta Mahića, Kapetanović iz Počitelja. Pomognem koliko mogu, njemu i drugima. Neznam gdje se Nerma i Ahmet nalaze, znaš li Ti?

Toliko za sada. Piši o svemu.

Ljubuški, 14.3.1994.g.            

  Pozdrav tebi i familiji:

Tonco

                 

948 Posjeta 1 Posjeta danas