ČUDO U LJUBUŠKOM

Pjesnik Omer Ibrahimagić rođen je 1968. godine u Tuzli od oca Ćazima i majke Šahde Mesihović iz Vitine . Otac Šahdin je hafiz Ahmet ef. , majka Sadija iz porodice vitinskih Dizdarevića . 
  

 

Pored pjesama i priča u velikom broju naših časopisa i listova , Ibrahimagić je objavio knjigu priča < Boje Sunca > ( 2000. ) i zbirku pjesama zajedno sa kolegama ( < Šest bijelih mantila > , 2007. ) . Zastupljen je u tri knjige < Antologije bošnjačke pripovjetke 1900-2003 < . Za rukopis < Neobjavljenu zbirku pjesama > dobio je 2007. godine prestižnu književnu nagradu < Mak Dizdar > . Zbirka je objavljena 2008. godine pod naslovom < Ćilibar i perle > . Po zanimanju je ljekar specijalista-neurolog . Doktor je medicinskih nauka i autor preko 70 stručnih radova . Živi u Tuzli . Pjesma < Čudo u Ljubuškom > nije vezana za narodnu predaju ili neki pisani izvor . Priča o babi i mirazu njegove kćerke đul Ehlimane,pretočena u stihove,otkriva pjesnika posebna stila i senzibiliteta. Čudo u Ljubuškom Kroz šindru se ukrade tražeć zlato , možda baš zato što je tat , u čardak bahne , pa kad mu prahne , na pendžer izađe-ko će ga znat . Prespava Sunce , pa četiri unce , nakita zlatnog proda začas . Veseo bude-< Kakve li lude , koja ustane da radi ko pas ! > A pokradeni , ko ukradeni . Sam ćup je star na stotine ljeta . S ruke na ruku , uz radost i muku , šeta li šeta . Oči brišu i naziru kišu , život je jedna dibiduz mijena , za heftu dana , đul Ehlimana , postaće žena . I šta za miraz uz šćer će dati , sačuvati obraz i nam , sekira se , hudi , djevojke mati : < Da Bog dom mogu sebe da dam ! > Tat glavninu zakopa ustranu , na uzvisine kraj stare kule , babo pazari mladicu granu i sjedne na leđa mule . Odlučio , sadiće zeleno drvo , pa možda Allah pomogne , riješi , u džamiju će , to je prvo , da zaište oprost što griješi . Onda nalije bardak pun vode i popne se do stare kule , zjenica-ko vrh od čiode , slazi sa leđa mule . Na mjestu gdje lopov vrijednost zakopa , babo nanovo napravi rupu i umjesto zemlje , smiren otkopa , svoje blago u ćupu . Siđe do vrela i abdest uze , zaokrenu se ka Ćabi , klanja vakat , obrisa suze , crven fes na glavu nabi . Mula hljuma , a babo duma , da se upravo desilo < nešto < , hajvan hljuma , a insan saburi- vješto . Sluti Allahovu moć u svemu , u kušnju te baci i izlaz ti da , danas se čudo desilo njemu , sutra-drugome baš . Kroz kapiju u u avliju klizi , tovara spremi u štalu , did i obje hanume u brizi- Predati miraz u malu ! Did u šake primio glavu , a nana kosu mrsi , žena ispija crnu kahvu , babu prolaze srsi . Ćup spusti na pod , kraj sinije , zamota cigar od škije , išareti , proba smokvu iz činije , mater i dida nasmije . Hanuma oblog na čelo stavi , nešto je prekinu-haman sreća , šćeri načas usna poplavi i pohita ubrat cvijeća . Babo mladicu u sabah posadi , da nikne almas-grana , i Ehlimana hanuma postane taman za heftu dana . Ibrahimagić Omer . Čudo u Ljubuškom . Bosanska sumejja 2006 ; 22 : 26-27 .
HALID SADIKOVIĆ
1014 Posjeta 1 Posjeta danas