Mom dragom Mirsadu,
Kako to da u listopadu odlaze ljudi(ljudopadu) koje si volio,sa kojima si odrastao,sa kojima si dijelio ljubuško nebo,tavrljajući niz Gožulj,niz Žabljak,niz Bilo Brdo preko Gujiste do naših škola,parkova,česama(kojih više nema) susrećući one koje voliš i sa kojima druguješ.Naravno,riječ je o Neđi Galiću(1949),Hami Ibrulju-Hamletu(1946) i najsvježije Mirsadu Mesihoviću(1949).Je li to usud „velikog Oktobra“ koji uzima drage ljude nakon proživljenih života punih traumatičnih uspona i padova na prostorima gdje smo svikli jedni na druge i svikli jedan vakat,a onda se raspršili tamo gdje nismo „rođeni“.
Znali smo posljednjih godina da si se borio sa opakom bolešću.Isto tako smo znali,da si uvijek bio hrabar i optimista u nadi da ćeš biti pobjednik.
Saznali smo da si do posljednjeg daha bio kao rijetko ko,potpuno svjestan izvjesnog kraja.I onda si otišao u nezaborav,a nama ostavio daljnja razmišljanja o Tebi i Tvojim djelima.
Sjećam se Tvojih ljubuških dana i školovanja u našem gradu.Naravno u svojoj generaciji si bio šampion u znanju i savladavanju dječačkih vještina a sve u skladu sa etimologijom svoga imena(princ,kraljević).Na prigodnoj fotografiji (kao dokaz), snimljenoj ispred Osmogodišnje škole(1963.g) u Ljubuškom,radi takmičenja u organizaciji lista „Kekec“ uz prisustvo najboljih što je grad Ljubuški tada imao,je i Mirsad-(pronađite Mirsada na fotografiji!)
Sjećanja dalje idu do Odreda izviđača „Jure Galić Veliki“ čiji si član bio od „malih nogu“.Pošto si pokazivao odgovornost,energičnost,nezavisnost ubrzo si postao jedan od starješina „Odreda“,koji je s vremenom postao „provodadžija“ rukometa u Ljubuškom(odatle ime R.K.Izviđač“) a isto tako divnih prijateljstava sa drugim odredima iz Bosne i Hercegovine i eks-Jugoslavije.Takve misli me okupiraju kada se podsjećam izviđačkih dana i sjećanja na Tebe,Dulu,Vladu,Dževada,Milku,Mirjanu,Jadranku,Neđu,Batu i drugu raju koja je drugačije vrijednovala Ljubuški nego je to bilo do 60-tih godina prošlog stoljeća.
Tvoj odlazak u Beograd na studije je bio malo iznenađenje za nas.U Beogradu su već studirali Halid Sadiković,Dulo Sadiković,Faruk(Feko) Dizdarević,braća Derviš,Hasan i Ahmed Mahić,Hasan Mujezinović,a s Tobom je stigao Arif Mesihović…Nakon studija svi su se vratili u Bosnu i Hercegovinu,a Ti si jedini ostao kao „ljubuški kadar“ u Beogradu,formiravši porodicu,nakon „ljubavne vatre“.Ono što je za „ljubuški kraj“ bio Isidor Papo u Beogradu,Ti si nastavio(nakon njegove smrti).Pomagao si ljubušacima iz naše „žlibine“, malim sitnim i krupnim uslugama koje su bile potrebne „običnim“ ljudim u glavnom gradu bivše države(VMA,fakulteti,arhitektura i građevinarstvo,uprava…)
I u tome si bio sjajan.Kao princ!,Kao šampion!
Sredinom 1969.godine,mi studenti iz Ljubuškog u Sarajevu,smo odlučili da posjetimo „malu koloniju“ ljubušaka u Beogradu.Napravili smo izlet vozom u Beograd:Mustafa Češko(Mućko),Ferhat Omerhodžić,Sulejman Hrnjičević(Sula) i autor ovih redova.Dočekali ste nas „kraljevski“ ili onako kako se dočekuju braća!(Arif,Hasan,Ahmed i Ti.Nikad nismo zaboravili vašu radost i ljubav i ushićenje što smo boravili nekoliko dana sa Vama u studentskim domovima na Voždovcu i Novom Beogradu.Tada smo saznali da mi u Sarajevu plaćamo studentsku menzu 9.000 dinara,a studenti na Novom Beogradu 4.500 dinara mjesečno!Vjerovatno zbog velikog broja studenata iz nesvrstanih zemalja!Vaše toplina i dobrota su nas očarali,pa smo se prezadovoljni(i sa žaljenjem) vratili u Sarajevo i nešto kasnije u Ljubuški.
Također,autoru je poznato da si pokazao ljudskost i razumjevanje za one koji su Ti tražili pomoć 90-tih godina,da ih zbrineš i pomogneš ka njihovim budućim destinacijama u Evropu ili u svijet.Živiš i dalje u njihovim mislima i sada već tužnim sjećanjima,koji su tada bili u potrazi za novim domom.
Tada(kao i uvijek) si pokazao sve odlike kućnog odgoja i našeg ljubušstva i sredine koja Te je formirala.Sve ovo može da služi na čast Tvojim sinovima i ostalim članovima porodice Hasana i Hide(ta,divna Hida) Mesihović.
Ovim tekstom se ne rastajem sa Tobom.Naprotiv,ovo sam zapisao „da te bolje zapamtimo“,jer šampioni to zaslužuju.I prinčevi!I kraljevići!
Hvala Ti na ljubavi,iskrenosti,humanizmu,pravdoljubivosti!
Hvala Ti za ljubuške dane,dane ljubavi i ljepote!
Kemal Mahić
