Kategorija: Danas mi je stigla poruka iz Beograda. Pise mi moj drugar iz mladih dana VELJA Crnogorac, da je operisan na kicmi,da je operacija trajala cetiri sata,i da ce trebati nekoliko mjeseci da se, bar malo, oporavi. Raspituje se: DA LI CE BITI OTVARANJE DZAMIJE u VITINI ovoga ljeta…On bi, (i pored svega) kaze, dosaao sa LJILJOM -kao i prosle godine,kad je organiziran prvi iftar u VITINI,poslije osamnaest godina… A taj VELJA JANKOVIC je bio nas poslobni partner u vrijeme JUGE,sada je vlasnik najveceg RENT A CARa u Srbiji.Nikada nismo prekidali vezu.Dolazio je on gotovo svake godine u MAKARSKU ,gdje smo se druzili i isli na izlete.Prosle godine je zazelio da ode samnom,prvi put,u Vitinu – da i on ode”na taj iftar”, jer bi to bio i prvi put da udje u jednu dzamiju...
Boze moj,mislio sam tada : COVJEK IZ BEOGRADA, A
NIKADA NIJE USAO U DZAMIJU…NIKAD !..MADA TO NIJE CUDO-ima takvih i u VITINI…
Sada,poslije danasnje poruke,nisam mogao nista da mu javim,osim da ga savjetujem da ne dolazi u VITINU,jer je
njegovo zdravlje naruseno,a zdravlje je,kazem,ipak najvaznije…Tako sam i uradio .Ali,odgovor nije trebalo
dugo cekati.VELJIN odgovor bio je kratak ,i jasan: NEMOJ TI DA BRINES ZA MOJE ZDRAVLJE!..NISI TI MOJ ADVOKAT!
AKO SAMO OSTANEM ZIV-DOCI CU JA OPET MEDJU ONE LJUDE U VITINI,MAKAR ME LJILJA- GURALA NA KOLICIMA…
Nista mi nije preostalo,nego da usutim.I da o VALJI i LJILJI- zabiljezim pricu..! Vitinsku pricu. A ta “Vitinska
prica”-bas mi se uklapa u stihove koje sam nasao zapisane na margini jedne knjige, koju je koristio VITINJANIN,
pisac ZIJO DIZDAREVIC,( ubijen u JASENOVCU), parafrazirajuci stihove jednog velikog Rusa.A stihovi glase :
MOJE SE SELO VITINA ZOVE
DIMOVA IMA OKO DVISTA…
I KO GOD U NJEGA I PRVI PUT DODJE-
POSTAJE ZALJUBLJENIK NASEGA MISTA !..
To je ,dakle, to !..VITINA KAO MADJIJA ! Meni je sve to bilo obicno,a VELJA I LJILJA su -omadjijani!..Sta se moze :
RAZNI LJUDI-RAZNE CUDI ! A.. mozda bas ja i nisam u pravu ! Mozda Beogradjane nije omadjijala VITINA ,nego
njeni ljudi, LJUBUSACI ? LJUDI, a ne selo ?!…E, to jos ostaje da se vidi !
Sada,poslije danasnje poruke,nisam mogao nista da mu javim,osim da ga savjetujem da ne dolazi u VITINU,jer je
njegovo zdravlje naruseno,a zdravlje je,kazem,ipak najvaznije…Tako sam i uradio .Ali,odgovor nije trebalo
dugo cekati.VELJIN odgovor bio je kratak ,i jasan: NEMOJ TI DA BRINES ZA MOJE ZDRAVLJE!..NISI TI MOJ ADVOKAT!
AKO SAMO OSTANEM ZIV-DOCI CU JA OPET MEDJU ONE LJUDE U VITINI,MAKAR ME LJILJA- GURALA NA KOLICIMA…
Nista mi nije preostalo,nego da usutim.I da o VALJI i LJILJI- zabiljezim pricu..! Vitinsku pricu. A ta “Vitinska
prica”-bas mi se uklapa u stihove koje sam nasao zapisane na margini jedne knjige, koju je koristio VITINJANIN,
pisac ZIJO DIZDAREVIC,( ubijen u JASENOVCU), parafrazirajuci stihove jednog velikog Rusa.A stihovi glase :
MOJE SE SELO VITINA ZOVE
DIMOVA IMA OKO DVISTA…
I KO GOD U NJEGA I PRVI PUT DODJE-
POSTAJE ZALJUBLJENIK NASEGA MISTA !..
