Stjepan Radić , najveći hrvatski seljački tribun , nije žalio truda , da u
svojoj političkoj aktivnosti posjeti i najmanja mjesta i drži govore . U
tome ga nisu mogli spriječiti ni šećerna bolest od koje je dugo godina
bolovao , niti duga i naporna putovanja . Kažu da je bio < sav od nerva , u
grču , stalno spreman da govori , agitira , propovijeda , da se bez umora
bori , da napada i da se brani > . Seljaci su ga voljeli jer je govorio
njihovim jezikom i o njihovim istinskim nedaćama , bez uvijanja . > Žestok ,
plah i temperamentan > , nikome nije ostajao dužan .
Poslije jednog < zborovanja > u Dubrovniku i okolnim mjestima početkom 1926.
godine , Radić je u dva dana posjetio Čapljinu i Ljubuški , zatim Imotski i
još neka mjesta u zagorskoj Dalmaciji .
U Ljubuškom je dočekan kao niko prije i poslije njega . Dopisnik < Jugoslavenskog
lista > piše iz Ljubuškog 6. februara :
< Poslije Čapljine Stjepan Radić se dovezao automobilom u Ljubuški . Na ulazu u
mjesto dočekalo je Radića 160 konjanika sa 10 zastava . Od malte * do zborišta
podignuta su tri slavoluka , a s obje strane postavljen je gusti špalir seljaka .
Kod glavno slavoluka pozdravio je Radića g. Petar Džamonja . Uz njega su bile dvije
učenice , jedan seljačić i jedna seljančica . Tu su Radiću predstavljeni
predstavnici vlasti a zatim je Radić pješke otišao do tribine , gdje je održan zbor
, kojemu je prisustvovalo preko 10.000 ljudi i 400 konjanika sa 50 zastava . Sva
bliža i dalja okolica bila je na zboru .
Radić burno aklamiran govorio je o seljačkom pokretu , a zatim o monopolskoj upravi
i nedostacima iste , o nepravednoj procjeni duhana i nevoljama ovog radinog i
valjanog naroda .
Dalje je Radić govorio o značenju sporazuma i naglasio da je sreća za narod da na
čelu države ima Kralja Aleksandra , seljačkog sina i narodnog čovjeka ( dugotrajno
klicanje Kralju ) . Izručuje pozdrav Kralja i moli skupštinu da ga ovlasti da u ime
njegovo pošalje brzojavni pozdrav Njeg. Vel. Kralju , što se jednodušno prima .
Poslije govora priređene su Radiću velike ovacije .
Nakon zbora održan je banket za 100 uzvanika .
Samo nekoliko mjeseci kasnije Radić je morao odustati od zborovanja u Ljubuškom ,
Drinovcima i Posušju , zbog otvorenog nezadovoljstva ljubuških seljaka :
< Gospodine uredniče ! Ako želite razjasniti preokret u programu g. Stj.
Radića-naime njegovom odustajanju od najavljenog održavanja zborova u ljubuškom
srezu , evo u čemu leži ta njegova odustaja :
Kako je poznato , procjena duhana pri otkupu ove sezone nevjerovatno je niska-upravo
nikakova . Siromašni sadioci u ogromnoj većini vraćaju se sa prodaje duhana kućama
gladni , razočarani procjenom i bez pare u ruci . Mnogi i mnogi ostali su nakon
prodaje duhana još i dužni monopolskoj upravi za dug od primljenog predujma .
G.Radić nije kanio da prilikom zbora u Ljubuškom pogleda kako se otkupljuje duhan ,
nego odmah nakon zbora na brzu ruku otputovati automobilom dalje . To je narod
saznao i odlučio da g. Radića dočeka na cesti kod glavnih vrata otkupnog ureda u
Ljubuškom i da ga silom uvuče , da vidi kako se duhan procjenjuje .
Narod je svjestan da mu g. Radić ne može pomoći makar on imao još toliki broj
poslanika i zato je , bez ičije agitacije , počeo ostavljati g. Radića . Neka sela ,
svjesna da je njihovom lošem stanju među drugim faktorima kriva i jalova politika g.
Radića , spremala su se da ga dočekaju i malo neugodnim glazbalima .
O tim pripremama saznale su još preostale pristaše g. Radića i o tome su
obavijestili okolinu Radićevu , a ova je na zgodan način djelovala na g. Radića i on
je odustao od obdržavanja daljih već najavljenih zborova koje je imao obdržavati u
Ljubuškom 22. o. mj. , u 10 sati , u Drinovcima u 2 sata , a na Posušju u 4 sata
poslije podne .
