Jedan od brojnih mostova na Trebižatu je Kavazbašin most . Nalazi se u Klobuku , na lokalitetu Osoje , na mjestu gdje rijeka Tihaljina ulazi u Ljubuško-Vitinsko polje i nosi novo ime Mlade .
Sagrađen je od tvrdog i tesanog kamena , sada na četiri luka . Prije oko sto godina drvene grede i daske skinute su i zamijenjene , uređen je makadamski put . Oko 1960. godine kolovoz je betoniran i kolovozna traka proširena sa dvije pješačke staze .
Kavazbašin most sagradio je posljednji hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović Stočević , vjerovatno u prvoj polovici vezirovanja od 1833. do 1842. godine .
Sagrađen je od tvrdog i tesanog kamena , sada na četiri luka . Prije oko sto godina drvene grede i daske skinute su i zamijenjene , uređen je makadamski put . Oko 1960. godine kolovoz je betoniran i kolovozna traka proširena sa dvije pješačke staze .
Kavazbašin most sagradio je posljednji hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović Stočević , vjerovatno u prvoj polovici vezirovanja od 1833. do 1842. godine .
Kavazbašin most u Klobuku danas .
( Iz : Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku 1875-1878. Zbornik radova . Ljubuški : Udruga ” Don Ivan Musić “, 2009. )
Za 19 godina suverenog vladanja od 1833. do 1851. godine Ali-paša je silom i milom naučio Hercegovce redu i radu . Imao je neograničenu vlast i ponašao se kao mali sultan . Iako je promicao privredni razvoj Hercegovine iz ličnih interesa , postigao je rezultate egzistencijalno značajne za sve svoje podanike . Uveo je gajenje pirinča , maslina , murvi , svilene bube , pamuka , kukuruza , krompira , duhana , limuna , naranče , krčio je bare i močvare da što više zemlje otme nerodici . Neradnici su u Ali-pašino vrijeme loše prolazili , a vrijedni su se , prisilno radeći od rane zore do mrkle noći na isušivanju polja i prokopavanju kanala , mogli od paše nadati dostojnoj nagradi . Kasimu Gujiću je stogodišnji Matešina Mišetić 1936. godine tvrdio da je Ali-pašina uprava u ljubuškom kraju bila pravedna .
Sve značajnije radove po nalogu Ali-paše nadzirao je njegov kavazbaša ( šef policije ) Ibrahim Pilulija ( ponegdje Pijulija ) . Po jednim izvorima rodom je iz Nikšića , po drugim iz Sarajeva . Imao je i prezimena Hunosić i Alipašić . Hrabar , ali krajnje okrutan i surov , bio je na zlu glasu . Kavazbaša je , istina , ” očistio ” puteve Hercegovine od uskoka i hajduka , koji su našli spasa bijegom u Austriju i Crnu Goru , ali je činio kršćanima i hrišćanima svakojaka zla i kažnjavao ih bez svakog suda . Nije se jednom dogodilo da Pijulija ubije nevinog čovjeka . Za sve to je znao Ali-paša , ali se pretvarao da ne zna .
Nije štedio ni muslimane , ako bi pružili i najmanji otpor . Kada su se 1834. godine ljubuški muslimani protivili gajenju pirinča u ljubuškom polju , kavazbaša je jednom od njih , u sred Ljubuškog , odrezao bradu i priprijetio smrću .
Za kavazbašu Ibrahima fra Bakula kaže :Kršćanina ranit’ ili ubiti ,
Za njeg’ bješe gutljaj vode ‘ladne .
