„Mladosti je svojstveno zaboravljanje, a starosti sjećanje.“(M.Proust)
Proteklih desetljeća se udomaćio izraz „kultura sjećanja“.
Nije se to dogodilo iznenada i neočekivano. Jednostavno je nastala potreba za sjećanjem pogotovo nakon raznih „surguna“ i „kalvarija“ koje smo proživjeli 90-tih godina na prostoru Ljubuškog i Bosne i Hercegovine.
Nastala je potreba za pisanom rječju, za fotografijama, službenim dokumentima, pisanim i drugim dokumentima koji valoriziraju „pređeni put“.
Za protekla stoljeća imali smo opravdanje koje se sastojalo u nepismenosti i neškolovanosti naših predaka.
Međutim u XXI stoljeću više nemamo opravdanja da ne ostavimo „tragove življenja“.
Ti tragovi mogu biti priče,pripovjetke,romani,slike,fotografije, sjećanja na ljude i događaje u našem gradu, selu,, rijekama, brdima, pjesme i uglavnom pisana riječ, jer smo svjedoci „smjene generacija“,pa ne možemo očekivati da mlađe generacije svjedoče o našem gradu, kada žive u drugim zemljama i njihova sjećanja obuhvataju druge prostore,druge krajolike, druge ljude, druge jezike…
Jedan od zadataka portala „ljubusaci.com“ je afirmacija „kulture sjećanja“.
S obzirom da većina prognanih živi u dijaspori, njihov zadatak je sada lakši, jer je tehnologija i moderna, obilježje stoljeća u kojem živimo.
Svaka priča, slika, fotografija, sjećanje… je dragocjeno za buduće generacije.
Zato i ovim fotografiijama želimo da aktiviramo vaša traganja za životom koji smo živjeli i živimo, sada već bez roditelja, braće, sestara, komšija, drugova, prijatelja i poznanika.
Očekujemo od Vas da ostavite na stranicama „ljubušaci.com“ građu koju će čuvati i dalje „banka podataka“ do beskonačnosti ili dok postoji civilizacija.
Nažalost,“stvari kojih se najbolje sjećamo one su koje bi bilo bolje zaboraviti“(B.G.Morales).
Kemal Mahić