To je ,dakle, to !..VITINA KAO MADJIJA ! Meni je sve to bilo obicno,a VELJA I LJILJA su -omadjijani!..Sta se moze :
RAZNI LJUDI-RAZNE CUDI ! A.. mozda bas ja i nisam u pravu ! Mozda Beogradjane nije omadjijala VITINA ,nego
njeni ljudi, LJUBUSACI ? LJUDI, a ne selo ?!…E, to jos ostaje da se vidi !
P R V I E Z A N
—————-
Vozili smo od Makarske,dijelom i kroz neobradjena i zapustena polja,dijelom kroz lijepo uredjena sela,u kojima
je svaka kuca-rajski vrt,pun cvijeca. Vozi nas LJILJA,srbo-njemica,koja nikako da se nacudi
ZAPUSTENOSTI POLJA punih vode,i kaze da bi to bilo cak urgentno da ovo neko odmah kupi,za male pare,neki pravi
poljoprivrednik iz svijeta-i da tu,u klimi u kojoj se moze postici pet usjeva godisnje,podigne modernu poljo-
privredu,kojom bi se moglo hraniti “pola stare Juge”!…Eh ,u nekim ljudima-stara JUGA jos zivi.
Ovdje,u Vitini,posto smo stigli ranije,nastojim Beogradjanima da pricam o Vitini i da im pokazem ono sto se
pokazati moze.Velja se uozbiljio.Klima glavom i stiska usne . Kao i svi Crnogorci,Velja voli da se pravi ravnodusan,
smiren i neosjetljiv ,ali-on svoje nemire nosi u sebi,i kazuje ih samo sebi kao misticnom slusaocu i sagovorniku,
i,u najboljem slucaju , samo svojoj zivotnoj saputnici LJILJI,rasnoj ljepotici,koju VELJA dozivljava kao “dar neba”.
Zato je tesko utvrdioti sta on misli,ali je lako vidjeti sta radi. On gleda,i upire rukom, u napustene i oronule kuce,
za koje vec zna da su muslimanske,upire prstom i u izgorjelu katnicu uz obnovljenu dzamiju i mrsti se ,vrti glavom i mrmlja :
-SVI SMO MI ZA OVO SUKRIVCI…SVI ! SVI-I OVI KOJI SU BILI OVDJE, I MI KOJI SMO BILI DALEKO…ZLO SE MOZE POBIJEDITI
SAMO ZAJEDNICKI- I PROTJERATI GA DA NEPOVRATNO ODE SA ZLIM VREMENIMA KOJA SU GA I DONIJELA !… NEPOOOVRAAATNOOO..!
Tako stigosmo ispred dzamije,gdje se vec poceo okupljati svijet.VELJA,usputno,insistira da mu objasnim ko je onaj heroj
sa spomenikom u parku,i u cemu je njegovo herojstvo ?…Cutim…On insistira.Na kraju kazem: NE ZNAM !
-E,hvala Bogu da i ti nesto ne znas ,vrti zabrinuto glavom VELJA.
Neko me iz grupe ljudi ispred dzamije prepoznade .Jedna zena ,suva kao pritka i uvela kao zaboravljena kruska na grani,
jurnu prema nama i objesi mi se o vrat ,vristeci u grcu : MOJ IVANEEE…MOJ IVAAANEE !..LJILJA i VELJA se iznenadise,
neki ljudi pridjose da nas pozdrave ,neko vice : NIJE TO,BONA, IVAN…KAKAV IVAN..Ali,zena me je stiskala sve jace
i ponavljkala isto…Udarise mi suze na oci,stegnuh i ja nju…jer se sjetih : Kao djecaka,jedna me je lijepa djevojcica
jednom prozvala IVAN ,pa iako je,kasnije,saznala da nisam IVAN ,ona je uporno na tome ostala.I tako me je stalno zvala.
Evo je sada,ovdje,pred prvi IFTAR…sa istim zovom – poslije vise od -SEZDESET GODINA ! Gledam u zenu,ljubim i ja nju-
LJilja place….LJudi nas zabezeknuto gledaju,a njen muz (koga mi predstavi)smije se jednako,kao kad je bio djecak.
