Za većinu stanovnika našeg kraja bila je dobra 1968. godina,dok je za Mersa teška.
Otac ode u pečalbu i ostavi ga kući sa majkom.
Na polugodištu je imao sahat na ruci, a na kraju godine kad je otac vidio da je prošao načisto kupi mu biciklo.
To što niko od drugova, u to vrijeme, nije imao sahat na ruci nije bilo posebno bitno.
Ali kad dođe sa biciklom pred školom sakupi se veliki broj učenika,djeca sa čežnjom gledaju.
Kad završi osnovnu školu,nesta iz našeg kraja.
Rekoše otišao na Zapad kod oca.
Ubrzo za njim majka zaključa kuću, ode kod svog muža i sina.
Nakon tri godine,Merso se oženi kćerkom jednog Nijemca.
Za dvije godine braka dobi sina i kćerku,a njegova rodbina ga progluši što osta sa jednim djetetom.
Sinu dade ime Mark-Zifo a kćerki Helena-Ema.
Prva imena su za Zapada, a druga ako kad odu u rodni kraj.
Nakon dugogodišnjeg rada Merso ode u penziju, dobi unuka, dadoše mu samo prvo ime…
Izvor:Zumber Muratović-Iskrenost sa smislom,SA 2008