Nena, nana, ne bilo ti po zapovidi

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

nenaHajdarusa

Nikad ona nama to nije ispričala. Ona je to nama životom živjela. I neka oproste mati i otac, ali to smo mi od nane naučili.

Nana nas je čuvala. Otac i mati bi rano otišli na posao, pa su sva buđenja u jutrima djetinjstva bila obilježena naninim glasom:

– Hajte, lipi moji. Hajte, Bog vam svako dobro dao. Hajte, ustanite.

A ako je bilo pojedinačno: Hajde, oko moje. I drugo oko moje. Tarike i Faruke.

Nikad naredba, uvijek molba. Čak i kad bi nam morala nešto narediti, nana je nalazila načina da to bude u formi i u tonovima molbe. Ne, nije nana koristila molim te, ali je svaki pokret i svaka riječ bila, u stvari, to molim te, taj čarobni ton koji pravi razliku.

Kad bi nas htjela zamoliti da njoj nešto učinimo, dodamo joj vode, ili neku drugu sitnicu, obavezno bi na kraju svoje molbe dodala: ne bilo vam zapovidi. I onda nam ništa ne bi bilo teško.

Nema to veze sa položajima i moći. Nema nikakve veze sa nadređenima i podređenima, onima gore i onima ispod njih. Nema veze sa odgovornostima. Ima veze samo sa naninom blagošću. Sa ljudskošću.

Od kada sam počeo raditi, ima tome skoro dvadesetipet godina, ne moja pamet, nego nafaka je odredila da sam uvijek nekom bio nadređeni. Samo jedna, ili pet, ili deset, ili pedeset, ili sto, ili, kao sada, 250 osoba je bilo u situaciji da im na nekakav način budem šef. Bog mi je svjedok, a i mnogo ljudi može posvjedočiti, da nikad nisam izdao ni jednu naredbu, nalog ili zapovijest, a da na kraju nisam dodao i ono molim te. Lakše ljudima, lakše i meni. Nana me naučila.

Zato vas molim, kad razgovarate, kad izdajete naloge ili naredbe, kad ste nadređeni i kad ste podređeni, čak i kad mislite da ni od kog ne ovisite, kad mislite da ste moćni i kad znate da ste nemoćni, budite fini sa ljudima. Dodajte ono molim te na kraju. Lakše će vam biti i više ćete postići.

Ne bilo vam zapovidi.

Tarik Dodić, F.b.

Komentari na tekst:

-” Lijepa su to vremena, lijepa sjećanja, a jos lijepse hedije koje su istkale, bolje reci iskerale insana. Neopisiva je blagost kojom su obje moje nane cinile to…svaka na svoj nacin. Sretni su oni koji nose takav pečat”

-“Divno ste ovo napisali Tarik i tako ste me podsjetili na moje drage nene i na ono sto su me one naucile. Kako starim, sve vise upotrebljavam i izraze koje su one koristile… pa i namjerno da se ne zaborave… otojic(malo cas), dzajiz je poprati sud prije nego uspes vodu( jok, to je bilo zi higijenskih razloga jer u spajzu na stalazi ako je rajnlika( serpa, vajnkik bez poklopca mogu maravi i bubice setati), hajde scerkuno moja donesi neni ili uradi to, umilan glas, blagoscu te plijeni, pa hajde ne poslusaj…Hvala vam na Tarik, izazvali ste buru lijepih sjecanja u meni!”

-“Od nene sam sve prvo naucila.Prvo od nje. Pa onda od roditelja.Materina mati rahm.Kakva blagost i toplina.Prve sure za mekteb, uzimanje abdesta, cuvanja tajni, kad mi neko nesto povjeri, obicaje onih vremena, sve prvo od nje. Nikad nije udarila, ili zagalamila. Ali imala jednu izrecicu bas ko tvoja nena. “De sine, tako ti Allaha!” Nesto mi bilo drago kad mi to kaze, dobro se sjecam,da mi je ne znam sta rad zapovjedila, uradila bih. Poslije to mati rahm. ucvrscivala. Blago nama koji smo blagoslovljeni neninim krilom i eglenom.”

 

587 Posjeta 2 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.