Prepoznah ga…izljubismo se ,kao juce…kao da je bilo juce…A vise od sezdeset godina…sezdeset-cijeli ljudski
vijek,cijeli jedan ljudski vijek !…
UTo,niz stepenice ispred dzamije,silazi nasmijani IMAM SEMSO GERMIC i prilazi nam da nas pozdravi i uvede u dzamiju.
Dzamija je lijepa i uredjena “kao bonbona”.LjILJA I VELJA PRVI SKIDAJU CIPELE.Ulazimo,i ispred Mihraba im govorim ono
sto znam.Kazem im da sam pokrenuo i akciju “CILIM ZA VITINSKU DZAMIJU”- LJILJA odmah vadi novac,daje za oboje, i kaze :
-UPISI I NAS…ODMAH UPISI I NAS !
I kao da je sa neba bacen,stvori se tu AHMED MAHIC i upisa ih. Predjosmo u malu salu,na IFTAR .Usputno sretoh i Memnunu
Mahic,zenu heroja,kojoj sam,kao novinar,uputio jedno pismo da je ohrabrim.Jednostavno,ljudsko pismo.Ali,onaj AHMED MAHIC
je to pismo negdje pronasao,isjekao iz novina i objavio u www.ljubusaci.com. Za taj sayt sam prvi put cuo upravo od tog
Mahica,i zaprepastio se kad sam vidio da je to pismo procitalo vise od 800 ljudi !Junakinju toga pisma ,evo ovdje sada-
prvi put vidim…Vratila se,kao sto sam joj i “prorekao” u tom pismu ,i to u ono vrijeme kad to niko nije mogao povjerovati…
Draga moja MEMNUNA..! Primjerna majka,hrabra zena,takoreci-duh koji hoda !..Izbjeglica.Bosanka,ali i “LJUBUSANKA DE LUX”!
U ovom metezu,umalo ne zaboravih na Beogradjane.
Smjestise nas do prozora,jer VELJA hoce da posmatra-kako reagiraju ljudi koji prolaze ulicom-i da ima dobro mjesto za
fotografisanje.Sala se ispuni oko stolova.Svi su nasmijani,veseli.Zene lijepe,prave ljepotice.Djeca malo stidljiva.Cute.
Odjednom-EZAN ! Cuje se EZAN..prvi EZAN koga ja u zivotu prvi put cujem u Vitini. A svi drugi – prvi put nakon osamnaest
godina…EZAN je tih,kao da je glas djevojcice.VELJA me tiho pita: Da li zenski glas moze biti EZAN ?…Ne znam,kazem.
Neko rece da to i nije pravi EZAN ,nego to “NEKI MALI MUJEZIN VJEZBA”…Nasta tisina-gluha,kaoda je posljednja.
Bilo vjezba,ili ne-za mene je to prvi EZAN u Vitini…Sve oci su bile uperene u Imama GERMICA,
Bosanca ,mlada covjeka iz nove goneracije IMAMA,skolovanih u toku rata.Zavolio je LJubuski,a i
Ljubuki je zavolio njega.Dopao mi se kad sam ga ,prije par mjeseci,upoznao i rekao mu :EFENDIJA ,
NE ZNAM DA LI SAM JA DOBRA ADRESA SA OCJENU IMAMA-ALI ,MISLIM DA STE VI SPOSOBNI DA BUDETE I –
“VISE OD IMAMA”…
———————–
BEOGRADJANI I MUSLIMANI
———————–
IMAM GERMIC uze rijec.Govori tiho ,malo drhtavim glasom i razumljivim uzbudjenjem.Ja posmatram Beogradjane
i ljubuske muslimane .Sve su oci uprte u IMAMA.Razumljivo-ovo je pvi IFTAR u Vitini poslije OSAMNAEST GODINA !
Cini mi se,posmatrajuci Beogradjane ,da su se oni osjetili kao da su,odjednom, baceni u nepoznatu zemlju,cudnu i
daleku zemlju, medju nepoznate ljude i na neobicnom mjestu…Ljude pune nekog neobicnog entuzijazma i dobrote .
