U srednjem vijeku stanovala je feudalna gospoda u utvrđenim dvorovima, koji su imali oblik tvrđave. Tih utvrđenih dvorova nestalo je nakon osmanske okupacije Bosne. Njih su Osmanlije pretvorili u gradove i u njih smjestili svoje posade.
Osmanska feudalna gospoda(spahije) gradila je po svojim imanjima posebne kamene dvorce ili kule na više bojeva (katova), u njima stanovala i iz njih se po potrebi branila. Takvih objekata, koji u arhitektonskom pogledu zaslužuju posebnu pažnju, bilo je nekada do preko tri stotine na području Bosne i Hercegovine. Ali kako te kule daju malo prostora za stanovanje, građene su u tu svrhu posebne zgrade u neposrednoj blizini kule, tzv. odžaci ili konaci. I tih objekata bilo je dosta u Bosni i Hercegovini. Kule su se dizale u vis, a odžaci su se sterali u širinu. Kula je uvijek građena na više spratova, a odžaci(konaci) su redovito jednospratne zgrade. Osnovica kule je s vrlo malom iznimkom kvadrat, rjeđe pravokutnik a u odžaka uvijek pravokutnik. Kule su građene od kamena,a odžaci od kamena, čerpića i drveta…
LJUBUŠKI
U samoj varoši Ljubuškom bilo je sedam kula i sve su bile građene na dva kata.
Ovih sedam kula stajaše u sedam ljubuških mahala.
Vlasnici su im bili:
LALIĆI,
MAHIĆI,
BEĆIROVIĆI,
MUMINAGIĆI,
SADIKOVIĆI,
GIJE,
PIPERI.
Ove zadnje četiri potpuno su srušene.
LALIĆA je kula (6,20×6 m) u dobrom stanju i u njoj i danas stanuje ta porodica.
BEĆIREVIĆA kula(7×6,40) je uglavnom srušena.Od nje se vide još dva zida.Vlasnik tih ruševina je Hasan Bećirović.Po predaji na ovu je kulu udarao Stojan Janković.
MAHIĆA kula(5,20×5,35) također se nalazi u ruševnom stanju. Njen vlasnik je danas porodica rahmetli Velije Mahić.
Podatke o ovim kulama dobio sam od Lebije Kapetanović, nastavnice u gimnaziji u Ljubuškom.
VITINA
Pri ulazu u Vitinu dolazeći od Ljubuškog stajao je lijepi odžak s kulom na dva kata.
To su bili dvori nekadašnjih ljubuških kapetana.
Kula je bila vezana uz odžak i u tome jedinu sličnost imamo u Gradačcu.
Za prošlog rata Talijani su ovu zgradu oštetili, a nakon 1945. pretvorio ju je vlasnik u pravu ruševinu,vadeći i prodajući drveni materijal.(„Nada“71896,str.97 i V.Ćorović,Mehmed Kapetanović,Sarajevo,1911).
U XVII stoljeću bila je u Vitini jedna kula.Godine 1686. prodrla je do Vitine jedna četa iz Dalmacije i poharala ovo mjesto,ali tvrdoj kuli nije mogla nauditi.
Izvor:Hamdija Kreševljaković:Izabrana djela,knjiga II;SA 1991.
Priredio:Kemal Mahić