Napisao : Ante GRANIC
.
Pricali su mi mnogi ljudi da zaista postoji taj neobicni covjek , ali ga niko nikada nije vidio . Poznavalu su ga po tome sto je objavljivao pjesme u novinama za radnike u inostransvu – i po biljeskama koje je zapisivao o sebi . Ljudi su ga pominjali i kao cudaka koji nigdje ne izlazi , stalno suti i provodi dane – u osami i tugovanju . I u pisanju .
.
A neki su se opet zaklinjali da su ga zaista vidjeli , ali kao odrpanca , klosara , zaraslog u dugu , bijelu bradu , i tvrdili da se « pravi gluho-nijem – i da stalno place « !… Ali , to nisu bili vjerodostojni podaci , jer su opet drugi naglasavali da su ga zaista vidjeli , ali kao ugladjenog gospodina , obucenog po posljednjoj modi , sa leptir masnom – i skupocijenim , pozlacenim stapom – ispod pazuha … Bilo je mnogo i onih koji su tvrdili da su od njega dobijali pisma i njegove pjesme u njima – i to postom , a kako je on dolazio do njihovih adresa – sam Bog zna !…Dvojica su mi se zaklinjala da su ta pisma od njega dobijali tako – da ih je neko direktno ubacivao u njihove – postanske pretince …
A jedan mi je cak sapnuo na uho i ovo :
« Taj ti je covjek kao – GOSPA MEDJUGORSKA…svi o njoj govore , a niko je nije vidio ! »
Prilikom jednog mog posla u knezevini LIHTEJSTAJN , zapazio sam i jedan detalj iz prica tih ljudi : svi oni koji su tvrdili da su ga vidjeli , opisivali su ga razlicito – ali su svi pominjali isto mjesto gdje su ga sreli : uzbrdicu ispred zeljeznicke stanice u LOZANI ( Svicarska ) !… Od tog detalja sam poceo sa otkrivanjem misterije – « o nepoznatog iz LOZANE » , posto sam svake godine , punih dvadeset godina , radio po tri mjeseca u Svicarskoj , a imali smo i turisticku agenciju , upravo na vrhu te uzbrdice ispred zeljeznicke stanice u Lozani ! U Lozani sam tada i inace , poslije Lihtejstajna , namjeravao ostati desetak dana .
U POTRAZI – ZA NEPOZNATIM
…………………………………………
.
Ali , da se vratimo na Lihtejnstajn .
Imao sam desetak dana posla i u KNEZEVINI LIHTENSTAJN ( Liechtenstein ) – ali posao napustih treceg dana i odlucih da nastavim posao u LOZANI , ali uglavnom i zbog traganja za – « nepoznatim iz Lozane « ! Spakovao sam kofer i dosao na recepciju hotela u kome sam vec prespavao tri noci . Otpremise me sa razumijevanjem , i pruzise mi veliku kovertu u koju ubacise i jedno pismo – i dadose mi … “ To je uobicajena hotelska reklama za zahvalnicom u pismu” , pomislih , a onda se uputih – pjeske u Svicarsku .
.
Naime , Lihtejnstajn je jedna od najmanjih drzava na svijetu , koju dijeli od Svicarske samo most, na kome , ni tada , nije bilo granice ni granicara .Sa mosta se pruza najljepsi i najbajkovitiji pogled – na znamenitu KNEZEVINU LIHTENSTAJN .
Ta knezevina ima samo tridesetak hiljada stanovnika , prostire se na samo 160 kilometara kvadratnih – i duzina je te drzave samo 25 kilometara , a sirina samo sest . Medjutim , to je jedna od najrazvijenijih i najljepsih zemalja na svijetu , i sjediste mnogih velikih svjetskih firmi ! To je drzava u koj mozete sa svakim princom , ili princezom sjesti – i popiti kavu .
..
IZNENADJENJE NA DOMAK LOZANE
………………………………………………
Otputovah vozom iz BUKSA , najprije za Cirih , a onda i za Lozanu .
