Poživjeh evo preko sedamdeset ljeta
I toplih i hladnih i s medom i s jedom
Bijah sin pa otac i djed-sve redom
Kako to nosi ljudska sudba kleta
Učih od elifa pa bukvar i dva-put-dva
Francais i Deusch i kraljevine slavne
Lingua latina i carevine davne
Al* jedno nikad ne naučiš ja
U vrtlogu vječnom istina i laži
Jači se pita,samo sila važi
U djetinjstvu nosah mahalom kurbane
Gurabije mijenjah za šarena jaja
Aco,Karlo,Mošo bjehu školska raja
Četeres* sedam ljeta s Danom dijelih dane
Ljubav rodi djecu-silnik sije mržnju
A ja kuvet skupljam i unuke gledam
Mersada i Lolu rastaviti ne dam
I sad ne znam da l*bih pjevao il* plako
Za oboje trista poriva već ima
Narasla da prsne guta pod rebrima
Sjatile se vrane,zlo i naopako
Al* ne vrijedi pjesma a još manje suze
Ne dajmo dušmanu što nam silom uze.
Izvor:Preporod br.22/1080
Izbor:Kemal Mahić