MUNIB DELALIC:POVRATAK U LJUBUSKI

munibdelalic

Ne znam ti,Nado,vise nista.

A ne znam ni koliko je moguce znati.

Tek,iduci tragom uspomene,i razmisljajuci

o svom jeziku i svom pisanju,sta sam sve u svom

jeziku uradio,i sta sve nisam uradio,pocesto

pomislim:

Eh,da mi je moc nekadasnjeg vozaca autobusa

i njegovog konduktera na liniji Ljubuski-Mostar,

gdje je uvijek potraznja od ponude bila veca.

Vozac je bio Salko,zvali su ga Crni,a kondukter

Meho,zvani Cojle,neka je mir njihovoj dobroj dusi.

Koja je to boze gungula bila!

Svi bi nagrnuli na vrata.

A na vratima bi stajao on,mocni.

Meeejo!Meeejo!Meeejo!-

cijelim bi gradom  njegovo odzvanjalo ime.

E da mi je u mom jeziku te moci,pa da svemu

grlatome,a suvisnome,kazem,jasno,onako kako je

on znao reci:

Meja ga ne meja ne vele ti uc!

Ne,ne vele,pa  ni  na  ocajni  vapaj:

Bola,Mejo,imam nalog!

I da na to ”poslovnome”,”nalognome” svijetu

kazem,mocno,kao sto je on kazati znao:

Sidni na n’ pa se vozaj!

Eh,da mi je te moci,da mi je te snage,gdje bi

mi bio kraj!Davno bih,vjeruj mi,Nado,i ja postao

klasik zivi.Te bi me i staro i mlado i dan i noc citalo.

Mome se jeziku glasno divilo.Ime bi mi cijelim

odzvanjalo gradom.Koje bi bura nosila dalje.

Salko je bio iz Pobrisca,Meho s Crkvice,s

malenih mjesta srca moga o kojim sam nekad,

jezikom nemustim,jezikom slabim,pokusao

napisati u knjizi Zlatnik.Koja je u Medjugorju,kod

Pere Buntica,na samom kraju dvadesetog stoljeca,

objavljena.

Onaj bi autobus,na um mi pade,

i u Medjgorju,na Tromedji stao.

A je li se i ondje mejalo,i na nalog sidalo,i na

nemu vozalo,nije mi poznato.

Ali,sto se na zna,ne mora znacit da toga nije

bilo.Ili da ga ne bi moglo bit.Je li tako,Nado?Samo

kad se sve,u vrijeme pravo,na pravom mjestu,

jezikom mocnim slozi.

Izvor:Razgovor s Nadom

Izbor:Kemal Mahic

1263 Posjeta 1 Posjeta danas