I balije naseoski Turci ,
Poglavito Ljubušani gladni ,
Mnogo puta kugu prizivahu
Da im bude milostiva majka
Bolje nego kavazbaša crni . Vojevao je u ustanku protiv Omer-paše Latasa umjesto Ali-paše . Poslije poraza ustanika na Borcima 24. januara 1851. godine , izgubio mu se svaki trag . Potjeri je obećano sto dukata u zlatu ako ga dovede živa ili pogubi . Brat načelnika u Ljubuškom nudio je za kavazbašinu glavu hiljadu dukata i dva konja . Ipak , kavazbaša je uspio pobjeći sa svoja dva sina preko Mostara , Gabele , Cerna i Ljubuškog u Vrgorac i Split , zatim u Carigrad i Egipat . Kad je preko egipatskih vlasti dopao u Omer-pašine ruke , predat je sudu u Carigradu . U očekivanju presude objesio se u zatvoru .
Potvrda da je most dobio ime po silniku kavazbaši nalazi se u pripovjetci fra Martina Mikulića ” Vitinski lovac Levan “, objavljenoj u hrvatskom ” Osvitu ” u Mostaru . *
Poznatom vitinskom lovcu i ribaru , sa pravim imenom i prezimenom Stjepan Boras , čobani su dali ime Levan zbog njegovih izuzetnih sposobnosti ” i u gori i u vodi ” ( levan-okretan u radu , o. a. ) . O Levanu neki Antas priča :
” Ja ću vam o njemu jednu junačku pripoviediti-on je jedan put poplašio silnika koga su svi đavli , na moju pamet , iz pakla , ne bi mogli zastrašiti . Čuli ste za ljudoždera Ibragu Kavazbašu . Kad se ovdje na rieci gradio most , koji se , eto , i sad njegovim imenom zove ” Kavazbašin most ” , on pođe jednog dana da nadgleda radnju mosta i puno lovine u Vitinu donese . Ja smo i Levan sa jedne griže nad Utvicom gledali , kako Kavazbaša jezdi na pomamnome hatu , kao strah na trepetu za svaku siromašnu i nesiromašnu ljudsku glavu ! Bielac mu se na zadnje noge opire , rek bi sjesti će , a prvim nogama odapire , kao da će dva druga jednim skokom preskočiti . Za njim poskakivali oružani ljuti kavazi , kano ljutice zmije-poskoči ; pred njim brzali lovni psi-brzi hrtovi . Dojezdi na utvičkom klancu pred Mate Bojka kuću u kojoj su neke age Ljubušani za sinijom ručali , što spaziv konjanik , natjera hata unutra , on mu se sleže na vratima i sa sve četiri noge skoči na siniju * ; Ibraga sjaši i razbaca sa sinije uštipke svojim hrtima ! “
* Za ovom je sinijom sa ostalim agama sjedio danas živući u Ljubuškom Mujaga Osmić . Ovo mi Antas reče , pripoviedajuć , da ne bi tko pomislio da on sklanjavice sklanja , već istinu priča , potkrepljujući je svjedokom-očevidcem . Osmić je i sada na životu .
Slijedi slikovit opis kako je Levan , kao vukodlak , u gustoj šumi u toku lova zastrašio kavazbašu , prije od straha , nego od junaštva . ( 14 )
Kavazbašin most je,prema jednoj vijesti u “Osvitu” 1900.godine bio na sedam lukova :
” Prošlih stoljeća Tihaljina je bila tiha rijeka , ali kad nad Klobukom u njoj naklokota ” klokun ” od sedam vrela ; kad pod Vitinom zašikljaše mlade vode ” mlade “; narasla velika i cielo ogromno ljubuško polje zaplavila . Predaja veli da su ljudi na ” mladi ” , gdje ih sada prenosi most od sedam okana , prelazili s obrve na obrvu na volovskom jarmu . ”
Ratimir , dopisnik ” Osvita ” iz Klobuka , u augustu 1901. godine navodi da se glavni radovi na uređenju rijeke Trebižata do Klobuka privode kraju i da bi trebalo sagraditi most između Klobuka i Vitine , a Kavazbašin most popraviti :
” Dragi gospodine uredniče , domalo će se ovdje svršiti glavni , ali i liepi rad oko uređenja rieke Trebižata do Klobuka . Ima gotov mjesec i po , što tu radi svaki dan oko pet stotina ljudi , a gdjekad ih je radilo i do sedam stotina . Sada se radi uz klobučko polje .
