Jedan od najzanimljivijih sadržaja Hrvatskih seljačkih škola fra Didaka Buntića* bili su javni ispiti, tj. glavni ispiti za sve kandidate – polaznike. Dan polaganja ispita bio je pravi narodni praznik, svečanost uz zvonjavu zvona, pucanje prangija i zastave. Na ispitu su bili prisutni uglednici iz crkvenog i javnog života grada i kotara, obični građani i seljaci u velikom broju. Ne zna se ko je bio više uzbuđen, svečano obučeni učenici i učenice sa cvijećem u rukama ili preozbiljni ispitivač, niti ko je bio ponosniji, učitelj koji je podučio polaznike svih uzrasta ne samo čitanju i pisanju, nego i drugim važnim vještinama socijalnog komuniciranja* ili njegovi učenici i učenice na postignutom uspjehu.
Pred nama je tekst o jednom javnom ispitu polaznika Hrvatske seljačke škole na Humcu 1916. godine:
„Na 20. kolovoza održan je na Humcu kod Ljubuškoga ispit analfabetskog tečaja koji je osnovao i proveo vlč. o. fra Franjo Čuturić*, svećenik hercegovačke redodržave oo. Franjevaca. U početku tečaja javilo se oko 400 osoba, većim dijelom ženskih, među kojima ima lijep broj odraslih, a došlo ih je srećno do željenog cilja 350.
Podučavanje počelo je početkom svibnja i trajalo je do 20. kolovoza. Neumorni o. fra Franjo držaše svoje podučavanje redovito nedeljom iza podne u hladu pod vedrim nebom, a postigao je za tri mjeseca krasan uspjeh, te su gotovo svi koji su pristupili njegovom tečaju položili 20. kolovoza javni ispit i to toliko sjajno da su gg. činovnici i prisutni građani ostali upravo zadivljeni. Ispitu je prisustvovao kotarski liječnik dr Hasan Mahić kao zamjenik gsp. kotarskog predstojnika Ismet bega Kapetanovića* sa ostalim cijenjenim gg. činovnicima. Lijepo je bilo zastupano i dično građanstvo grada Ljubuškoga, a u najvećem broju prisustvovahu seljaci, većim dijelom članovi hrvatske seljačke zadruge, pošto su neposredno prije održali sjednicu glede izbora novog predsjednika.
Teško je u nekoliko poteza ocrtati ovaj duboki utisak, što ga odniješe prisutnici s ispita. Ta to nije ispit, onaj gorki i dosadni ispit pred kojim dršću đaci i roditelji im. Bilo je to pravo slavlje dosad kano nepoznato, sakrivena snaga očitovala se, regbi, odjedanput. Kod cijenjene inteligencije opažalo se jasno udivljenje, a seljaci su bili upravo ponosni, gledajući one koji su izrasli u njihovoj sredini, kako neustrašivo i tašto prkose svoj publici. Sami pak učenici i učenice ćutili su se srećnima što je iskra prosvjete probila tamu njihova dosadašnjeg neznanja i dičili su se što mogu pred tolikom publikom otkriti svoj uspjeh, doviknuti time i drugima da pođu i oni sa njim, a iz tame na svjetlo znanja i prosvjete.
Nu, najvećma je, mislim, gorjelo srce od uzbuđenja i veselja nad tolikim uspjehom samom vlč. o. fra Franji, kad je opazio kako su svi preko mjere zadovoljni s njegovim radom. Tri mjeseca i po, to je malo vrijeme, a ipak se glasno isticalo da među njegovim učenicima i učenicama ima takovih koji imaju ljepši rukopis nego mnogi svršeni đaci osnovne škole“. (1)
Hrvatsk seljačke škole na Humcu počele su raditi 1916. godine i u toj godini imale su 2.350 polaznika. Iako se podaci iz više izvora ne slažu, sasvim sigurno je u tom kratkom periodu njihova rada od 1911. do 1917. godine u Hercegovini naučilo čitati i pisati preko 16.000 osoba. (2)
* Glavna svrha fra Didakovih škola nisu bili samo čitanje i pisanje i odgoj u vjeri, ekonomiji i kulturi među seljačkim svijetom, nego i sticanje znanja potrebna seljaku u okvirima životne svakodnevnice i njegova zvanja i zanimanja. (2)
* Fra Didak Buntić (1871-1922) – uzor svećenik, humanista, pedagog, socijalni djelatnik, političar, u narodu „Otac Hercegovine“, „Mojsije“, „Najveći sin Hercegovine“.
* Fra Franjo (Josipa) Čuturić (1885-1959)– Pastoralni djelatnik u župama Humac, Široki Brijeg, Gabela, Čapljina i Posušje. Više puta boravio u Americi. Umro je u Čikagu gdje je pokopan u franjevačkoj grobnici. Iz Amerike je 1934. godine darovao ljubuškoj gradskoj crkvi zvono na kojem piše “Dar crkvi sv. Kate u Ljubuškom od Franje Čuturića, franjevca”.
* Ismetbeg Kapetanović – Ismet-beg Gavrankapetanović – kotarski predstojnik u Ljubuškom.
- H. D. Listak. Za iskorijenje analfabetizma. Naša misao 1916, 9 i 10, 144- 5.
- Marinko Šakota. Fra Didak Buntić- prosvjetitelj hercegovačkog puka.https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/fra_didak/13.pdf
Halid Sadiković
Fra Didak Buntić na izvoru rijeke Lištice