Ali,Beogradjani nisu mogli da shvate-gdje su razlozi za taj entuzijazma ,osim da uporiste tog entuzijazma
nije ni u cemu drugog-osim u entuzijazmu samom…
LJILJA je zadovoljno nosila svoj carobni,gotovo holivudski osmjeh kao zastitni znak na licu,bijelom kao mlijeko-
i nemirnim,krupnim ocima metalnog sjaja,gledala cas u IMAMA ,cas u ljude za stolom…Ona je rasla u plemenitoj
srpskoj kuci dobrih pravoslavnih vijernika ,koja je uvijek bila gostoljubivo otvorena za sve ljude.Velja je
rastao u tradicionalnoj crnogorskoj porodici- gdje je COJSTVO bilo “ALFA I OMEGA”. A kad se “DOGODIO MILOSEVIC”-
i LJILJA i VELJA su se(iako odvojeni)-zatvorili u same sebe i ucutali – sto od tuge ,sto od straha ,sto od-
zabezeknutosti…A Kao osvetu,oni su u povlacenju u sebe pronasli OAZU SVOJE SLOBODE.A i srecu su pronasli u
u uskom krugu ljudi,i u mislima na proslost…A Veceras,eto,na IFTARU u Vitini – nasli su i ljude,cinilo im se,
koje su dugo trazili…Koji su ih takolijepo primili,iako ih nikada nisu vidjeli.A,usto,dolaze-iz BEOGRADA !…
Sreli su ljude koji su – ovom radosnom veceri,bar u njihovim ocima,USPJELI DA UMANJE i veliko ponizenje,
koga su ovdje dozivjeli PRIJE OSAMNAEST GODINA…kad je zlo pobijedilo ,ali priremeno.I ta pobjeda zla
otprije osamnaest godina,na ovom IFTARU- GUBI SVAKI SMISAO,svaku vijednost i svaku logiku ,jer je ta varljiva
pobjeda zla izvojevana u stremljenju prema BESMISLENOM CILJU .To LJILJA i VELJA vrlo dobro znaju.
A ja sam,dok je IMAM govorio,mislio nesto drugo..Pala mi je na pamet misao da je ovdje,veceras,trebao biti
i VITINSKI ZUPNIK,cak i NEPOZVAN.Jer,Kristova ljubav zahtijeva od svojih pastira da pruzaju SVOJU DUSU i
svoju ruku-kako onima koji su zalutali,tako i onima koje smo ucvilili..ILI IH JE NEKO UCVILIO U NASE IME !…
-DOCI CE ON DRUGOM PRILIKOM – uvjeravam sam sebe.
Na kraju,posmatrajuci LJILJU i VELJU , padose mi na pamet i nase cestite ljubuske porodice : DELICI ,KOVACI,
ZIVKOVICI…A Jedna mala,lijepa djevojcica,ZIVKOVICKA,i sada igra kao cigra-tu pred mojim ocima. ONA je, u
nasoj skoli stalno nastupala igrajuci ruski “KAZACOK”…I svi smo,bez izuzetka, bili zaljubljeni u nju..!
A sto se tice ovih ljudi na IFTARU,neka mi oproste i BOG i ljudi,ali imam utiksak da je NJIHOVA NADAa svedena
na prostu misao : JEDNOGA DANA SVE CE BITI DOBRO !.. I to povezuje ova dva svijeta : Beogradski i ljubuski…
I sasvim sam siguran da im niko nemoze oduzeti tu NADU…NIKO ! A ona bi se mogla zapisati i u istini :
DOK IH BUDE NA NOGAMA
—————-
Vozili smo od Makarske,dijelom i kroz neobradjena i zapustena polja,dijelom kroz lijepo uredjena sela,u kojima
je svaka kuca-rajski vrt,pun cvijeca. Vozi nas LJILJA,srbo-njemica,koja nikako da se nacudi
ZAPUSTENOSTI POLJA punih vode,i kaze da bi to bilo cak urgentno da ovo neko odmah kupi,za male pare,neki pravi
poljoprivrednik iz svijeta-i da tu,u klimi u kojoj se moze postici pet usjeva godisnje,podigne modernu poljo-
privredu,kojom bi se moglo hraniti “pola stare Juge”!…Eh ,u nekim ljudima-stara JUGA jos zivi.
