U šumi odmah iznad naših kuća.Ima jedna
jama.I ona nema dna.
Kad kamen u nju baciš.Pada do vijeka.Za
vazda.Do kraja svijeta.
Čak su i ljude u nju bacali.Pa se pouzdano
zna.Da su i oni za vazda padali.
Neke na glavu.Neke na noge.A neki su skakali
kao laste.Sami.
Uši bi načulili oni što su bacali.I poslije pričali
šta su čuli.
Kao da iz vreće istreseš hrpu kostiju.A one
zazvone.Kao kad se dijete uspavljuje.
U šumi odmah iznad naših kuća.Ima jedna
jama.I ona nema dna.
Tu.Na nju.Bog stavlja svoj prst .Da opipa sebi
puls.
##Almin Kaplan je rođen 1985.u Mostaru.Živi u selu Pješivac Greda kod Stoca.Dobitnik je nagrade „Mak Dizdar“(2008),nagrade „Ratkovićeve večeri poezije“(2012.).Autor je tri knjige:Biberove kćeri(2008),Čekajući koncert roga(2013),Ospice(2014.).
Izbor:Kemal Mahić