Nema tog stanovnika BiH koji ne zna šta znači riječ avlija. Avlija je bila i ostala mjesto druženja, dječije graje, a što ne reči i mjesto akšamluka, ali bogme i ašikluka, e o baš jednoj takvoj avliji pišem.
No krenimo redom Bašeskija je pisao o Sarajevskim avlijama i bašćam koje se s proljeća okite beharom i iz dana u dan mjenjaju svoju fizionomiju i bivaju sve ljepše i ljepše. Nakon behara stignu majske ruže, zatim zambaci, pa kadifice, ilduzi, nema te prave avlije u kojoj nema grma šimšira s pažnjom njegovanog i okrsivanog u najrazličitijim oblicima, gdje je baštovanova mašta dolazila do punog izražaja, eh da ne počnem pisati o hortikulturi.
Avlija je u pravilu prostor ograđen visokim zidom skriven od pogleda znatiželjnika, to je intimni prostor obiteljskog življenja, obično je bila kaldrmisana kamenim oblutcima donošenim na rukama iz obližnjih potoka i sa mnogo pažnje redanim u čipkastu strukturu bijelih prostirki opervaženih, u pravilu, zelenilom trave. Prava kaldrma nikada nije bila zaljevana betonom, nego se linija trave provlačila između kaminih lopti snježnobijele boje, žene su vrijedno ribale kaldrmu i u dane koji nisu bili vezani za praznične svečanost.
Jedan drugi svijet….
Iza ovih bedema, jedan baska svijet.
U avliju nije cesto ulazio jabandzija.
U sredini ovakve avlije cesto je bio sadrvan.
Da se insan osvjezi u hladu.
Puteljci od kamencica, uredno slozeni.
Redovi djula uvijek su krasili ovakvu avliju.
Bilo je tu raznoga cvijeca.
Mnogi bi je zvali cvijetna avlija.
Svuda cvijece! Jasmina, hadzibega, majcine dusice,zambaka, ne znam ni ja vise, sta nema.
Pored sadrvana ibrik, bardak i dzugum.
Krosnje nadvile avliju, voca u izobilju.
Negdje pored mutvaka secija i ciste sarene ponjave na ulazu.
Dole dalje, na zid naslonjena sinija, vise ciste bosce..
Gore u doksatu safe, sahani i demirlija .
Udanhes duboko, osjetis miris davno nestalog vremena.
Bezbeli proslo, birvaktile !
Osjecam se behut u ovome dzenetu.
Bezbeli ovakvu avliju nisam vidjeo cesto u nasim krajevima.
Mozda smo mi dole pored Save baska.
Ima insana koji ne kucaju halkom.
Mnogi i ne znaju da postoje dve vrste halki na vratima.
Jedne su za zene a druge za muskarce.
Svi imaju svoje kode, tako da domacin zna tko kuca.
Ne treba video nadzor i kamera.
Bihuzure mnogi ovu avliju, samo domacin otvara na poznate sifre.
Pored sadrvana sofra, fildzani vec ispijeni, ostao samo crni toz.
Dzezve prazne, drustvo krenulo u setnju avlijom u obilazak.
Haman je vec ikindija, krenuli na molitvu.
Alcak su ove mlade, sve proviruju kroz musebak.
Gledaju, cujes samo smijuckanje. Jazuk je ako nekog ne begenisu.
Mozda mladog bazerdzana, dobit ce belenzuke.
Adet je takav, alcak ove djevojke.
Od cosanja se mozda i halva zakuha. Mozda i siromaka hise zapadne. Butum da se veselimo i ove alcake usrecimo.
Mlada ima hosaf da napravi, slatkom da se slade.
Svakako je adet da se haber pronese, mahala da vas cuje.
Hedije da se donesu i hurija okiti.
Halalite mi ako sam sto pogrijesio.
Po adetu da popijemo ovu sikterusu u ovoj hefti.
Odlazim svojom kaldrmom.
Hairli vam bilo !
Objavio “kahvenisanje “, blogger
AVLIJA, Al Dino
Opet cu nocas sanjati
staru kucu i avliju,
opet ce dusa sletjeti
pravo pred njenu kapiju.
Sanjacu dan da se ostvari san
necu se buditi
i pasce kamen sa srca mog
jer cu se vratiti
Lijepo je doc’ u svoju carsiju,
lijepo je imat svoju avliju,
malu ali ipak dragu
i majku na kucnom pragu
da te doceka.
Lijepo je doc’ u svoju carsiju,
ko pobjednik se vratiti,s ljudima znati kafu popiti
i bol i radost podjeliti
Ne mozes sam umrijeti.
Ovdje su djedovi mi stari
sjeme posadili.
Amanet najljepsi mi dali
Da ovdje ostarim
U Bosni.
Lijepo je doc’ u svoju carsiju,
lijepo je imat svoju avliju,
malu ali ipak dragu
i majku na kucnom pragu
da te doceka.
Lijepo je doc’ u svoju carsiju,
ko pobjednik se vratiti,s ljudima znati kafu popiti
i bol i radost podjeliti
Ne mozes sam umrijeti