Ovdje,u Vitini,posto smo stigli ranije,nastojim Beogradjanima da pricam o Vitini i da im pokazem ono sto se
pokazati moze.Velja se uozbiljio.Klima glavom i stiska usne . Kao i svi Crnogorci,Velja voli da se pravi ravnodusan,
smiren i neosjetljiv ,ali-on svoje nemire nosi u sebi,i kazuje ih samo sebi kao misticnom slusaocu i sagovorniku,
i,u najboljem slucaju , samo svojoj zivotnoj saputnici LJILJI,rasnoj ljepotici,koju VELJA dozivljava kao “dar neba”.
Zato je tesko utvrdioti sta on misli,ali je lako vidjeti sta radi. On gleda,i upire rukom, u napustene i oronule kuce,
za koje vec zna da su muslimanske,upire prstom i u izgorjelu katnicu uz obnovljenu dzamiju i mrsti se ,vrti glavom i mrmlja :
-SVI SMO MI ZA OVO SUKRIVCI…SVI ! SVI-I OVI KOJI SU BILI OVDJE, I MI KOJI SMO BILI DALEKO…ZLO SE MOZE POBIJEDITI
SAMO ZAJEDNICKI- I PROTJERATI GA DA NEPOVRATNO ODE SA ZLIM VREMENIMA KOJA SU GA I DONIJELA !… NEPOOOVRAAATNOOO..!
Tako stigosmo ispred dzamije,gdje se vec poceo okupljati svijet.VELJA,usputno,insistira da mu objasnim ko je onaj heroj
sa spomenikom u parku,i u cemu je njegovo herojstvo ?…Cutim…On insistira.Na kraju kazem: NE ZNAM !
-E,hvala Bogu da i ti nesto ne znas ,vrti zabrinuto glavom VELJA.
Neko me iz grupe ljudi ispred dzamije prepoznade .Jedna zena ,suva kao pritka i uvela kao zaboravljena kruska na grani,
jurnu prema nama i objesi mi se o vrat ,vristeci u grcu : MOJ IVANEEE…MOJ IVAAANEE !..LJILJA i VELJA se iznenadise,
neki ljudi pridjose da nas pozdrave ,neko vice : NIJE TO,BONA, IVAN…KAKAV IVAN..Ali,zena me je stiskala sve jace
i ponavljkala isto…Udarise mi suze na oci,stegnuh i ja nju…jer se sjetih : Kao djecaka,jedna me je lijepa djevojcica
jednom prozvala IVAN ,pa iako je,kasnije,saznala da nisam IVAN ,ona je uporno na tome ostala.I tako me je stalno zvala.
Evo je sada,ovdje,pred prvi IFTAR…sa istim zovom – poslije vise od -SEZDESET GODINA ! Gledam u zenu,ljubim i ja nju-
LJilja place….LJudi nas zabezeknuto gledaju,a njen muz (koga mi predstavi)smije se jednako,kao kad je bio djecak.
Prepoznah ga…izljubismo se ,kao juce…kao da je bilo juce…A vise od sezdeset godina…sezdeset-cijeli ljudski
vijek,cijeli jedan ljudski vijek !…
UTo,niz stepenice ispred dzamije,silazi nasmijani IMAM SEMSO GERMIC i prilazi nam da nas pozdravi i uvede u dzamiju.
Dzamija je lijepa i uredjena “kao bonbona”.LjILJA I VELJA PRVI SKIDAJU CIPELE.Ulazimo,i ispred Mihraba im govorim ono
sto znam.Kazem im da sam pokrenuo i akciju “CILIM ZA VITINSKU DZAMIJU”- LJILJA odmah vadi novac,daje za oboje, i kaze :
-UPISI I NAS…ODMAH UPISI I NAS !