Na domak Lozane , otvorih veliku kovertu koju sam dobio u hotelu , pregldah lijepe reklame hotela i knezevine Lihtejnstajn , a na kraju , samo rutinski uzmem i pismo – z a h v a l n i c u !
P o g l e d a h : pismo je poslato postom na moju adresu u hotel , gdje sam bio samo tri dana – i sa pecatom poste LOZANA !…Otvorih , i vidim – opsirno pismo pisano rukom ! Vec u prvim redovima ostadoh zapanjen – pise mi “NEPOZNATI IZ LOZANE ! ” . Pismo je dugo , zato samo naznacujem njegove dijelove . Nepoznati mi pise da prati moje napise u novinama , da je cuo da se o njemu raspitujem -i moli me da ne dolazim u Lozanu zbog njega , jer on vise nigdje ne izlazi … a i taj susret bi mu bio neprijatan i bolan , jer on ( kako je zapisano) : “NITI ZELI DA GOVORI – NITI ZELI DA CUJE…NITI ZELI DA VIDI !….N i k o g a !
.
.
COVJEK KOJI NE GOVORI , NE CUJE – I NE VIDI !
U uzbudjenju se sjetih tada jednog crteza od tri slike : na jednoj je covjek koji je pokrio oci , taj isti na drugoj slici je pokrivenih usta , a na tecoj – pokrivenih usiju !…
.
Na kraju pisma ima i PS : u tom PS , nepoznati dodaje da zna da cu postaviti pitanje – otkud on zna za moju adresu hotela u Lihtejnstajnu , pa me rjesava te dileme – i dodaje : « U agenciji vase firme na uzbrdici kod zeljeznicke stanice u Lozani – U AGENCIJI RADI KAO STAZIJERKA vasa petnaestogodisnja kcerka NATASA – ona je znala adresu !… Toliko !
.
Zaprepastih se !… A onda uzmem malu kovertu , na kojoj pisalo : « POKLON-PJESMA » – i pjesmu sa naslovom : PISMO ZENI U ZAVICAJU , sa primjedbom da je zena uzrokom svih njegovih nesanica , nostalgicarskih dana . I noci !…
.
– “ POBIGA SAM PRIKO GARNICE…Bilo nas je petoro brace i dvije sestre – a bili smo bogatiji u selu . Sestre se poudavale , braca se pozenila i – podilili smo se…Cim smo se , moj pajdo , p o d i l i l i , odmah smo svi postali – SIROMASNI ! Bez kuce ostadoh , malo zemlje nije bilo ni za prihode do Bozica…i zdimim priko granice !… Ostade sama moja zena Jelena , jadnica , i svaki dan joj pisem po jedno pismo – g o d i n a m a ! Jedno od njih , u formi pjesme – saljem i tebi !…. I ne objavljuj sa mojim imenom…bar dok sam ziv ! » ! …
I to je bio – kraj pisma .
.
Dragi citaoci , ja sam dobio na poklon pjesmu – evo je saljem , nakom mnogo decenija , i vama ! Da ostane kao primjer price iz serije – ZIVOT I NOSTALGIJA !…Uz zelju da se i ostvarilo ono – sto je pjesnik , ovom pjesmom , z a z e l i o !
.
…………………………………
. PISMO SUPRUZI U ZAVICAJ
…………………………………
.
CEKAJ ME – JA CU SIGURNO DOCI
SAMO CES CEKATI DUGO ,
CEKAJ ME I KAD ZUTE KISE
NOCI ISPUNE TUGOM !
.
.
CEKAJ I KADA VRUCINE ZAPEKU
I KADA MECAVA BRISE…
CEKAJ I KAD ME DRUGI NIKO
NE BUDE CEKAO VISE !
.
CEKAJ I KADA PISMA PRESTANU
STIZATI IZDALEKA
ONOME KOJI CEKA .
.
