Prva sevdalinka potječe iz 16.stoljeća .Vezana je za nesretnu ljubav

Bošnjaka Adila iz Klisa i Splićanke Marije iz porodice Vornić.Te kobne
1574.godine sreli su se na splitskom pazaru ,on musliman , lijep,jedva od 18
godina , krasno i bogato obučen,ona katolkinja,prelijepa,malo više od 14
godina,sva u zlatu i nakitima.Tu se , kako piše savremenik zbivanja , jedan
splitski knez , spaze i < onda poginu jedno za drugim > . Zaljubljeni Adil
je tada o ljepoti nesuđene zapjevao prvu sevdalinku .Po djelu pjesnika Luke
Botića < Biedna Mara > Splićanin Josip Hatze je komponirao operu < Adel i
Mara < .Možda su fragmenti te prve sevdalinke sačuvani u toj operi.

Sevdalinka se razvijala u kontinuitetu sve do danas.U biblioteci njemačkog grada Erlangena slavista Gerhard Gezeman je 1913. godine
pronašao rukopis zbornika pjesama južnoslovenskih naroda , pisan na jakom papiru
,kaligrafski , na ukupno 1010 stranica i objavio ga 1925.godine pod naslovom <
Erlangenski rukopis >. U zborniku se nalazi 217 lirskih i epskih pjesama . Ne zna se
autor zbornika , mjesto bilježenja , niti kazivači pjesama . Neki tvrde da je te
pjesme skupljao i zapisivao oko 1720.godine jedan austrijski činovnik na
austrijsko-turskoj granici ,drugi da je to uradio neki nepoznati njemački putnik na
putovanju od Bihaća do Zemuna .U zborniku ima priličan broj sevdalinki .U pjesmama br.130. i 191. , bez naslova ,
sa skoro istovjetnim tekstom ,spominje se Ljubuški (< Ljubički <) . U prvom planu je
strasna ljubav neke Ćulum aginice i nekog Ajmanića Kuče sa tragičnim krajem . Pjesma
sadrži mnogo jezičnih i pravopisnih grešaka , ali je potpuno jasna , kad se malo
slobodnije < prevede > .Sevdalinke su biseri bošnjačke kulture neprolazne ljepote.Bošnjaci su dali velike
pisce i pjesnike,ali niko od njih nije tako duboko pronikao u dušu bošnjačku kao
sevdalinka.Ona je ujedno specifičan originalni melo-poetski oblik i jedan od temelja
bošnjačkog identiteta i autohtonosti.O sevdalinci su pisali naši istaknuti pisci , pjesnici ,kritičari , folkloristi ,
etnolozi i publicisti , objavljene su brojne zbirke , antologije , izbori
.Sevdalinka živi među Bošnjacima punim životom i svakim danom se potvrđuju njene
visoke umjetničke vrijednosti.            Za Kasima Gujića sevdalinke su naše najljepše ljubavne pjesme :        > Kod muslimana su erotički osjećaji u jačoj mjeri razvijeni.Ta jača
erotičnost jasno se opaža i u sevdalinkama,našim najljepšim ljubavnim
pjesmama,koje su nikle u muslimanskim krajevima Bosne i Hercegovine < .
Salim Ćerić je napisao vrlo zanimljive retke o sevdalinci : < Sevdalinka je nastajala u posebnoj atmosferi ratujućeg feudalizma . To je
atmosfera fizičke nesigurnosti zbog mobilnosti u borbi na granicama prema
hrišćanskom svijetu , kao i prema susjednim hrišćanima .Njoj je davala pečat ženska
počinjenost i izolovanost . Sevdalinku je stvarala žena koja iza rešetaka čeka
voljenog muškarca koji je otišao na vojnu.Sevdalinku je stvarao muškarac koji
pogleda za mladim ženama koje ponekad promaknu sa česme i krišom otkriju dio lica ,
pokazujući unutarnji osjećaj čežnje za muškarcem…>           …> Sevdalinka je značila jedan viši,prefinjeniji muzički domet
,uslovljen raznovrsnijim unutarnjim životom i izrazom…>Poznati pjevač bosanskih ,makedonskih i dalmatinskih pjesama Hasan Kadragić iz
Ljubuškog je 1934.godine u Sarajevu izdao brošuru > Umjetnička vrijednost
bosansko-hercegovačke sevdalinke < .Prihod od te knjižice omogućio mu je da nastavi
studije na muzičkoj akademiji.U pisanju mu je pomogao Ljubušak Abdullatif Dizdarević
, pisac i publicista .Kadragić o sevdalinci piše :< Najveća muzička vrijednost sevdalinke ispoljava se u njenoj originalnosti i
spontanim osjećajima , koji vru , kipe , koliko u riječi , toliko još više u
melodiji , pa je nemoguće zamisliti neku jaču pjesmu koja sa više snage u čovjeku
potiče i najskrovitiji osjećaj >……< Nigdje tako snažno nije izražena žudnja za nečim velikim , nigdje sa toliko
istančanosti osjećaja nije naglašen smisao za lijepim i nigdje narodna pjesma
tolikom silom ljubavi nije obavila objekte svojih želja ,kao što je to do ushićenja
izraženo u bosanskoj sevdalinci > .   Kadragić objašnjava zašto je sevdalinka opstala u bosanskoj sredini : < Bosanac
osjeća svoju sevdalinku kao produkt vlastite duše i on u njoj nalazi sve ono što
je njegovom biću prilagodljivo.Zato dnevno susretamo sevdalinku nepromijenjenu ,