I kao da je sa neba bacen,stvori se tu AHMED MAHIC i upisa ih. Predjosmo u malu salu,na IFTAR .Usputno sretoh i Memnunu
Mahic,zenu heroja,kojoj sam,kao novinar,uputio jedno pismo da je ohrabrim.Jednostavno,ljudsko pismo.Ali,onaj AHMED MAHIC
je to pismo negdje pronasao,isjekao iz novina i objavio u www.ljubusaci.com. Za taj sayt sam prvi put cuo upravo od tog
Mahica,i zaprepastio se kad sam vidio da je to pismo procitalo vise od 800 ljudi !Junakinju toga pisma ,evo ovdje sada-
prvi put vidim…Vratila se,kao sto sam joj i “prorekao” u tom pismu ,i to u ono vrijeme kad to niko nije mogao povjerovati…
Draga moja MEMNUNA..! Primjerna majka,hrabra zena,takoreci-duh koji hoda !..Izbjeglica.Bosanka,ali i “LJUBUSANKA DE LUX”!
U ovom metezu,umalo ne zaboravih na Beogradjane.
Smjestise nas do prozora,jer VELJA hoce da posmatra-kako reagiraju ljudi koji prolaze ulicom-i da ima dobro mjesto za
fotografisanje.Sala se ispuni oko stolova.Svi su nasmijani,veseli.Zene lijepe,prave ljepotice.Djeca malo stidljiva.Cute.
Odjednom-EZAN ! Cuje se EZAN..prvi EZAN koga ja u zivotu prvi put cujem u Vitini. A svi drugi – prvi put nakon osamnaest
godina…EZAN je tih,kao da je glas djevojcice.VELJA me tiho pita: Da li zenski glas moze biti EZAN ?…Ne znam,kazem.
Neko rece da to i nije pravi EZAN ,nego to “NEKI MALI MUJEZIN VJEZBA”…Nasta tisina-gluha,kaoda je posljednja.
Bilo vjezba,ili ne-za mene je to prvi EZAN u Vitini…Sve oci su bile uperene u Imama GERMICA,
Bosanca ,mlada covjeka iz nove goneracije IMAMA,skolovanih u toku rata.Zavolio je LJubuski,a i
Ljubuki je zavolio njega.Dopao mi se kad sam ga ,prije par mjeseci,upoznao i rekao mu :EFENDIJA ,
NE ZNAM DA LI SAM JA DOBRA ADRESA SA OCJENU IMAMA-ALI ,MISLIM DA STE VI SPOSOBNI DA BUDETE I –
“VISE OD IMAMA”…
———————–
BEOGRADJANI I MUSLIMANI
———————–
IMAM GERMIC uze rijec.Govori tiho ,malo drhtavim glasom i razumljivim uzbudjenjem.Ja posmatram Beogradjane
i ljubuske muslimane .Sve su oci uprte u IMAMA.Razumljivo-ovo je pvi IFTAR u Vitini poslije OSAMNAEST GODINA !
Cini mi se,posmatrajuci Beogradjane ,da su se oni osjetili kao da su,odjednom, baceni u nepoznatu zemlju,cudnu i
daleku zemlju, medju nepoznate ljude i na neobicnom mjestu…Ljude pune nekog neobicnog entuzijazma i dobrote .
Ali,Beogradjani nisu mogli da shvate-gdje su razlozi za taj entuzijazma ,osim da uporiste tog entuzijazma
nije ni u cemu drugog-osim u entuzijazmu samom…
LJILJA je zadovoljno nosila svoj carobni,gotovo holivudski osmjeh kao zastitni znak na licu,bijelom kao mlijeko-
i nemirnim,krupnim ocima metalnog sjaja,gledala cas u IMAMA ,cas u ljude za stolom…Ona je rasla u plemenitoj
srpskoj kuci dobrih pravoslavnih vijernika ,koja je uvijek bila gostoljubivo otvorena za sve ljude.Velja je
rastao u tradicionalnoj crnogorskoj porodici- gdje je COJSTVO bilo “ALFA I OMEGA”. A kad se “DOGODIO MILOSEVIC”-
i LJILJA i VELJA su se(iako odvojeni)-zatvorili u same sebe i ucutali – sto od tuge ,sto od straha ,sto od-
zabezeknutosti…A Kao osvetu,oni su u povlacenju u sebe pronasli OAZU SVOJE SLOBODE.A i srecu su pronasli u
u uskom krugu ljudi,i u mislima na proslost…A Veceras,eto,na IFTARU u Vitini – nasli su i ljude,cinilo im se,
koje su dugo trazili…Koji su ih takolijepo primili,iako ih nikada nisu vidjeli.A,usto,dolaze-iz BEOGRADA !…
Sreli su ljude koji su – ovom radosnom veceri,bar u njihovim ocima,USPJELI DA UMANJE i veliko ponizenje,
koga su ovdje dozivjeli PRIJE OSAMNAEST GODINA…kad je zlo pobijedilo ,ali priremeno.I ta pobjeda zla
otprije osamnaest godina,na ovom IFTARU- GUBI SVAKI SMISAO,svaku vijednost i svaku logiku ,jer je ta varljiva
pobjeda zla izvojevana u stremljenju prema BESMISLENOM CILJU .To LJILJA i VELJA vrlo dobro znaju.
