HUSEIN BAŠIĆ (1938-2007): Kad su gorjele Božje kuće

Kad počisti ljude i sibijan cio,

Kad sruši džamije, kule i česme,

I diže sve što nije za zemlju svezano

(što je pripadalo i što se zvalo njino),

Kad polomi bašluke i mezare,

Groblja preora,

Kad mostovima pređenu ime,

Kad raskrčmi pusto tursko i sprži,

Dade ga hali i vrani.

Tuč podiže krvave oči k nebu,

Ugleda na njemu mlađak Mjesec

Od tri četiri dana:

„Gle,čuda!“ viknu. „Arastos ga bilo!“

Prekrsti se i p'jano zapovijedi:

„Skinite ga i bacite pod moje gusjenice!“

 

Uzalud su potom tukli Mjesec nad Hercegovinom,

On je bivao sve veći i veći,

Opominjao ih je da nijesu sve počistili,

Da još imaju da čiste.

(Tuč  čisti Hercegovinu)

 

„Cjelokupno Bašićevo književno djelo, bilo da je riječ o poeziji ili prozi, svoje utemeljenje nalazi u narodnom stvaralaštvu i životu običnog bošnjačkog čovjeka.U svojim djelima Bašić prikazuje cjelokupnu životnu dramu bošnjačkog naroda, njegovu sudbinu i kontinuiranu borbu za očuvanje identiteta Bošnjaka, njegove kulture i tradicije, kroz različite historijske periode i događaje.(Almir Zalihić).

Izvor:STAV br.383-384;8.7.2022.

Izbor:Kemal Mahić

939 Posjeta 3 Posjeta danas