Ugodno je slušati gdje po sedri stoji rika dinamita . Dao bog da se i drugdje po ugroženim mjestima od poplave u našim zemljama počele uređivati neke za opću dobrobit mile nam domovine .
Čuje se , a tko zna je li istina , da između Klobuka i Vitine neće biti mosta , a bio bi potreban kako se očito vidi , jer je na Mlade daleko , a Kavazbašin most i jest u jednu s neruke , a u drugu najpogibeljniji . S toga bi trebalo oba , jer su potrebna ; i onaj stari popraviti , a i novi izgraditi ” . * fra Martin Mikulić ( 1841-1912 ) , latinista , erudita , povjesničar , daroviti pripovjedač . U svoje pripovjetke vješto i originalno je pretočio narodne predaje i tradicionalna usmena kazivanja o životnoj svakodnevnici ljudi ljubuške nahije i Bekije .HALID SADIKOVIĆ
Sve značajnije radove po nalogu Ali-paše nadzirao je njegov kavazbaša ( šef policije ) Ibrahim Pilulija ( ponegdje Pijulija ) . Po jednim izvorima rodom je iz Nikšića , po drugim iz Sarajeva . Imao je i prezimena Hunosić i Alipašić . Hrabar , ali krajnje okrutan i surov , bio je na zlu glasu . Kavazbaša je , istina , ” očistio ” puteve Hercegovine od uskoka i hajduka , koji su našli spasa bijegom u Austriju i Crnu Goru , ali je činio kršćanima i hrišćanima svakojaka zla i kažnjavao ih bez svakog suda . Nije se jednom dogodilo da Pijulija ubije nevinog čovjeka . Za sve to je znao Ali-paša , ali se pretvarao da ne zna .
Nije štedio ni muslimane , ako bi pružili i najmanji otpor . Kada su se 1834. godine ljubuški muslimani protivili gajenju pirinča u ljubuškom polju , kavazbaša je jednom od njih , u sred Ljubuškog , odrezao bradu i priprijetio smrću .
Za kavazbašu Ibrahima fra Bakula kaže :Kršćanina ranit’ ili ubiti ,
Za njeg’ bješe gutljaj vode ‘ladne .
I balije naseoski Turci ,
Poglavito Ljubušani gladni ,
Mnogo puta kugu prizivahu
Da im bude milostiva majka
Bolje nego kavazbaša crni . Vojevao je u ustanku protiv Omer-paše Latasa umjesto Ali-paše . Poslije poraza ustanika na Borcima 24. januara 1851. godine , izgubio mu se svaki trag . Potjeri je obećano sto dukata u zlatu ako ga dovede živa ili pogubi . Brat načelnika u Ljubuškom nudio je za kavazbašinu glavu hiljadu dukata i dva konja . Ipak , kavazbaša je uspio pobjeći sa svoja dva sina preko Mostara , Gabele , Cerna i Ljubuškog u Vrgorac i Split , zatim u Carigrad i Egipat . Kad je preko egipatskih vlasti dopao u Omer-pašine ruke , predat je sudu u Carigradu . U očekivanju presude objesio se u zatvoru .
