Postoje iskusenja u zivotu ljudi, u zivotu svakog covjeka. Postoje iskusenja u dobru, i mislim da su mnogo teza za zahvalnost robova , nego ova druga. Jer, Gospodar nas iskusava da bismo zahvalni bili i da bismo shvatili svoje mjesto na ovom varljivom dunjaluku.
Postoje ljudi koje iskusava u dobru, imaju sve: zdravlje,ljepotu, zivo i zdravo potomstvo, lijep i udoban zivot. A jesu li zaboravili na svog Gospodara ili mu i dalje zahvaljuju i na sedzdu redovno padaju?
Ponasaju li se oholo , nezahvalni na onome sto im Gospodar njihov daje?
Postoje ljudi koje Allah dz.s. iskusava kroz neimastinu, tugu i bolest. Opet , da bi njihovu zahvalnost iskusao. I da bi im otvorio vidike, pa da kroz svoje vlastito iskusenje spoznaju i razumiju iskusenja drugih ljudi.
Ovi prvi ponekad nisu ni svjesni da su u iskusenju.
A ovi drugi, svjesni su ponekad.
Pitanje je koliko smo Mu svi mi zahvalni.I koliko se sjecamo svog Gospodara.
Kroz ta svoja iskusenja covjek prolazi kroz razne situacije, ponekad mu se cini da su nerjesive, da se ne moze dalje, ali Onaj koji otvara puteve uvijek robu svom pokaze izlaz.Uputi ga na dobre ljude koji mu oblaksaju situaciju.
Oktobra 2006. godine moja rahmetli majka je dosla iz bolnice poslije prezivljenog mozdanog udara. Tih prvih nekoliko dana bilo je izuzetno tesko uspostaviti nacin hranjenja, jer je ona hranu odbijala. Jednostavno, nije htjela da jede.
Moja sestra Nerma i ja smo je uporno nekoliko veceri nosile na infuziju i onda opet zvale Dom zdravlja u Ljubuskom i raspitivale se da li moze neko dolaziti od medicinskih sestara da joj daje infuziju kod kuce. Rekli su da je jedini nacin da je donosimo u Dom zdravlja jer oni nemaju dovoljno personala koji dezura, tako da ne mogu napustati ambulantu.
Mi nismo imale mogucnosti tu noc da je donesemo, jer bukvalno smo je trebali odnijeti i donijeti sa taxijem. Tako smo i radile nekoliko dana, ali dugorocno to vise nije bilo rjesenje. Pogotovo zato sto je moja Nerma trebala sama ostati sa njom, i nije imala nikave mogucnosti da je tako donosi i odnosi. Situacija nam je izgledala bezizlazna.
I onda odnekle, ne znam kako i ne znam koga smo nazvale, stvarno se ne sjecam, i taj neko nam je predlozio da probamo da pozovemo Vinka Primorca. Dobile smo i broj telefona.
Okrenuh broj onako bez velike nade… Javi mi se ljubazan, veseo glas naseg Vinka. Rekoh, treba mi mami infuziju dati, imam infuziju, ali…”Ali ti fali medicinska sestra, a to sam ja…” zavrsi vedar Vinkov glas moju recenicu.
I nastavi:”Kako necu, doci cu odmah, Zuhra je moja stara jaranica….”
Ya Rabbi, hvala ti na ovakvim dragim i dobrim ljudima…
Podize meni Vinko tu vecer svu tugu sa srca. Dosao je odmah. Ni deset minuta mu nije trebalo. Dodje i unese vedrinu u nasu kucu.
Njegov pristup , vedrina u glasu i optimizam, obveselise i moju majku. Prepoznala ga je odmah.
I ostade Vinko svih sest godina tu, vezan za nasu kucu. Uvijek na raspolaganju, uvijek unoseci vedrinu i optimizam. Mama je voljela kad bi dosao. A dolazio je mnogo puta…Saradjivao sa mojom Nermom…
Nije to bilo sest dana, ni sest mjeseci, vec sest godina….I uvijek je bio tu….I to upravo onda kad je nama to bilo potrebno, bez obzira na svoje obaveze. I nocu I danju.
I u zadnjim momentima maminog zivota, bio je tu….
I sta reci?
Bilo sta da kazem , malo je, za tu ljudsku gromadu kakav je nas Vinko.
Ja ga i ne osjecam drugacije nego svojim.
Zato zahvaljujem Allahu dz.s. na svom iskusenju, nije bilo ni lahko ni jednostavno, ali drugacije nije moglo biti. Allah dz.s. je u tugu uvijek i oblaksanje za nas sakrio.
Iz tog iskusenja, tuge i boli izaslo je saznanje da na dunjaluku uvijek postoje dobri ljudi. Dobri Boziji robovi.
Tihi su, medju nama su, skoro neprimjetni , ali ih dusa prepozna, jer najbolji su oni koji su na usluzi ljudima… Kao nas dobri rob Bozji Vinko.
Omer r.a. je rekao:”Dobrocinstvo je lahka stvar. Veselo lice i blag govor!”
A Vinko je dobrocinitelj u pravom smislu te rijeci.
Insan ne moze prenijeti jezikom ono sto mu je u srcu, niti svacije srce moze razumjeti to sto govorim, samo Gospodar Milostivi zna sve tajne srca. A duse… duse se prepoznaju….
Otvaram svoje ruke, svoje srce u dovi Allahu Milostivom da Vinka nagradi najljepsom nagradom za njegovo dobro insansko srce i za svu dobrotu koju je meni i mojoj porodici pruzio onda kad nam je to bilo najpotrebnije. Neka njega i njegove najmilije cuva i obaspe svojom neizmjernom miloscu!
Amin!