Od maja do jula 1938. godine trajala je u ” Jugoslavenskom listu ” zanimljiva polemika o porijeklu begovske porodice Kapetanovića iz Vitine .
Kasim Gujić , poznati ljubuški novinar i Ali-beg , jedan od brojnih vitinskih begova iz te porodice , nastojali su da dokažu svaki svoju istinu . Namirila se vila na Halila , što bi rekli stari Ljubušaci . Ni jedan ni drugi , nažalost , ne mogu se pohvaliti da su svoje tvrdnje temeljili na pisanim izvorima . U toku i poslije te polemike , nekad dobri prijatelji , postali su ljuti protivnici .
Novinar , romantičar ljubuške povijesti , vitinski zet , odmjeren , ponegdje vrlo oštar , kategoričan I opor , tvrdio je da je Ali-begov pradjed Sulejman beg , prvi član porodice Kapetanovića , posljednji ljubuški kapetan , zapravo Jozo Cvitković Zdilar , sin Petra i Katarine Cvitković , rođen 8. studenoga 1788. godine u selu Glavine , zaseoku Zdilari u imotskom kotaru . Oko 1814. godine , kao sudionik u jednoj pobuni u austrijskoj vojsci , morao je prebjeći preko granice u Ljubuški . Prešao je na islam I dobio ime Sulejmenbeg . Bivši austrijaski časnik , pismen i okretan , brzo se snašao u novoj sredini i stekao povjerenje ljubuških muslimana . Bio je upravnik imanja ljubuškog kapetana Mahmuta Hadžalića sve do njegove smrti i vremenom stekao ugled ljubuškog muslimanskog prvaka . Kad je kapetan umro bez muškog potomka , Sulejmanbeg je uz pomoć svojih ljudi svojevoljno i protuzakonito prisvojio položaj ljubuškog kapetana . Taj Sulejman kapetan je osnivač begovske porodice Kapetanovića i najstariji je njen član musliman .
Gujić je oštro napao rodoslovlje porodice Kapetanovića koje je sačinio Mehmed beg Ljubušak tvrdeći da se ono zasniva na podmetnutim tuđim sultanskim dekretima , udešenim svjedodžbama , izmišljenim pjesmama i drugim falsifikatima . Vitinska begovska porodica Kapetanovića nije bogumilskog porijekla * kako to tvrde Alibeg i njegov ađe Mehmed beg Ljubušak u svom djelu ” Narodno blago ” , nego jedan ogranak imotske plemićke porodice Cvitkovića-Zdilara . Gujić je naveo i druge indirektne dokaze o srodstvu porodica Kapetanovića i Zdilara ( potvrda u održanoj narodnoj tradiciji muslimana i katolika ljubuškog kraja , rodanje i posjete jednih drugima , tajni susret u Dubrovniku itd ) .
Gujić je navedene tvrdnje izložio u tri napisa , prvi u ” Hrvatskom dnevniku ” , druga dva u ” Jugoslavenskom listu ” i održao riječ da se dalje neće upuštati u polemiku sa Ali begom . ( 1 , 2 , 4 , 6 )
Gordi vitinski beg , bibliofil i vrlo obrazovan , branilac svoje loze , bez sumnje i nekad i danas , vrlo ugledne u našoj sredini , pomalo povrijeđen u svojoj begovskoj sujeti , negirao je skoro sve Gujićeve tvrdnje u tri odgovora u ” Jugoslavenskom listu ” . Posljednji , treći Ali-begov odgovor, sadrži suštinu i sažetak rasprave , a u širem kontekstu i činjenice ne bez značaja za ljubušku povijest :
” P. n. Uredništvu ” Jugoslavenskog lista “
Sarajevo
Molim Vas , gospodine uredniče , za dobrotu da i ovaj moj treći odgovor , upućen Kasimu Gujiću , uvrstite u Vaš cij. list , te Vam se na ustupljenom prostoru zahvaljujem .
Netačna je tvrdnja g. Gujića , da je Mehmed beg Kapetanović tražio grofovsku titulu od cara Franje Josipa , a niti je istina da o tome ima pismeni dokument u ostavštini iza rahm. Riza bega Kapetanovića , jer ostavština uopće ne postoji . Bečki I budimpeštanski židovi su dobivali grofovske titule , ali uz prethodni prelaz na katoličku vjeru .
Isto tako netačna je tvrdnja da se rahm. Mehmed beg nije osjećao niti Hrvatom niti Srbinom , a pozivajući se na njegov politički list ” Bošnjak ” i brošuru ” Budućnost Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini ” , kao i pisanje Vl. Ćorovića dokazuje da se je osjećao Bošnjakom , što je najbolji dokaz da vitinski begovi Kapetanovići potječu od bosanskih bogumila , kako sam i ranije ustvrdio pozivajući se na naše rodoslovlje izrađeno po Mehmed begu Kapetanoviću i staro-bosansko pismo ” bosančica ” sa kojim se i danas služe vitinski begovi , a naročito ženskinje , dok se je ovo pismo rijetko sačuvalo i u Bosni kod begovskih familija .
Istina je da se iz kulturnog I političkog rada rahm. Mehmed bega vidi kolika je bila njegova ljubav prema svojoj užoj domovini Bosni , što je sasvim logično , a to je i najbolji dokaz da je naše porijeklo od bogumila , ali to nije nikakav dokaz da mi nismo Hrvati , kako to tvrdi g. Gujić .