G. Radić se je vratio u uvjerenju da hrvatski katolički elemenat u Hercegovini stoji
i danas čvrsto uz njega kao onda kad je bio u zatvoru , ali će ga skori dani
uvjeriti da to nije baš tako . >
Vijest da je dvorski agent i poslanik vladine Radikalne stranke Puniša Račić 20.
juna 1928. godine u beogradskoj Skupštini ubio iz revolvera zastupnike Hrvatske
Seljačke Stranke Pavla Radića i dr Đuru Basaričeka i ranio Stjepana Radića u
Ljubuškom je odjeknula kao grom iz vedra neba . Dopisnik < Jugoslavenskog Lista > uz
Ljubuškog piše 23. juna :
< Prve vijesti koje su stigle u naše mjesto o nemilim događajima u Narodnoj
Skupštini , bile su i previše uveličane i manjkave . Govorilo se je da je bačena
bomba i ranjeno preko 25 narodnih poslanika , od kojih da je 5 mrtvih . Za čas se
ovaj glas pronio gradom , a poslije jednog sata već su počeli da dolaze seljaci iz
obližnjih sela i raspituju se šta je bilo u parlamentu ? Je li naš Radić živ i ko je
poginuo od nesmotrene šovenske razbojničke ruke .
Prvog časa su se stavili u sporazum mjesna organizacija HSS sa svim seoskim
organizacijama , a u koliko se momentano nije moglo doći u dodir sa svima selima ,
radi udaljenosti , to su otpremljeni izaslanici sa čvrstim uputama da se održi red i
mir i da svi budu strpljivi u očekivanju novih vijesti i direktive od vodstva
stranke . Rečeno je da će vođa Stjepan Radić i ako je u teškim mukama i pod
operacijom dati upute svome u ovom trenutku ožalošćenom narodu . Sutra rano cijelim
gradom su se razvile crne zastave na svim hrvatskim radnjama i privatnim kućama u
znak žalosti . Istoga dana su otposlate sažalnice vodstvu i porodicama poginulih .
Zvona na nadžupskoj crkvi na Humcu zvonila su dugo . Odslužene su zadušnice u
nadžupskoj crkvi na Humcu , kojima su prisustvovali svi Hrvati iz grada , te veliki
broj seljaka , a također i komesar općine g. Ibrahim Gujić , koji je prisustvovao
zadušnicama sa velikim brojem muslimana .
Za vrijeme zadušnica bile su sve hrvatske radnje u gradu zatvorene . Isto su tako
hrvatske radnje bile zatvorene i za vrijeme sprovoda pokojnika u Zagrebu i zvona
zvonila u nadžupskoj crkvi . Poslije zadušnica narod se mirno razišao svojim kućama
, a prije toga je bio sastanak u Hrvatskom Domu u Ljubuškom .
Još se florovi nisu skinuli ni za pokojnim Pavlem Radićem i dr Đurom Basaričekom kad
u Ljubuški stiže brzojav da je od posljedica ranjavanja od < iste ubojničke ruke >
preminuo Stjepan Radić u Zagrebu 8. augusta 1928. godine .
< Za čas bio je cio grad u crnini i žalosti , sve su se hrvatske radnje i privatni
stanovi najednom uvili u crninu <-piše ljubuški dopisnik 9. augusta 1928. godine .
Zvonjenje zvona na nadžupskoj crkvi je navješćavalo narodu u obližnjoj okolici smrt
vođe naroda.> Mjesna organizacija Hrvatske Seljačke Stranke sazvala je sjednicu u
Hrvatskom Seljačkom Domu u Ljubuškom da pripremi sve što je potrebno uraditi za
vrijeme velike narodne žalosti .
* Stjepan Radić ( 11. 7. 1871.-8. 8. 1928. ) , hrvatski političar , pisac i novinar
, lider opozicije u jugoslavenskoj monarhiji . Sa bratom Antunom osnovao 1904.
godine Hrvatsku seljačku pučku stranku . Njegova osnovna politička načela bila su
pacifizam , humanost i pravda . Vjerovao je u seljake , seljačku porodicu kao
osnovnu ćeliju države i moral baziran na religioznosti , bez klerikalizma .
* Malta-na ulazima u Ljubuški na tri mjesta bile su malte za ubiranje gradske
pristojbe .
Mirošević F. Radićevi govori u Dalmaciji 1926. godine . Rad. Zavoda povij. znan.
HAZU Zadru , sv. 50/2008. , str. 289-307 .
Šitin T. Stjepan Radić u Dalmaciji ( 1918-1928 ) . Rad. Zavoda povij. znan. HAZU
Zadar , sv. 42/2000 : 431-478 .
Šitin T. Prodor i pobjeda HSS u Dalmaciji ( 1923-1928 ) . Radovi-Zavod za hrvatsku
povijest , vol. 32-33. , 1999-2000 .
Radićevi zborovi u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 31 : 1. , od 7. februara .
Radić u Hercegovini . Večernja Pošta 1926 ; 1379 : 2. , od 8. februara .
A.B. O Radićevom zborovanju u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 274 : 3. od
25. novembra .
M.M. Žalost u Ljubuškom . Jugoslavenski List 1928 ; 149 : 9. , od 23. juna .
MM. Dvomjesečna korota . Jugoslavenski List 1928 ; 152 : 2. , od 29. juna .
Smrt seljačkog tribuna . Večernja Pošta 1928 ; 2136 : 6. , od 8. augusta .
Ljubuški u crnini . Jugoslavenski List 1928 ; 190 : 3. , od 9. augusta .
Korota za pok. Stj.Radićem . Jugoslavenski List 1928 ; 202 : 3 .
HALID SADIKOVIĆ