Kad počisti ljude i sibijan cio,
Kad sruši džamije, kule i česme,
I diže sve što nije za zemlju svezano
(što je pripadalo i što se zvalo njino),
Kad polomi bašluke i mezare,
Groblja preora,
Kad mostovima pređenu ime,
Kad raskrčmi pusto tursko i sprži,
Dade ga hali i vrani.
Tuč podiže krvave oči k nebu,
Ugleda na njemu mlađak Mjesec
Od tri četiri dana:
„Gle,čuda!“ viknu. „Arastos ga bilo!“
Prekrsti se i p'jano zapovijedi:
„Skinite ga i bacite pod moje gusjenice!“
Uzalud su potom tukli Mjesec nad Hercegovinom,
On je bivao sve veći i veći,
Opominjao ih je da nijesu sve počistili,
Da još imaju da čiste.
(Tuč čisti Hercegovinu)
„Cjelokupno Bašićevo književno djelo, bilo da je riječ o poeziji ili prozi, svoje utemeljenje nalazi u narodnom stvaralaštvu i životu običnog bošnjačkog čovjeka.U svojim djelima Bašić prikazuje cjelokupnu životnu dramu bošnjačkog naroda, njegovu sudbinu i kontinuiranu borbu za očuvanje identiteta Bošnjaka, njegove kulture i tradicije, kroz različite historijske periode i događaje.(Almir Zalihić).
Izvor:STAV br.383-384;8.7.2022.
Izbor:Kemal Mahić