Netačna je tvrdnja g. Gujića da je Sulejman kapetan umro 1848. , nego je umro 1841. , a njegov sin Alibeg 1854. , kao posljednji muselim ljubuški , što se vidi iz natpisne ploče više vrata vitinske džamije , gdje je zabilježena godina 1273. po hidžretu , t.j. 1854. koje je godine i Alibeg umro , a na nišanu je jedino g. Kasim Gujić mogao pročitati godine smrti , jer je pismo davno ruinirano i u tolikoj mjeri da se uopće ne može čitati .
G. Gujuć tvrdi da je Omer paša Latas u Turskoj postao za 16 godina pašom , pa uspoređuje Sulejman kapetana da je i on mogao za 4-7 godina postati ljubuški kapetan , ali je ova tvrdnja netačna , kad se dobro zna , da je bilo teže u ono doba postati ljubuški kapetan , tj.na periferiji turskog carstva , nego paša u samoj unutrašnjosti Turske .
Netačno je da se rahmMehmed beg nije priznavao Hrvatom , jer se je njegovo nacionalno osjećanje odrazilo i kod njegovog sina Riza bega kao i ostalih danas živućih potomaka .
U dokaz gornjem navodim dva primjera :
I danas je u selu Grabovniku svježa uspomena na posjetu dr Ante Starčevića kod rahm. Mehmed bega i Bećir bega Kapetanovića kod kojih je ostao u gostima tri dana na njihovom imanju u Grabovniku . Tom prigodom je dr Ante Starčević poklonio hrvatsku zastavu tadašnjem glavaru sela Grabovnika Luki Mišetiću . Ovu zastavu je Luka Mišetić izvjesio na svoju kuću prilikom ulaska austrijske vojske u ove krajeve , što je izazvalo upotrebu oružja , pa je ova zastava napokon morala biti zamijenjena sa bijelom .
Drugi primjer hrvatstva je pismo gospođe Andrijane Vranicani iz Makarske , u kojem se između ostalog divi pjesmama mladog Riza bega u kojima se toplo izražava o hrvatskoj domovini .
Istina je da samostan Podproložac ne postoji , ali isto tako ne postoji nikakav pismeni dokument u samostanu Imotski iz kojeg bi se moglo vidjeti da smo mi vitinski begovi ogranak porodice Zdilar-Cvitković , a također je neistinita tvrdnja da su stari Kapetanovići održavali rodbinske veze sa Cvitkovićima . Što se tiče familije Zdilar-Cvitković , o njoj se u nas nije uopće ni znalo , dok g. Gujić nije o tome počeo pisati .
Što se tiče pisma Ive Bijuha Cvitkovića , isto je netačno , jer sam ja kao mali dječak bio sa mojim stričevima u Dubrovniku na odmoru i dobro znam da nije bilo govora o nekoj gospođi Cvitković , a niti o njezinoj posjeti .
G. Gujić poziva sve povjesne pisce koji proučavaju bosansko-hercegovačku povijest , da pomoću dokumenata pokušaju naći daljeg muslimana od Sulejmanbega Kapetanovića , a ja im unaprijed savjetujem da se na g. Gujića i ne obaziru , jer će svaki dokument biti od strane g. Gujića jednostavno proglašen falsifikatom isto tako kako je proglasio falsifikatom originalno rodoslovlje naše porodice izrađeno po rahm. Mehmed begu Kapetanoviću , pred 40 godina koje se i danas čuva kod njegove unučadi Mehmed bega i Džemil bega Kapetanovića u Sarajevu , iz kojeg se vidi da naši stari potječu od bosanskih bogumila , a ne od Zdilara-Cvitkovića .
Za klevetu nanešenu rahm. Mehmed begu da je falcificirao svoje rodoslovlje , imaće priliku g. Gujić da pred sudom odgovara .
Ovo sam sve napisao za volju objektivne istine . Iz svega gornjeg se najbolje vidi na koga se može primjeniti ona Volterova : zemlja je pokrivena ljudima , koji ne zaslužuju da čovjek s njima razgovara .
S poštovanjem : Alibeg Kapetanović .
Vitina , 14. jula 1938 . ( 3 , 5 , 7 )
Kako su Ljubušaci i Vitinjani po starom dobrom običaju po svaku cijenu izbjegavali sudove i suđenja , vjerovatno je između dva temperamentna polemičara ostalo samo zahlađenje odnosa .
* Prema Mehmed begu Ljubušaku,njegova porodica potječe od bogumila.Narodna pjesma ” Sužanj paša I sinja kukavica” objavljena u ” Narodnom blagu ” 1887.godine dala mu je povoda da u popratnom komentaru iznese niz podataka o svojim precima.Kako su oni ipak bili oskudni,Mehmed beg je obećao ( a kasnije i ostvario ) da će uraditi rodoslovlje vitinske porodice Kapetanovića :…” a ako Bog da i sreća junačka , mislim dalje cijelo naše rodoslovlje objelodaniti i sve gdje je što bilo tačno opisat i , t. j. goniti tamam dok se dođe do bosanskih bogumila…”
HALID SADIKOVIĆ
Mehmed beg Kapetanovic Ljubusak