potpuno originalnu u našim najotmjenijim društvima , kao što ju se istovremeno
čuje po svim mahalama , naročito u onim krajevima , gdje je pretežno muslimanski
svijet < .Od stranih melografa za sevdalinku je od posebnog značaja melograf Čeh Ludvik
Kuba.On je u toku četiri mjeseca 1893.godine zabilježio u našim krajevima 1127
tekstova pjesama zajedno sa notnim zapisima.U ovom plemenitom poslu imao je
finansijsku pomoć Vlade i podršku lokalnih vlasti.Pjevače je pridobijao čašćenjem ,
darovima i ljubaznim ophođenjem.U Ljubuškom je bio 1893.godine i zabilježio 20 pjesama .Neke od tih pjesama
zabilježio je samo u Ljubuškom,a neke i u drugim mjestima.Ne zna se da li su mu
pjevači bili domaći ljudi ili došljaci.Kuba je bilježio pjesme kako ih je čuo,ništa
nije mijenjao,nitii dodavao.          Ovdje se donose u izvornom obliku tri pjesme koje je Kuba zabilježio samo
u Ljubuškom.627.Kad ja pođem na Bimbašu ,na Bimbašu na vodu ,na Bimbašu na vodu ,Kad ja pođem na Bimbašu na vodu ,ja povedoh b’jelo janje za sobomne bi l’ đegod svoju dragu vidio .Sve mi cure po vratima bijahu,moja draga u đul-bašći pod ružom .U ruci joj od biljura maštrafa ,iz maštrafe tri cvijeta zaljeva :mavi sumbul , al-katmer i šemboj,i mavena i bijela zambaka .Ako želiš rosna cv’jeća ,Dođi , dragi , ujutro ;ako želiš hladne vode ,dođi , dragi , u podne ;ako želiš milovanje ,dođi , dragi , uveče .Ujutro je svako cv’jećerosno , mlado , procvalo ;u podne je svaka vodabistra , hladna , studena ;uveče je svaka dragasvojem dragom najdraža .Ova čuvena sarajevska sevdalinka pretrpjela je velike izmjene u tekstu od naslova do
posljednjeg stiha.Ljubuška verzija teksta , čini mi se mnogo ljepša i spontanija od
savremene , nestala je davno,kao i ona iz 1944.godine koju navodi Hamid Dizdar u
svojoj čuvenoj zbirci sevdalinki.Turske riječi ( biljur-kristal , maštrafa-čaša
,mavi-plav ,zumbul-zumbul ,alkatmer-karanfil ,šemboj-šeboj , zambak-ljiljan )
isključene su iz savremene verzije , iako joj podižu umjetničku vrijednost . Kuba
ističe : < Vi ne znate šta znači turska riječ , ali slutite da joj je svrha u tome
da se uveća zvonkost govora i da se pojača sjaj dikcije . I možete biti sigurni da
će pojam nepoznate riječi uvijek podignuti vrijednost pjesme , a nikad je neće
sniziti > .Drugu pjesmu < Djevo , djevo , što mi ljubav kratiš < Kuba je uzeo iz < Lire
<.>.>Lira> je zbirka od skoro 900 pjesama < Velika srpska narodna lira > , izdata u
Beogradu 1878. godine . Ne zna se njen kazivač , niti kako je tamo dospjela .
Pjevaju je brojni pjevači i sastavi ( Mostar Sevdah Reunion , dalmatinske klape ,
itd ) , ali niko tako dobro kao Zaim Imamović.298.Djevo , djevo , što mi ljubav kratiš ,što mi ljubav za ljubav ne vratiš ,što mi ljubav za ljubav ne vratiš ,Djevo djevo , što mi ljubav kratiš ,što mi ljubav za ljubav ne vratiš ,već ubijaš moje srce bolnokojeno je za tobom nevoljno .Tri sam ljeta za tobom hodioi veselja mnogo provodio ,a sad su me stigle gorke muke ,jer me tvoje već ne grle ruke.Zašto si ti mene ostavilakad za tobom moje srce vene ?Nevjernice , stignuće te tugaako gledaš od men ‘ boljeg druga .Tri stoljeća prije Kubinog dolaska Ljubuški je bio varoš , malo kasnije kasaba sa
svojom čaršijom , džamijama i mahalama . U vrijeme boravka Kube u gradu je živjelo
oko 2500 muslimana .Sigurno je među njima bilo sazlija i sevdahlija i sevdalinki
niklih na domaćem tlu.Čini se da je iz Kubine zbirke < najljubuškija > sevdalinka o Hasan-agi i njegovoj
ljubi .541.Hasan-aga , jesam li ti draga ,Hasan-aga , jesam li ti draga ?Hasan-aga , jesam li ti draga ?Jesi draga kajno konju trava .Nije svaka konju trava draga .već mi kaži : jesam li ti draga ?Jesi draga kajno moja majka .Nije svakom svoja majka draga ,već mi kaži : jesam li ti draga ?Jesi draga kajno moja duša.Prije više od 50 godina rahm.Himzo Polovina ( znali smo se iz studentskog doma na
Bjelavama ) pitao me je jednom prilikom da li znam riječi ili melodiju neke stare
sevdalinke iz Ljubuškog . Rekao sam istog trena da ne znam i pri tome nisam osjetio
grižu savjesti koja me danas , zbog toga , ponekad muči . Nisam zaista znao , jer me
to ,sada na moju veliku žalost , nije ni zanimalo , niti sam mislio da je to važno .
A bilo ih je sigurno i lijepih i zvučnih , ali ih više nema , kao da ih nikada nije
ni bilo…

HALID SADIKOVIĆ

1148 Posjeta 5 Posjeta danas
News Reporter