A ja sam,dok je IMAM govorio,mislio nesto drugo..Pala mi je na pamet misao da je ovdje,veceras,trebao biti
i VITINSKI ZUPNIK,cak i NEPOZVAN.Jer,Kristova ljubav zahtijeva od svojih pastira da pruzaju SVOJU DUSU i
svoju ruku-kako onima koji su zalutali,tako i onima koje smo ucvilili..ILI IH JE NEKO UCVILIO U NASE IME !…
-DOCI CE ON DRUGOM PRILIKOM – uvjeravam sam sebe.
Na kraju,posmatrajuci LJILJU i VELJU , padose mi na pamet i nase cestite ljubuske porodice : DELICI ,KOVACI,
ZIVKOVICI…A Jedna mala,lijepa djevojcica,ZIVKOVICKA,i sada igra kao cigra-tu pred mojim ocima. ONA je, u
nasoj skoli stalno nastupala igrajuci ruski “KAZACOK”…I svi smo,bez izuzetka, bili zaljubljeni u nju..!
A sto se tice ovih ljudi na IFTARU,neka mi oproste i BOG i ljudi,ali imam utiksak da je NJIHOVA NADAa svedena
na prostu misao : JEDNOGA DANA SVE CE BITI DOBRO !.. I to povezuje ova dva svijeta : Beogradski i ljubuski…
I sasvim sam siguran da im niko nemoze oduzeti tu NADU…NIKO ! A ona bi se mogla zapisati i u istini :
DOK IH BUDE NA NOGAMA
ONI CE ICI NA KRILIMA…
I neka to bude izazov onima koji se pitaju stereotipom : Ma ,ko su stvarno ti Beogradjani? I STA ONI IMAJU S NAMA ?
E ,necu vam njihovu ljubavnu(i ljudsku) pricu ispricati do kraja. Moracete je zavrsiti sami…HELEM :
Jednoga dana,ima mnogo godina ,u vrijeme nase zajednicke DOMOVINE ,u ogromnoj beogbradskoj sali i pod svjetlom
reflektora ,odrzavao se IZBOR za MIS SRBIJE.VELJA je bio direktor za JUGU-velike svjetske firme AVIS RENT A CAR.
A On je bio i glavni (i jedini) sponzor tog velikkog spektakla…Pobijedila je mlada,sarmantna ,rasna
i prelijepa – LJILJA …Udario je”GROM LJUBAVI IZ VEDRA NEBA”..I idila je pocela. Ali,kao i cesto u zivotu samom-razlaz
je dosao iznenada,i konacno…A onda je,kao na traci,od tada proslo mnogo,proljeca,ljeta,jeseni i zima.
Udavalo se ,zenilo se-odrasla su djeca …I narastala je-trava zaborava..kako u NJemackoj,tako i u Beogradu.
I jednoga dana-tamo gdje “SAVA ljubi DUNAV” ,na rijecnoj stazi su,iz suprotnog pravca,dolazili- jedno drugom u
susret,COVJEK I ZENA. I jedno i drugo su gurali bolesnicka kolica,na kojima su bili oni koji samo cekaju da odu
sa ovog svijeta…COVJEK I ZENA su zastali iznenadjeni,zacudjeni-i nijemi..! Pred ocima im je titrao spektakl –
izbora MIS SRBIJE !…
Covjek na kolicima ispred LJILJE i zena na kolicima ispred VELJE- neznajuci o cemu se radi, gledali su jedno u drugo
kao u prividjenja , dok se iznad njihovih glava vrtio dramaticni zivotni film nekada dvoje mladih ljudi…
-HAJDE,OSLOBODITE STAZU VI HUMANITACI – opomenuo ih je policajac…(Policajac, a ne milicajac)…!
