Do 1980.godine Turci su kao godinu nastanka svoje vojske uzimali 1363.,kada su utemeljene prve stajaće postrojbe,janjičari.Od 1980.godinom utemeljenja slavi se 209.pr.n.e.,kada je Mete Han(kojeg Turci poistovjećuju s Oguzom Kaganom,epskim praocem turskog naroda) osnovao vojsku.Suvremena turska vojska formirana je nakon pada Osmanskog carstva.Sudjelovala je u Korejskom ratu,izvršila invaziju na Cipar 1974.g. i trajno borbeno djeluje protiv odmetnutih Kurda.Prema najnovijim podacima turske kopnene snage imaju 290.000 pripadnika.Zapovjedništvo kopnenih snaga u Ankari zapovijeda I,II, i III armijom,Egejskom armijom i zrakoplovnim snagama koje služe kopnenoj vojsci.
Prema izvorima Međunarodnog instituta za strateške studije,ova armije sastavljene su od devet korpusa varijabilnog sastava,u čijem su sastavu dvije pješadijske divizije,17 oklopnih brigada,15 mehaniziranih pješačkih brigada,11 pješačkih brigada,zapovjedništvo specijalnih snaga,pet brigada komandosa,bojna borbenih helikoptera,4 zrakoplovne pukovnije,3 zrakoplovne bojne i 4 topničke brigade.
Do sultana Orhana(1326-1362)tursku su vojsku činili isključivo neregularni laki konjanici-akindžije.Njihovi su predhodnici bili gazi(arapski izraz za ratnika koji sudjeluje u gazvi,bojnom pohodu),izvorno konjanici na granicama Transoksanije i Korasana,koji su služili kao najamnici samanidima,sunitskoj perzijskoj dinastiji iz 9/10.st…
Nakon bitke kod Manzikerta 1071.g. u kojoj su Turci Seldžuci porazili bizantsku vojsku,gazi su počeli osnivati ratnička bratstva čiji je simbol bila bijela kapa i kijača.Mongolska su osvajanja ova bratstva u Anatoliji učinila mnogoljudnijima,jer su im se pridružili brojni ratnici iz Perzije i Turkestana.Bratstva su bila nestalnog sastava jer su pripadnici mijenjali službe ovisno o snazi i ratnoj aktivnosti lokalnih vladara,emira.Jedan od gazi zapovijednika i vođa manje plemenske grupe u Anatoliji,beg Osman Gazi,toliko je ojačao da je svoj emirat odvojio od slabog seldžučkog carstva i kao Osman I,udario je 1299.g. temelje stoljetnom Osmanskom carstvu.Pod njim termin gazi postaje oznaka časti i vodstva,a neregularni laki konjanici nazvani su akindžije(akin-trčanje)Promjenom imena nije se promijenila namjena neregularnih konjanika.Brojnošću i naoružanjem ratnika akindžijske čete nisu bile sposobne izvojevati neku odlučujuću pobjedu u većim bitkama.Njihova taktika je bila gerilska.Naoružani lukom i strijelom,kao osnovnim naoružanjem,te mačem,kopljem,sjekirom i štitom,jašući na brzim i izdržljivim konjima,lako su izbjegavali napade teško oklopljenoga zapadnjačkog viteštva.Specijalni akindžijski odredi,u svrhu zastrašivanja neprijatelja obučeni u životinjska krzna i okićeni orlovim krilima,služili su kao izviđači stajaćoj vojsci.Odlikovali su se bezumnom hrabrošću pa su nazivani deli(ludi)
Akindžije su bili teritorijalno organizirani i imali zapovjednike,begove.Ovisno o veličini teritorija bili su to akindžijski beg,sandžak-beg i beglerbeg.U početku su ih nasljedno vodili pripadnici obitelji koji su vukli porijeklo još od gazi ratnika.No tijekom vremena pridruživali su im se avanturisti,najamnici bez posla i derviši.Na hrvatskim granicama akindžije su svoje redove popunjavali brojnim Vlasima i lokalnim kršćanskim življem…U nenadnim i brzim pljačkaškim pohodima napadali su pogranično stanovništvo,ali u većim pohodima prodirali u dubinu teritorije gdje su im se najmanje nadali.Nisu uvijek svi akindžije s jednog područja išli u pohode.Akin do 100 konjanika bio je četa,a veći harmiluk.Nikad nisu napadali bez temeljite pripreme i izviđanja.Unaprijed je dogovoreno koliko duboko u neprijateljski teritorij se misli prodrijeti…
U bitkama u kojima je sudjelovala i stajaća osmanlijska vojska akindžije su postrojavani na krila,a sredinu bojnog poretka držali su teški konjanici,spahije.Bilo je većih bitaka u kojima su sudjelovali samo odredi akindžija,kao što je Bitka na Krbavskom polju,ili su,pak,činili glavninu turskog bojnog poretka kao kod Siska.U toj je bitki izginula većina akindžija iz Bosne,Hercegovine i Slavonije,zaustavljena su turska osvajanja,nestao je izvor prihoda akindžija,pa je počelo nestajanje ove neregularne konjice.Tragovi se ipak na hrvatskim granicama nalaze još i u 19.st. kao bašibozuk neregularni ratnici.
Izvor:VP-Vojna povijest zemalja NATO saveza