Potvrda da je most dobio ime po silniku kavazbaši nalazi se u pripovjetci fra Martina Mikulića ” Vitinski lovac Levan “, objavljenoj u hrvatskom ” Osvitu ” u Mostaru . *
Poznatom vitinskom lovcu i ribaru , sa pravim imenom i prezimenom Stjepan Boras , čobani su dali ime Levan zbog njegovih izuzetnih sposobnosti ” i u gori i u vodi ” ( levan-okretan u radu , o. a. ) . O Levanu neki Antas priča :
” Ja ću vam o njemu jednu junačku pripoviediti-on je jedan put poplašio silnika koga su svi đavli , na moju pamet , iz pakla , ne bi mogli zastrašiti . Čuli ste za ljudoždera Ibragu Kavazbašu . Kad se ovdje na rieci gradio most , koji se , eto , i sad njegovim imenom zove ” Kavazbašin most ” , on pođe jednog dana da nadgleda radnju mosta i puno lovine u Vitinu donese . Ja smo i Levan sa jedne griže nad Utvicom gledali , kako Kavazbaša jezdi na pomamnome hatu , kao strah na trepetu za svaku siromašnu i nesiromašnu ljudsku glavu ! Bielac mu se na zadnje noge opire , rek bi sjesti će , a prvim nogama odapire , kao da će dva druga jednim skokom preskočiti . Za njim poskakivali oružani ljuti kavazi , kano ljutice zmije-poskoči ; pred njim brzali lovni psi-brzi hrtovi . Dojezdi na utvičkom klancu pred Mate Bojka kuću u kojoj su neke age Ljubušani za sinijom ručali , što spaziv konjanik , natjera hata unutra , on mu se sleže na vratima i sa sve četiri noge skoči na siniju * ; Ibraga sjaši i razbaca sa sinije uštipke svojim hrtima ! “
* Za ovom je sinijom sa ostalim agama sjedio danas živući u Ljubuškom Mujaga Osmić . Ovo mi Antas reče , pripoviedajuć , da ne bi tko pomislio da on sklanjavice sklanja , već istinu priča , potkrepljujući je svjedokom-očevidcem . Osmić je i sada na životu .
Slijedi slikovit opis kako je Levan , kao vukodlak , u gustoj šumi u toku lova zastrašio kavazbašu , prije od straha , nego od junaštva . ( 14 )
Kavazbašin most je,prema jednoj vijesti u “Osvitu” 1900.godine bio na sedam lukova :
” Prošlih stoljeća Tihaljina je bila tiha rijeka , ali kad nad Klobukom u njoj naklokota ” klokun ” od sedam vrela ; kad pod Vitinom zašikljaše mlade vode ” mlade “; narasla velika i cielo ogromno ljubuško polje zaplavila . Predaja veli da su ljudi na ” mladi ” , gdje ih sada prenosi most od sedam okana , prelazili s obrve na obrvu na volovskom jarmu . ”
Ratimir , dopisnik ” Osvita ” iz Klobuka , u augustu 1901. godine navodi da se glavni radovi na uređenju rijeke Trebižata do Klobuka privode kraju i da bi trebalo sagraditi most između Klobuka i Vitine , a Kavazbašin most popraviti :
” Dragi gospodine uredniče , domalo će se ovdje svršiti glavni , ali i liepi rad oko uređenja rieke Trebižata do Klobuka . Ima gotov mjesec i po , što tu radi svaki dan oko pet stotina ljudi , a gdjekad ih je radilo i do sedam stotina . Sada se radi uz klobučko polje .
Ugodno je slušati gdje po sedri stoji rika dinamita . Dao bog da se i drugdje po ugroženim mjestima od poplave u našim zemljama počele uređivati neke za opću dobrobit mile nam domovine .
Čuje se , a tko zna je li istina , da između Klobuka i Vitine neće biti mosta , a bio bi potreban kako se očito vidi , jer je na Mlade daleko , a Kavazbašin most i jest u jednu s neruke , a u drugu najpogibeljniji . S toga bi trebalo oba , jer su potrebna ; i onaj stari popraviti , a i novi izgraditi ” . * fra Martin Mikulić ( 1841-1912 ) , latinista , erudita , povjesničar , daroviti pripovjedač . U svoje pripovjetke vješto i originalno je pretočio narodne predaje i tradicionalna usmena kazivanja o životnoj svakodnevnici ljudi ljubuške nahije i Bekije .HALID SADIKOVIĆ
2817 Posjeta 1 Posjeta danas