CEKAJ ME I JA CU SIGURNO DOCI ,
JER IZDRATI NECU MOCI
OVE DANE I OVE NOCI !…
A TI NE SLUSAJ NI AKO TI KAZU
KAKO JE VRIJEME DA ZABORAVIS
I DA TE NADE LAZU !
.
CAK DA POVJERUJU I SIN I MATI
DA VISE NE POSTOJIM
I DA SE UMORE CEKAJUC
I SVI DRUGI MOJI –
TE GORKO VINO ZA MOJU DUSU
DA POCNU PITI KRAJ OGNJISTA –
TI CEKAJ , I NEMOJ SJESTI S NJIMA
I NEMOJ PITI NISTA !
.
CEKAJ ME I JA CU SIGURNO DOCI ,
SVE SMRTI ME UBITI NECE ,
NEK KAZE KO ME CEKAO NIJE :
« TAJ JE IMAO SRECE » !
.
KO CEKATI , DRAGA , NE ZNA –
TAJ NECE SHVATITI
KAO NI NIKO DRUGI –
DA SI ME SPASILA TI JEDINA
CEKANJEM SVOJIM DUGIM !
.
NAS DVOJE ZNACEMO SAMO
KAKO PREZIVJEH VATRU KLETU…
JER , NAPROSTO , TI SI CEKATI ZNALA
KAO NIKO NA SVIJETU !…
.
…………………………
EPILOG – U LOZANI !
………………………….
.
Ova neobicno sjetna pjesma moze nositi i naslov : MAJCI ! Mnoge su nase majke , bake i nene – cekale dugo … Dugo !… « Uz noci ispunjene tugom » , kao sto rece ovaj pjesnik … Poslije smrti muza – najcesce u ratovima , one se , u vecini , nisu – u d a v a l e ! Bile su to – « majke nad majkama » , koje su zivjele – samo za svoju djecu ! Takvih ima i danas . Malo , ali ih ima !…
Moja nezaboravna majka MARECKA , bila je udovica – cetrdeset i devet godina ! Moj otac KARLICA , otisao je u Argentinu 1928 , a – savladan nostalgijom , vratio se vec – 1.933.
.
Nedavno , sidjoh u Lozani , iako nisam imao nikakvog posla . Proljece je probeharalo u bajnoj Lozani ! Prosetah strmom uzbrdicom ispred zeljeznicke stanice , gdje je ovaj pjesnik , pretpostavljam – propjesacio svoj zivot . Agencije tamo – vise nije bilo . Stanica je onakva kakva je ona oduvijek i bila . Zaljubljeni golubovi – izgledaju mi isti . A ona , mala petnaestogodisnja NATASA – koja je pjesniku tada dala moju adresu , sada ima – gotovo pedeset godina !…Kako vrijeme brzo prolazi !…Prolazi kao u onoj nezaboravnoj i lijepoj pjesmi :
« A vozovi prolaze danju i nocu…danju i nocu kroz Podlugove – kroz Podlugove » !…
.
Sjedoh na drvenu klupu u malom cvjetnom parku , uzeh knjigu – da , po ko zna koji put , jos jednom procitam Andricevu pricu : « JELENA – ZENA KOJE NEMA » , u mislima na pjesnika – i njegovu JELENU ! I na nase majke , bake i nene – razasute po vjecnim kucama .
.
Parkic je bio sablasno prazan , samo je preko puta na klupi sjedio ostarjeli bracni par – koji se povukao iz zivota , i tu sjede bez rijeci – kao dva svijeta . On baca mrvice golubovima koji mu se motaju oko nogu , a ona plete i povlaci konac iz klupka koga drzi u njegovom izvrnutom sesiru , koji stoji izmedju njih ! Sigurno – s t r a n c i !… Oh , kako bi zelio da je to bas pjesnik sa svojom J e l e n o m , koja mu je dosla iz zavicaja u Svicarsku ! Kako bi to
zarko zelio …! A vama svima koji ste ovo procitali , z e l i m – M I R i D O B R O !
.
ANTE GRANIC
Prilog iz serije
ZIVOT I NOSTALGIJA
Paris , Maja 2.016 .