HAREM I HUREM

huremKada bi nova robinja bila dovedena u harem,odmah je počinjala učiti jezike osmanlijskog dvora i Ku*ran;dodijelili su je nekoj od haremskih službenica da bi se učila određenoj dužnosti.Hurem je dodijeljena ćehaji sobe svile,zapravo ženi koja je u haremu upravljala krojenjem,šivanjem i održavanjem haljina,jednoj ogorčenoj Čerkesinji čija je koža i po boji i po čvrstini odgovarala životinjskoj,i koja se još grčevito sjećala jedne neuspješne noći provedene sa sultanom Bajazitom,Sulejmanovim djedom. Ostatak svog života je provodila među balama brokata,damasta,satena i samta,među izvezenim haljinama,košuljama i velovima,nagomilanim na stolovima oko nje,a narav joj je svakim danom postajala sve gora.

Hurem je uživala u svom poslu,ili,bolje rečeno,odlučila je iz njega da izvuče ono najbolje.Imala je spretne prste i oštro oko,i njene maramice pohvalila je sultanija,sultanova majka,koja je imala najveću moć u haremu.

Hurem je pjevušila neku melodiju dok je radila,vezući kvadrat na zelenom satenu-najboljem satenu na svijetu,iz Stambola,rekla joj je ćehaja-zlatnim i srebrnim koncem,uživajući obrise lišća i cvijeća,pune detalja,na tkaninu.Udubila se u rad,i počela tiho pjevati pjesmu o stepama i sjevernom svijetu.Nije čula kad je ćehaja ušla u sobu,iza nje,ali je osjetila žestok udarac dlanom na svome uhu.Trgla se od šoka pa ispustila srebrnu iglu na pod.Skočila je na noge,spremna uzvratiti udarac,ali ćehajine oči zlobno zasjaše:”Hajde!Udari me!”

Hurem se sva zažarila od bijesa,ali je spustila ruku.

“Ovdje se ne pjeva”,rekla joj je ćehaja.”Već sam ti rekla.Ovo je harem.Ovdje je uvijek tišina!”

“Ali ja volim pjevati.”

“Nije važno što ti voliš.Važno je što tvoj veliki gospodar želi.”

“On čak i nije ovdje.Pa mogli bismo pucati iz topa u hodniku,a on ne bi ni znao.”

“Bezobraznice!”,odgovori joj ćehaja,pa je opet ošamari,ali je ovaj put Hurem samo nijemo primila udarac.Zatresla je glavom,prijezirni osmijeh joj se pojavio na licu…

“Takav je zakon!”,povikala je ćehaja na Hurem.

No,crvenokosa joj je odlučila uzvratiti,nagnula se i prošaputala:”Snizi gls.Mogao bi te sultan čuti,a on mrzi buku…”

Ćehaja se okrenula od nje,podigla maramicu koju je Hurem vezla i pregledala je,tražeći grešku.Kako nije našla nijednu,bacila je maramicu nazad na klupu i uz,već izvježban pogled pun gađenja,rekla:”Nastavi s radom!”

Hurem je dijelila posao sa Židovkom,kose crne poput gavrana,koja je bila kupljena od prodavača robova u Aleksandriji.”Meso s tržnice”,tako ju je ćehaja zvala.Ime joj je bilo Mejlisa i imala je duge noge,tanke zglobove i brze,nervozne pokrete,kao vrabac.Krajičkom oka,Hurem je mogla vidjeti nagnutu nad svileni pokrivač za jastuk koji je vezla,pokušavajući biti nevidljiva.Ali,bila je i previše izazovna meta za ćehaju u njenom trenutnom raspoloženju.

“Daj mi da vidim to” rekla je ćehaja i otela komad svile i brokata iz Mejlisinih prstiju.Usna joj se iskrivila kao da će zarežati.”Pogledaj ovo!Najbolji brokat iz Burse,a ti si ga uništila!”

Žestoko je ošamarila mladu djevojku.”O čemu si mislila?Pogledaj ove bodove!Dijete bi bolje vezlo!”

Mejlisa je pognula glavu i ništa nije odgovorila.Ćehaja je bacila materijal na pod i ponovno je ošamarila.

“Isparaj sve ove bodove i počni iz početka!I ne očekuj večeru dok ne bude gotovo.Čuješ li me?”

Okrenula se i izašla iz sobe.

Izvor:Tajne sultanova harema

953 Posjeta 1 Posjeta danas