Mamino

Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja petak, 07 Maj 2010 10:07
    Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 29 Oktobar 2012 14:48
    Objavljeno petak, 07 Maj 2010 10:07
    Klikova: 952

Kemo naslovna

U generaciji Dule Sadikovića, Halida Ibrulja, Tonke Spajića, Hajrudina Bećirovića – Rude, izrastao je i Luka Grlušić – Lutko. Sve društvene aktivnosti između 50 – 60 tih godina u prošlom stoljeću bile su prihvaćene od navedenih, bilo da je riječ o izviđačima ili o sportskim aktivnostima našeg grada. Njegov otac, Petar Grlušić, je bio stražar na “velikim letvama” duhanske stanice. Pamtim ga kao markantnog muškarca koji je veoma revnosno obavljao svoj posao. Njegova supruga, Ruža, Lukina majka i danas kod svih komšija sa Žabljaka izaziva uzdahe i lijepa sjećanja. Luka je bio jedinac ove časne porodice. Ruža, kada bi pričala sa sagovornikom, uvijek bi spominjao svog sina. To je bila veličanstvena ljubav prema jedincu. Sve priče bi završavale o “maminom suncu”, ” maminom srcu”, “maminoj sreći”.

 

Kada je Luka otišao na odsluženje vojnog roka, spomenuti Ruži njenog sina je značilo plač a ponekad i ridanje. Ruža se bojala boravka u vojsci, nepredvidjenih situacija i eventualno nekog “belaja” koji bi mogao zadesiti njenog sina. Odzvanjali su uzdasi i riječi: mamino, mamino, mamino…

grlusicluka

Gledali smo Ružu i divili se tolikoj brizi i ljubavi koju je Ruža iskazivala prema Luki. Kako vrijeme neumitno teče Ruža i Petar su umrli. Luka se oženio i došla je nova Ruža u dom Grlusića. Ubrzo su stigla i djeca : Petar i Mario. Luka je dobio stan na Stublu i porodično odselio sa Žabljaka. Ali i danas vidimo Luku kako svakodnevno žuri na Žabljak, na svoju starinu i osvježava uspomene na svoje roditelje i suprugu koja je prerano napustila sinove i Luku. Rado ga viđamo, jer je bio i ostao pravi komšija. Osjetimo da mu nedostajemo jer je odrastao sa mnogima koji su u tuđini ili pod zemljom.

           Luka je igrao rukomet u “Izviđaču”. Veoma srčano bi odigrao svaku utakmicu na krilu “Izviđača”. Uvijek je bio zaštitnik svojih kolega i saigrača kada bi nastupile incidentne situacije. Svoju mladost poklonio je svome gradu kroz sport. Dio uspjeha R.K. Izviđač pripadaju i Luki. Osim igračkog dijela njegove mladosti bio je i trener juniora ove ekipe.

          Upečatljiva je bila slika dočeka Ljubušaka iz Sarajeva 1996 godine. To je bila prva posjeta “Udruženja Ljubušaka” svome gradu, nakon trogodišnje opsade Sarajeva. Po pričama očevidaca Ljubušaci su lijepo dočekani a među Ljubušacima bio je i Luka. Dočekivao je” rođene”, lice mu je bilo ozareno i puno suza. Znao je tada da je sa onima koji ga vole i poštuju. To je bila za njega radost koju je dočekao, jer to su bili ljudi koji su živjeli sa Petrom i Ružom, suprugom Ružom toliko godine u miru i toleranciji.

Prošle su godine opsade i ratnih zbivanja. Luka živi sa sinom Petrom u stanu. Podnosi udarce sudbine koja mu je odnijela voljenu suprugu. Viđamo ga na svim dženazama. Malo je takvih! To visoko cijenimo i u tome vidimo poštovanje i ljubav prema drugom. To mogu samo ljudi iznikli od Ruže i Petra Grlušića.

TAKAV JE NAŠ “LUTKO”.

TAKAV JE NAŠ “MAMINO”.

TAKAV JE NAŠ LUKA. DRUG LUKA.

 Kemal Mahic,prof.

919 Posjeta 1 Posjeta danas