Tragom jedne fotografije – Aliju Špagu nije htio ni kamen ni čelik


U Šipovu iznad Podveležja ,

gdje se igra , veseli i pjeva ,

gdje se legu orli i sokoli ,

Ibro Špago na sijelo hiti ,

da uz gusle krajišnice kiti .

Slušalo ga čitavo sijelo ,

Podveležje veliko je selo .

Slušalo ga malo i veliko,

Ibro guslar poznat na daleko .

Žena Hata kod kuće je sama ,

čini joj se da spava i sanja .

Kad je muško dijete rodila ,

u kući se vrata otvorila .

Dvje djevojke u sobu uđoše ,

muslimanski selam nahvališe .

Hata gleda lijepe djevojke ,

gole , bujne na grudima dojke .

Kosa im se kao zlato sije ,

a ljepotom žanski zanos bije .

Te djevojke Hata nije znala ,

a vel'ku im pažnju poklanjala .

< Mlada Hato , posestrimo mila ,

neka ti je srećan sin Alija ! <

Na rukama dijete digoše ,

rođenu mu košulju skidoše ,

u mišicu desnu urezaše .

Svojom kosom mišicu zašiše .

Dijete su lijepo spremile ,

mlijekom ga dvije zadojile .

Prozori se sami otvoriše ,

a djevojke s vjetrom nestadoše .

Takvoj priči niko ne vjerova .

Kad uzraste dijete Alija ,

po ljepoti boljeg ne bijaše ,

po junaštvu ravnog ne bijaše .

Nadmašio momke po visini ,

kao granit čvrst je u krućini .

Pogled mu je kao sablja ljuta ,

svako mu se uklanja sa puta .

Mudro misli , poštenja se drži ,

a pokora nikome ne pruži .

Gdje se baca kamena s ramena

ili skače skoka iz čusteka ,

Alija je svima prebacio

i daleko svima preskočio .

Bješe pravo pleme sokolovo ,

pa ga neće čelik ni olovo .

To se čudo na daleko čulo ,

mnogi mu se zavid učinio .

Zavide mu turske buljubaše

i hajduci gorske harambaše .

Odlučiše sreću okušati ,

i Aliju s glavom rastaviti .

Htjeli gorskog da ubiju lava

za to mnogog razminula glava .

Što uhvati u ruke Alija ,

to je crna zemlja pozdravila .

Što ne stiže sablja Alijina ,

to ugrabi duga granajlija .

Što ne lome ruke Alijine ,

to slomiše noge doratove .

Služila ga sreća na megdanu ,

junak bješe na velikom namu .

Ale čuda u junaštvu stvara ,

ne plaši se cara ni ćesara ,

ne plaši se kralja ni vezira ,

družina ga starješinom bira .

Četiri mu karaule dali ,

komandantom graničara zvali .

Na Kulini , Borcima , Lijestu

i četvrta brdu Bahtijevcu .

O njem’ drma sva Hercegovina ,

zavidi mu kršna Crna Gora .

Što Alija stoji na granici ,

da u Bosnu ne prođu hajduci .

srpski vladar oku zlata nudi ,

ko mu Špagu Aliju pogubi .

Turski vladar luke i čitluke ,

ko mu Špagu dovede u ruke .

To se čudo na daleko čulo ,

na zlato se mnogi polavio .

Odlučiše napasti podmuklo

od Alije prisjede im zlato .

Tri hajduka u šumi se kriju

u busiji čekaju Aliju .

Žele muški ubiti junaka

za tu oku prljavoga zlata .

Na doratu Alija zapjeva ,

stade jeka brda i dolina .

Na krilu mu duga granajlija ,

za pojasom ljuta puška mala .

U Alije goropadnog vuka ,

o pojasu visi posjeklica ,

na Aliji nema pancijera ,

samo jelek i košulja bijela ,

i po tome vezena dolama ,

opanci mu laki na nogama .

Hajduci ga blizu pripustiše ,

na Aliju vatru oboriše .

Fajde nema što ga pogodiše ,

na Aliji rane ne bijaše .

Od junaka kugle odskočiše ,

i zelenu travu popržiše .

Zalud pucanj planinu potresa ,

neće kugla da založi mesa .

Alija se silan rasrdio ,

i dizgine konju popustio .

Posiječe dvojicu Alija ,

trećeg stiže duga granajlija .

Ta tri groba i sada se znaju ,

da se priča i pjesme pjevaju .

Pjevajući produži Alija ,

u Ratkamen kod sela Ćesima .

Na doratu do vode doskaka ,

nađe četu trideset hajduka ,

odmaraju , hladne vode piju ,

poprijeko gledaju Aliju .

Alija im pomoć nahvalio ,

harambaša bolje prihvatio ,

Alija im ni mukaet nije ,

produžio da s’ vode napije .

Kad napoji sebe i dorata ,

zamoli ga gorski harambaša

da mu dade žutoga duhana .

Duhan kesu dade mu Alija ,

duhanom se harambaša služi ,

kao svojom , družinu posluži .

Ode kesa od ruke do ruke

kad dopade posljednjem u ruke ,

cigar savi , za pas kesu stavi .

Alija se harambaši javi :

< Gdje je tebi obraz i poštenje ,

što ne tražiš moje odobrenje ?

Mojom kesom da družinu častiš

i zašto mi kesu ne povratiš ?

Povrati mi kesu sa duhanom ,

il’ se ludo igraš sa megdanom ! >

Harambaši do megdana nije ,

uplaši se od Špage Alije .

