Na današnji dan 1993. godine jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO)srušile su Stari most u Mostaru, simbol ovoga grada. Most preko Neretve sagrađen je između 1557. i 1566. godine i djelo je djelo turskog graditelja Hajrudina.
Obnova Starog mosta trajala je sedam godina, a njegova izgradnja koštala je 13,5 miliona dolara. Novac za izgradnju prikupljen je kreditom Svjetske banke, kao i donacijama Turske, Italije, Holandije i Hrvatske.
Nakon obnove mosta 2004. godine, most je uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Tokom rata u BiH (1992-1995), most su djelimično oštetili pripadnici JNA, ali su najveću štetu nanijeli direktni pogoci Hrvatskog vijeća obrane. Nakon granatiranja mosta 9. novembra 1993. godine, stara konstrukcija više nije izdržala.
U haškoj optužnici protiv generala HVO-a Slobodana Praljka navedeno je da je HVO srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i teroriziranja Mostara. Dan ranije započeta je kampanja za rušenje mosta i tom je prilikom ispaljeno na desetine projektila u luk mosta i njegove kule.
Za rušenje Starog mosta poslije rata su optužene snage HVO-a, a ovaj čin stavljao se na teret tadašnjem generalu HVO-a Slobodanu Praljku kojem se za to sudilo u Haagu. Ipak, Haški tribunal je 29. maja iznio stav da je Stari most ‘legitiman vojni cilj’.
Rušenje mostarskog ponosa jedan je od najtužnijih događaja u životima ljudi ovog grada.
Godišnjica rušenja: Skok bez aplauza sa Starog mosta
U organizaciji Udruženja građana Mostari danas će biti obilježena 21. godišnjica rušenja Starog mosta.
“Tradicionalno kao i svake prethodne godine godišnjica će biti obilježena skokom u Neretvu bez aplauza i bacanjem cvijeća u Neretvu, potvrdio je portparol Mostara Saša Oručević, piše Anadolu Agency.
Među onima koji će u 10 sati biti na luku Starog mosta je i Eldin Palata, jedan od dvojice ljudi koji su video kamerom zabilježili pad Starog mosta u Neretvu.
Palata je dan ranije primijetio da je granatiranje mosta intenzivirano. Kući je pripremio video kameru i ujutro iz neposredne blizine počeo snimati udar granata u most.
‘Da bogdo nikad nisam to snimio’
“Mnogo njih je promašilo. Kobna granata u donji dio lijeve stope mosta udarila je oko 10 sati. I sad kad pričam o tome pun sam jeze i nelagode”, prisjeća se Palata.
Kaže da se za sebe nimalo nije bojao niti je pomišljao na strah.
“Tek kad sam došao kući sjetio sam se šta se sve moglo desiti. Granata je mogla podbaciti ali ja o tome jednostavno nisam razmišljao. Imao sam VHS kameru koja u objektivu pokazuje crno-bijelu sliku. Tako sam snimao most i daske koje su ga trebale štititi. Imao sam osjećaj kad dignem pogled sa crno-bijelog objektiva u realnu percepciju da će Stari most biti na svom mjestu. Tako sam ubjeđivao sebe da se to ne dešava”, prisjeća se Palata.
Kaže da se nakon toga sve smirilo oko mosta, u cijelom gradu. Na desnoj obali ljudi su mahom plakali, psovali… Originalan snimak rušenja mosta Palata čuva na više nosača slike. Nikada nije ni od koga tražio bilo kakvu nadoknadu za snimak. Smatrao je svojom obavezom da prenese istinu što dalje, da svijet vidi ko je i šta je srušio. Palata svake godine na godišnjicu rušenja mosta pridruži se Mostarima najčešće s kamerom u ruci i dalje izvještavajući o istini Starog mosta. Ne smatra sebe ni na koji način važnim. Samo je kratko prokomentirao “da bogdo taj snimak nikada nije ni nastao, da most nije srušen”.
‘Svi bi trebali obilježavati ovu godišnjicu’
Posljednjih godina sve je manje zvaničnika i javnih ličnosti koji prisustvuju godišnjici rušenja jednog od najvrjednijih kulturno historijskih spomenika u Evropi. Zlatko Serdarević mostarski novinar, publicista i jedan od najbrižnijih hroničara Starog mosta smatra da je tome značajno doprinijela i presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu koja je u slučaju “Hrvatske šestorke”, odnosno “Prlić i ostali” uveliko doprinijela da se o zločinu planetarnih razmjera u Bosni i Hercegovini sve manje želi javno govoriti.
“Smatram da je Stari most srušen i zbog odnosa Međunarodne zajednice. Znalo se šta se želi u Mostaru i to je dopušteno”, kaže Serdarević.
U organizaciju obilježavanja godišnjice rušenja Starog mosta, smatra Serdarević, trebali bi se uključiti i svi građani Mostara.
“Nevjerovatno je koliko su građani neosviješteni. Da ne spominjem gradsku strukturu i državne zvaničnike. Oni nemaju nikakve želje da tome prisustvuju. Jednostrano se gleda šta kome odgovara i od čega ima koristi. Neko mora napraviti prekretnicu. Ne ide niko tamo da sije i širi mržnju već da se oda počast i da se ne dopusti zaborav”, kaže Serdarević.
Koliko značajno mjesto u sjećanju Mostaraca ima Stari most Serdarević ilustrira činjenicom da je i prije rata u BiH oblik Starog mosta bio logotip svih važnijih institucija, pa čak i na značkama Biskupije u Mostaru.
Serdarević ne može da se otme utisku da nikada niko neće krivično odgovarati za rušenje Starog mosta.
“Za to nema nikakvog opravdanja. To znači da smo mi ovdje u Mostaru bili i da smo još uvijek ostavljeni od Međunarodne zajednice, jer se u Mostaru još uvijek nalazi jedan nevidljivi zid koji dijeli grad poput onog berlinskog”, zaključio je Serdarević.
Radiosarajevo.ba