AIŠA SOFTIĆ: ANEGDOTE

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

HERCEGOVAČKA TERAVIJA

 

U nekom zabačenom hercegovačkom selu pogodili  seljani hodžu da im klanja teraviju.

Pri kraju Ramazana, hodža sve pogledao e da će ko početi plaćati, ali sve uzalud.Niko ni riječi o tome.

A hodža jednako pogledao,iščekivao i nadao se, ali svejedno, opet uzalud, pa će ti najposlije poslije posljednje teravije seljanima:

–Ma, ljudi, Ramazan do’ i prođe, a meni niko ne plaća!

–A bogme ti ga ni platiti nećemo!—odgovoriše mu seljani u brk.

Hodža viđe šta bi, pa se sav razgoropadi i u onoj ljutini okrene se seljanima:

–E, Boga mi, kad vi meni nećete platiti, ja sam vam krivo klanjao!

–A ako si ga ti nama krivo klanjao—dodadoše seljaci u jedan glas—i mi smo beli tebi svi bez abdesta bili!

 

ALI-PAŠINA NAREDBA

 

Ali-paša Rizvanbegović jedanput dade naredbu da niko po noći bez fenjera ne hoda.Uskoro jedne noći uhvati karakol jednog ihtijara bez fenjera, pa ga upitaju:

–Zar ti ne znaš za Ali-pašinu naredbu da se noću ne smije bez fenjera hodati?

–Znam-odgovori ihtijar.

–Pa kamo fenjer?

–Evo ga- i pokaza im fenjer, ali bez svijeće.

–A kamo svijeće?

–O svijeći nije ništa rečeno, već  samo da valja s fenjerom hodati.

Oni ga puste rekavši mu da treba i svijeću da ima u fenjeru.

Drugu večer uhvate ga opet bez fenjera.

–Zar opet bez fenjera?—proderu se na nj.

–Jok—veli on—evo fenjer.

–A svijeća?

–Evo i svijeća!

–Pa što nijesi zapalio?

–Nije ništa rečeno da se zapali.

 

AKO BUDE I POLA ISTINE ŠTO HODŽA KAŽE

 

Podveležac išao u Mostar uz Ramazan, pa kad se vratio kući, pitao ga stari Ramo navečer na sijelu:

–Mumine, ti si danas bio u Mostaru, jesi li bio na vazu u Karađozbegovoj džamiji, bio jadan?

–A jesam,Boga mi.

–Pa šta kazuje hodža na vazu, kuko jadan?

–Ama šta kazuje da kazuje, ako bude i pola istina što hodža kaže, bolje nam je, lj,svima vrat polomiti nego umrijeti!

 

SARAJLIJE MARIFETLI LJUDI

 

Razgovarali negdje seljaci oko Sarajeva o onom svijetu.

Jedan upita:

–Hoće li biti u džennetu duhana?

–Neće—reče jedan.

A drugi će:

–Hoće li biti u džennetu Sarajlija?

— Hoće.

— Eh,Sarajlije će njega nabaviti.

 

MOSTARAC U SARAJEVSKOJ AŠČINICI

 

Došao jednom Mostarac nekakvim poslom u Sarajevo, pa će svratiti na ručak u aščinicu.Pita aščiju šta se ima jesti, a ova zaspe, po svom zanatu, k’o iz topa:

–Grah boba, grah čorba, grah s mesom, grah bez mesa, i grah ‘nako.

–Mostarac se malo zamisli, pa će aščiji:

–Dobro, daj mi grah ‘nako.

Aščija mu donese sahančić gotovo i nepomašćen graha-A kad to ovaj u tren oka pojede, pođe na vrata,pa će na ulicu i za poslom, a aščija će ti za njim:

–Daj plati.

–A šta ću ti platiti, jadan ne bio?!—nađe se u čudu Mostarac.

–Pa zar ti ne reče da je grah ‘nako?Na moju dušu, da nisi reko da je ‘nako, ne bih ti ga ni pojeo!Da ga u košuljak zamotam, i do Mostara bih da donio, a košuljak se ne bi umastio!

Izvor:Aiša Softić-Antologija bošnjačke usmene priče,SA 1997.

 

 

300 Posjeta 1 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.

*