I na kraju,vratimo se onoj Email poruci koju sam danas primio iz Beograda : AKO SAMO BUDEM ZIV – DOCI CU PONOVO MEDJU
ONE LJUDE U VITINU…MAKAR ME LJILJA GURALA U KOLICIMA…E sad,onako medju nama :Kad VELJA ozdravi-njih ce dvoje
i dalje nastaviti da guraju ona ista kolica ,i sluziti ona ista lica-kao i prije.KAO I PRIJE !
PONAVLJAM :ona ista kolica ,i sluziti ona ista lica-kao i prije ! KAO I PRIJE…
Eto,dragi citaoci-rijesite rebus i razjasnite pricu…JER -ONI U BEOGRADU ,KAO STO STE I CULI,STALNO MISLE NA VAS.STALNO!
STALNO,VOLJELI VI NJIH-ILI NE !…VOLJELI VI NJIH-ILI NE !..
E ,necu vam njihovu ljubavnu(i ljudsku) pricu ispricati do kraja. Moracete je zavrsiti sami…HELEM :
Jednoga dana,ima mnogo godina ,u vrijeme nase zajednicke DOMOVINE ,u ogromnoj beogbradskoj sali i pod svjetlom
reflektora ,odrzavao se IZBOR za MIS SRBIJE.VELJA je bio direktor za JUGU-velike svjetske firme AVIS RENT A CAR.
A On je bio i glavni (i jedini) sponzor tog velikkog spektakla…Pobijedila je mlada,sarmantna ,rasna
i prelijepa – LJILJA …Udario je”GROM LJUBAVI IZ VEDRA NEBA”..I idila je pocela. Ali,kao i cesto u zivotu samom-razlaz
je dosao iznenada,i konacno…A onda je,kao na traci,od tada proslo mnogo,proljeca,ljeta,jeseni i zima.
Udavalo se ,zenilo se-odrasla su djeca …I narastala je-trava zaborava..kako u NJemackoj,tako i u Beogradu.
I jednoga dana-tamo gdje “SAVA ljubi DUNAV” ,na rijecnoj stazi su,iz suprotnog pravca,dolazili- jedno drugom u
susret,COVJEK I ZENA. I jedno i drugo su gurali bolesnicka kolica,na kojima su bili oni koji samo cekaju da odu
sa ovog svijeta…COVJEK I ZENA su zastali iznenadjeni,zacudjeni-i nijemi..! Pred ocima im je titrao spektakl –
izbora MIS SRBIJE !…
Covjek na kolicima ispred LJILJE i zena na kolicima ispred VELJE- neznajuci o cemu se radi, gledali su jedno u drugo
kao u prividjenja , dok se iznad njihovih glava vrtio dramaticni zivotni film nekada dvoje mladih ljudi…
-HAJDE,OSLOBODITE STAZU VI HUMANITACI – opomenuo ih je policajac…(Policajac, a ne milicajac)…!
I na kraju,vratimo se onoj Email poruci koju sam danas primio iz Beograda : AKO SAMO BUDEM ZIV – DOCI CU PONOVO MEDJU
ONE LJUDE U VITINU…MAKAR ME LJILJA GURALA U KOLICIMA…E sad,onako medju nama :Kad VELJA ozdravi-njih ce dvoje
i dalje nastaviti da guraju ona ista kolica ,i sluziti ona ista lica-kao i prije.KAO I PRIJE !
PONAVLJAM :ona ista kolica ,i sluziti ona ista lica-kao i prije ! KAO I PRIJE…
Eto,dragi citaoci-rijesite rebus i razjasnite pricu…JER -ONI U BEOGRADU ,KAO STO STE I CULI,STALNO MISLE NA VAS.STALNO!
STALNO,VOLJELI VI NJIH-ILI NE !…VOLJELI VI NJIH-ILI NE !..
I – SELAM ALEJKUM..! I- HVALJEN ISUS..!I – POMOZ BOG !..I DOBAR DAN , BRACO!… I LJUDI !
1792 Posjeta 1 Posjeta danas