Poznato je što se desilo sa Agar.
Abrahamova žena Saraja nije mu mogla dati dijete.“A imaše ona sluškinju Egipćanku i zvala se Agar“. I reče Saraja Abrahamu:“Otiđi mojoj sluškinji,neka ti da dijete!“Tako Saraja dade svoju sluškinju Abrahamu za ženu.Abraham obleže Agaru te ona zače.
Agar rodi Abrahamu sina,a Abraham sinu što mu rodi Agar nadjene ime Ismael. Abrahamu je bilo osamdeset šest godina.
Abraham reče Bogu:“Neka tvojom milošću Ismael poživi!“.A Bog reče:Ipak će ti tvoja žena Saraja roditi dijete kad budeš imao sto godina,a ona devedeset šest!Daćeš mu ime Ishak!Savez s njim ću sklopiti.Savez vječni s njim i s njegovim potomstvom poslije njega.I za Ismaela usliših te.Evo ga blagosiljam:rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti,i u velik narod će izrasti!“.
„Uzme zatim Abraham svog sina Ismaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovom domu i sve koje je kupio novcem-sve muške ukućane-pa ih istog dana obreže,kako mu je Bog rekao.Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,a njegovom sinu Ismaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza.Tako su tog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Ismael,i svi muškarci njegova doma,rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca-svi s njim bijahu obrezani“.
Kad saraja rodi Abrahamu sina i kad ovaj već poodraste,vidje Saraja jednog dana kako se njen sin igra s Ismaelom.Stoga naredi Abrahamu da otjera robinju Egipćanku i Ismaela.Abraham bijaše tužan,a Bog ga je tješio govoreći mu da će od Ismaela postati veliki narod.
U drugoj polovini trinaestog vijeka,nedaleko od Bardjakenta,postojala je Ribati Oguz.Tamo je Nasirudin Raguzi opisao pomenute događaje u svom djelu Qisasul anbiyd,po narudžbi izvjesnog Mongola Toq Bugha-a.Autor,između,piše i o tome kako je Abraham žrtvovao Ismaela,kao i o Agarinoj neizmjernoj tuzi.Nadalje,on govori o tome kako Agar poslije pomenutog događaja nije više ni pogledala Saraju.Napustila je i Abrahama i njegovu ženu.Tumarala je pustinjom sama,tražeći sina.Ni jedan od pustinjskih ljubavnika ne pomože joj da ga zaboravi.
Tako lutajući,nabasa na jednu zemlju u kojoj naiđe na neku tekiju gdje se održavao ritual „lajlatul kafš“-noć hvatanja.Tu je sa pripadnicima sekte pila vino i udisala opijum.pripadnici bratstva su vjerovali da će dijete rođeno iz te noći biti sveto.Agar poželje da ona bude ta žena koja će roditi sveca i možda tako zaboraviti Ismaela.
Jedan od otaca bratstva uze je sebi za robinju,ali pošto mu ona ne rodi sina,potjera je i uze sebi onu što rodi dijete iz te noći nadjenuvši mu ime Ismael.
Agar je plakala.Od njenog plača se uzburkaše vode.“Na nebu sunce izgubi sjaj,problijedje,kao da ga prekri neka planeta.Čitav obzor se oboji u crno.Mrkli oblaci se pojaviše,a mirisi i nebesko cvijeće prosu kišu iz neba.Šuma se ispuni cvijećem“
Nadahnuće za ovaj događaj Raguzi je našao u jednom ujgurškom tekstu,a ujgurski tekst je nadahnut jednom bidhisatvom iz Savarnaprabhasa,napisanoj u slogovnom metru sedmercu.
Agar je živjela dvadeset stoljeća.Nikad više nije imala sina,nikaad više nije bila robinja ni supruga.Lutala je svijetom.jednog dana neki čuvar reda,ne prepoznavši je,uhapsi je u kafani gdje je klevetala Abrahama.Poslije nekoliko godina,jedan mladi i slavoljubljivi advokat otkri o kome je zapravo riječ i dade sve od sebe da dokaže svijetu da je ta žena Agar,nekadašnja robinja i žena Abrahamova.Ne povjerovaše mu,i uhapsiše i njega,optuživši ga tajnu vezu s tom bludnicom.Niko nije mogao povjerovati da jedna tako mlada žena može da potiče iz starih vijekova.
U to se uvjeriše tek poslije njene smrti.
Za advokata već bijaše kasno.
Izvor:Jasna Šamić-iz bilježaka Babur-šaha
Jasna Šamić je završila Filozofski fakultet u Sarajevu a doktorirala je na Sorboni(Francuska) iz oblasti osmanistike i sufizma.Studirala je arapski,turski i perzijski jezik.Objavila je na desetine knjiga pišući eseje,priče,članke i studije iz oblasti filozofije i sufizma.