Daleko mu od oružja ruka :

< Uzmi kesu od moga hajduka ! >

Alija ga ni da sluša neće ,

Do hajduka posljednjeg doleće :

< Kesu vraćaj , kujino kopile ! <

Hajduk ne da , blesavo se smije .

Alija ga nogom udario ,

tri puta se hajduk prevrnuo .

Kako ga je lako udario ,

na stomaku prozor načinio .

Hajduk mrtav pade kod bunara .

Dobra konja uzjaha Alija ,

pjevajući ode uz planinu .

Niko ne sm'je napasti Aliju .

To se čudo do Konjica čulo .

Bektašević vojski naredio ,

za odmazdu spal'te srpska sela ,

da se srpsko muškinje strijelja .

Pa se turske čete podigoše ,

sedam sela srpskih opkoliše ,

pohvataše Srbe , povezaše ,

Bahtijevcu brdu dovedoše .

I htjeli su Srbe pogubiti ,

njine kuće vatrom zapaliti .

Kad Alija na doratu dođe ,

sakupio turske četovođe

pa im Špago govori Alija :

< Uješće vas prisojkinja zmija

ili ćete glave izgubiti ,

ili svoja usta zatvoriti .

Ja ću Srbe sve osloboditi ,

njine kuće ne dam zapaliti .

Mjesto kuća zapalite slamu ,

vaše vođe kada vide tamu ,

Iz Konjica kad gledaju gore ,

pomisliće srpske kuće gore .

Iz pušaka u vazduh pucajte ,

neka misle Srbe izbijate .

Što naredih , tako uradite

i živi se u Konjic vratite ,

Ili ćete ostat’ u litice ,

da vas glođu vuci i lisice .

Zaborav'te što se ovde zbiva ,

sirotinja nije ništa kriva < .

Turci brže Srbe odriješe ,

iz pušaka u vis opališe ,

pa četiri slame zapališe ,

Od Alije Turci pobjegoše .

Bektašević iz Konjica gleda ,

od radosti srećan , lica vedra .

Čuo puške i vatre vidio ,

Misli da je u svemu uspio .

Bolje Špago Alija uspio ,

sve komšije Srbe je spasio .

Junaštvom je istoriju pis'o

i stvarao bratstvo i jedinstvo ,

baš u vrijeme turske vladavine ,

kad sveštenstvo zavađa nacije .

Od tad Srbi Aliju volješe ,

za dobrotu dobrom uzvratiše .

Sloga , bratstvo i jedinstvo važu ,

Muslimani i Srbi se slažu .

Kao braća to vredi i treba

Mržnja , razdor , narodu ne treba .

Alija se Špago oženio ,

i dobar je porod zadobio .

Odgajio do sedam sinova ,

sve gorštaka kao sokolova .

Osamdeset navrši godina ,

oženio najmlađega sina .

Sinu Salku napravi veselje ,

na svadbi se pjeva , pije , jede .

Skupili se po izboru momci ,

Mladi , čilni , ljuti Hercegovci .

Bacaju se kamena s'ramena

i sve skaču skoka iz čusteka ,

ko će bolje i ko može dalje .

Kad im Špago priskoči Alija ,

starca bijela brada zagrlila .

Starina se prihvati kamena

i vješto ga baci sa ramena ,

jednom baci , momcima prebaci ,

jednom skoči , momcima preskoči .

Alije se momci postidješe ,

bijelu mu bradu poljubiše .

Alija ih sokoli i tješi :

< Oprostite i ja pogriješi < .

Do svoje se kuće povratio ,

abdest uz'o i podne klanjao .

Sa duhanom kesu otvorio

i vještinom cigaru savio .

Kad Alija cigar ispušio ,

smješeći se dušu ispustio .

U žalost se pretvorila svadba ,

zamukla je šarkija i gajda ,

Mjesto pjesme k'o rijeka suze ,

smrt prokleta što Aliju uze .

Žalila ga sva Hercegovina .

Istina je bila i ostala .

Aliju su i Srbi žalili ,

Ljudi , žene , dugo rušni bili .

Od Alinih svih sedam sinova ,

Od živije Ibro unuk ima ,

kod Ljubuškog , Gradskoj od kamena ,

niže grada Hercega Šćepana .

Bogatstvo je sa Ibrom se sresti

i sa njime govor zametnuti .

Komšije ga rado posjećuju ,

od njeg’ dobre savjete primaju .

Znanje čuje ko je Ibru doš'o ,

kao da je cio svijet proš'o .

Što o đedu Aliji govori ,

mnogi starac to isto potvrdi .

Ja sam Ibra Špagu posjetio ,

na dijelu pjesmu sastavio .

nek’ se čita i uz gusle pjeva

Alijino junaštvo i djela . ( 1 )

1. Arnautović Džemail . Pjesmarica ( odabrane narodne epske pjesme , jubilarno

izdanje ) . Aliju Špagu nije hteo čelik ni olovo . Priboj , 1975 : 159-166 .

Pripremio : HALID SADIKOVIĆ

Na fotografiji s lijeva na desno do Sade sjede Osman , sin narodnog junaka Alije Špage i njegov unuk Ibro , sin Osmanov , koji je 1975. godine Džemailu Arnautoviću , poznatom sandžačkom narodnom pjevaču , prenio predaju o svom djedu . Alijin unuk Ibro je dedo Smaila Špage , autora napisa < Tragom jedne fotografije > , objavljenog nedavno na ljubusaci.com
1991 Posjeta 1 Posjeta danas